Globalni udar: Trijumf turbokapitalizma

Nova knjiga Dijega Fuzaro "Globalni udar", u prevodu na srpski jezik, upravo je objavljena u izdanju Akademske knjige.

Uz dozvolu izdavača, donosimo vam jedno poglavlje iz knjige o "terapeutskom kapitalizmu i Velikom resetu".

Uništenje buržoaske srednje klase, trijumf turbokapitalizma
 
Od proleća 2020, vanredna epidemijska situacija uzrokovana SARS-CoV-2, obesnažiće naknadno i već najslabije nacionalne evropske države. Razotkrila je pravu prirodu Evropske unije kao unije evropskih podređenih klasa i unije tragičnog susreta za narode i radnike iz cele Evrope.
 
Ona je istrebila – kroz zagušljiva ograničenja vanrednog zdravstvenog stanja i ubilačke blokade – nacionalna mala i srednja preduzeća, prepuštajući da njihove leševe nemilosrdno mrcvare multinacionalni giganti e-trgovine i do danas preovlađujuće ekonomije zatvaranja, odnosno "ekonomije između granica", uvezane on demand, naručene od kuće i neretko korišćene onlajn.
Predodređeni neuspeh – ideološki opravdan u ime epidemijske vanredne situacije – propadanje stotina hiljada malih i srednjih preduzeća, na čitavoj teritoriji Evrope, zahteva da bude interpretiran uporedo sa interpretacijom paralelne centralizacije produktivnih ciklusa koja je u rukama neznatnog broja multinacionalnih oligarha i giganata proizvodnje bez otadžbine. 
 
Prisilno, povremeno zatvaranje obližnjih radnji i lokalnih zanatskih delatnosti, malih preduzetnika, kao i neobezbeđeni penzijski i socijalni doprinosi za poreske obveznike, ne proizvode isključivo, kao što je evidentno, uranjanje ovih kategorija u krug novog plebsa lišenog svega: oni omogućavaju "veliko razvlašćivanje", do sada nepoznatu "prvobitnu akumulaciju" novog terapeutskog kapitalizma.
 
Kolosi kapitala ovom praksom mogu prigrabiti delatnosti srednjih slojeva u fazi njihove plebeizacije, poništavajući njihovu konkurentnost, naredbodavno namećući novi stil potrošnje stanovništvu koje je prisiljeno na kućni jo-jo pritvor, koji se sastoji od dostave hrane i proizvoda naručenih putem interneta na digitalnim platformama i prodavanih u oligopolitičkom obliku kolosa bez državljanstva, kolosa koji dovode do stvaranja vladajućih grupa finansijske aristokratije.
 
Teza koju je formulisao Slavoj Žižek u svojoj studiji Virus. Katastrofa i solidarnost (Ponte alle Grazie, Milano 2020) nije ubedljiva – u antitezi onome što Žižek tvrdi, i daleko odlučnije jasnijoj formi, Donatela di Čezare (Virus suveren, Bollati Boringhieri, Torino 2020) tvrdi da koronavirus uopšte ne podrazumeva krizu kapitalizma, već sasvim suprotno, njegovu apoteozu, pod uslovom da se shvati – prema onome što sam pojasnio u Minima mercantilia. 
 
Filozofija i kapitalizam – da se a) kapitalizam i srednji slojevi ne poklapaju i da, upravo suprotno b) kapitalizam, kako bi se realizovao u apsolutnoj formi, mora poništiti srednji sloj, sa njegovom mogućom "nesrećnom savešću", i njegovim netržišnim sferama vrednosti i postojanja.
 
Posle jedne duge koegzistencije, koja se elastično poklapa sa prostorom modernog, kapitalizma i srednje buržoaske klase ("vladajuća klasa" marksističkog pamćenja), novi turbokapitalizam, prema planu kose ravni koji se primenjuje od 1968. i uspešno nastavlja posle 1989, više ne nalazi saveznika u preostalim fragmentima srednje klase, već samo prepreku. 
 
Ukratko, ako se novi postburžoaski kapitalizam postigne uništavanjem srednje klase, postaje jasno zašto promena omogućena vanrednim stanjem epidemije – "virusna pustinja", kako apostrofira Žižek – predstavlja frontalni napad na srednje slojeve (pored napada na radničku klasu) i, eo ipso, faktor osnaživanja absolutus kapitalizma i njegove dijalektičke logike samorazvoja.
 
Nova vladajuća klasa unutar turbokapitalizma – postburžoaska finansijska aristokratija – jača svoju dominaciju samim činom vanrednog stanja koje preokreće u svoju korist, čime uništava srednju i radničku klasu, odnosno novu klasu podređenih. Osnova novog beskontaktnog društva, i socijalno distanciranje mogli bi se, dakle, iščitavati i na drugačiji način. 
 
Pored aludiranja na novi organizacioni princip društvenih odnosa u vreme sanitarnog Levijatana, socijalna distanca bi se odnosila i na sve veću distancu između vrha i baze, global-elitističkog Gospodara i prekarnog, "glebalizovanog" i nacional-narodnog Sluge.
 
Kao što smo izvoleli da pokažemo u Istoriji i svesti prekarijata, globalizacija, rectius "glebalizacija", mogla bi da se protumači i kao klasni masakr koji vladajući blok – sačinjen od bankokrata i finansijske oligarhije, admirala multinacionalnih kompanija i kolosa e-trgovine – vrši na štetu podređenih slojeva, ne nailazeći na reakcije ili odgovor. 
 
Prekarijat je esencijalno sastavljen od stare radničke klase i tradicionalnih srednjih slojeva: putem "reformi rada", koje je sproveo kosmpolitski patricijat, radnom sloju stanovništva polako su uskraćivana stečena socijalna prava. Ujedno su srednji slojevi pauperizovani legalizovanim finansijskim pljačkama ("kriza hipotekarnih kredita" od 2007, na primer) i bankarskim izmišljotinama.
 
Radnička klasa i srednja klasa su, na taj način, svesno gurane u ponor nove klase – još uvek ne und für sich, "za sebe i po sebi", da upotrebim Hegelov izraz – prekarijata; dakle, klase koja živi od svog rada, za razliku od dominantnog pola finansijske aristokratije sans frontières, koja, u osnovi, živi na parazitski način rentiranja i eksploatacije rada drugih.
***
 
Vladajuće klase iskoristile su epidemiološko vanredno stanje kako bi ubrzale sve procese koji su već pokrenuti u kapitalističkoj globalizaciji: prevazilaženje već krhke parlamentarne demokratije, neutralisanje neslaganja, autoritarno reorganizovanje odnosa moći, programsko uništavanje radon sposobnog stanovništva i srednje klase, u senci gospodara finansija i divova e-trgovine i interneta.
 
Dijego Fuzaro (Diego Fusaro) predaje filozofiju na Institutu za visoke strateške studije i politiku u Milanu i jedan je od članova projekta "Eticonomia". Sebe smatra nezavisnim Hegelovim i Marksovim učenikom. Među njegovim knjigama su i: "Minima mercatalia. Filozofija i kapitalizam" (2012), "Budućnost je naša" (2014), "Misliti drugačije" (2017), "Istorija i svest prekarijata" (2018), "Glebalizacija" (2019) i "Gramši, dobro došao nazad" (2021). Osnivač je projekta "Filozofija i njeni heroji".
 
Knjigu možete da naručite na sajtu Akademske knjige.
  • Đuro

    05.11.2022 11:45
    Savršeno smo mi blizu ovakvog "sveta",ali na još brutalniji srbski način.
  • Zaključak

    05.11.2022 09:58
    Koliko smo mi daleko od sveta ....

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Ludnica novosadskog dana

Biti dovoljno lud ili primoran da nešto pre osam sedneš u auto i zaputiš se na neku od adresa na drugom kraju grada svojevrsni je oblik hrabrosti ako mene pitate.

Vučić probija medijsku blokadu

Nije to bilo tako davno, možda se sećate, kad je Vučić početkom 2021. u Ćirilici na Hepiju zatražio od Marića da mu ne prekida lepršavi tok misli kojekakvim potpitanjima.

Krezuba Srbija

Prošlo je sedamnaest godina kako je u Srbiji državna stomatologija više nego prepolovljena.

(Ne)saglasnost

Ili, kako bi to rekla pesma Manic Street Preachers-a, "If you tolerate this then your children will be next".

Dunjice, to sam ja, Neda!

"Dunjice, to sam ja, Neda!" scena je iz domaće serije koja se kao svojevrsni mim drži čvrsto na visokim pozicijama domaće internet scene.

Današnja deca imaju više prava nego mi!

Dešava se često, a posebno u poslednje vreme se nekako namestilo da sam naletela na veći broj komentara o tako strašnim dečijim pravima koja uništavaju društvo, nas roditelje i decu.

Ništa neće stati (niti će ikad)

Sve što postoji i radi za Srpsku naprednu stranku angažovalo je sopstvene kognitivne sposobnosti da bi nam predočilo zbog čega su izbori sudbinski. Zbog čega, u stvari, Srbija ne sme da stane.

Kosovo i EU na jednom koloseku

Bilo je dovoljno da se raspišu vanredni parlamentarni izbori pa da se Srbija i ovdašnja politička javnost, gotovo preko noći, suoče sa dodatno usloženim, a već postojećim izazovima.