Globalni udar: Trijumf turbokapitalizma

Nova knjiga Dijega Fuzaro "Globalni udar", u prevodu na srpski jezik, upravo je objavljena u izdanju Akademske knjige.

Uz dozvolu izdavača, donosimo vam jedno poglavlje iz knjige o "terapeutskom kapitalizmu i Velikom resetu".

Uništenje buržoaske srednje klase, trijumf turbokapitalizma
 
Od proleća 2020, vanredna epidemijska situacija uzrokovana SARS-CoV-2, obesnažiće naknadno i već najslabije nacionalne evropske države. Razotkrila je pravu prirodu Evropske unije kao unije evropskih podređenih klasa i unije tragičnog susreta za narode i radnike iz cele Evrope.
 
Ona je istrebila – kroz zagušljiva ograničenja vanrednog zdravstvenog stanja i ubilačke blokade – nacionalna mala i srednja preduzeća, prepuštajući da njihove leševe nemilosrdno mrcvare multinacionalni giganti e-trgovine i do danas preovlađujuće ekonomije zatvaranja, odnosno "ekonomije između granica", uvezane on demand, naručene od kuće i neretko korišćene onlajn.
Predodređeni neuspeh – ideološki opravdan u ime epidemijske vanredne situacije – propadanje stotina hiljada malih i srednjih preduzeća, na čitavoj teritoriji Evrope, zahteva da bude interpretiran uporedo sa interpretacijom paralelne centralizacije produktivnih ciklusa koja je u rukama neznatnog broja multinacionalnih oligarha i giganata proizvodnje bez otadžbine. 
 
Prisilno, povremeno zatvaranje obližnjih radnji i lokalnih zanatskih delatnosti, malih preduzetnika, kao i neobezbeđeni penzijski i socijalni doprinosi za poreske obveznike, ne proizvode isključivo, kao što je evidentno, uranjanje ovih kategorija u krug novog plebsa lišenog svega: oni omogućavaju "veliko razvlašćivanje", do sada nepoznatu "prvobitnu akumulaciju" novog terapeutskog kapitalizma.
 
Kolosi kapitala ovom praksom mogu prigrabiti delatnosti srednjih slojeva u fazi njihove plebeizacije, poništavajući njihovu konkurentnost, naredbodavno namećući novi stil potrošnje stanovništvu koje je prisiljeno na kućni jo-jo pritvor, koji se sastoji od dostave hrane i proizvoda naručenih putem interneta na digitalnim platformama i prodavanih u oligopolitičkom obliku kolosa bez državljanstva, kolosa koji dovode do stvaranja vladajućih grupa finansijske aristokratije.
 
Teza koju je formulisao Slavoj Žižek u svojoj studiji Virus. Katastrofa i solidarnost (Ponte alle Grazie, Milano 2020) nije ubedljiva – u antitezi onome što Žižek tvrdi, i daleko odlučnije jasnijoj formi, Donatela di Čezare (Virus suveren, Bollati Boringhieri, Torino 2020) tvrdi da koronavirus uopšte ne podrazumeva krizu kapitalizma, već sasvim suprotno, njegovu apoteozu, pod uslovom da se shvati – prema onome što sam pojasnio u Minima mercantilia. 
 
Filozofija i kapitalizam – da se a) kapitalizam i srednji slojevi ne poklapaju i da, upravo suprotno b) kapitalizam, kako bi se realizovao u apsolutnoj formi, mora poništiti srednji sloj, sa njegovom mogućom "nesrećnom savešću", i njegovim netržišnim sferama vrednosti i postojanja.
 
Posle jedne duge koegzistencije, koja se elastično poklapa sa prostorom modernog, kapitalizma i srednje buržoaske klase ("vladajuća klasa" marksističkog pamćenja), novi turbokapitalizam, prema planu kose ravni koji se primenjuje od 1968. i uspešno nastavlja posle 1989, više ne nalazi saveznika u preostalim fragmentima srednje klase, već samo prepreku. 
 
Ukratko, ako se novi postburžoaski kapitalizam postigne uništavanjem srednje klase, postaje jasno zašto promena omogućena vanrednim stanjem epidemije – "virusna pustinja", kako apostrofira Žižek – predstavlja frontalni napad na srednje slojeve (pored napada na radničku klasu) i, eo ipso, faktor osnaživanja absolutus kapitalizma i njegove dijalektičke logike samorazvoja.
 
Nova vladajuća klasa unutar turbokapitalizma – postburžoaska finansijska aristokratija – jača svoju dominaciju samim činom vanrednog stanja koje preokreće u svoju korist, čime uništava srednju i radničku klasu, odnosno novu klasu podređenih. Osnova novog beskontaktnog društva, i socijalno distanciranje mogli bi se, dakle, iščitavati i na drugačiji način. 
 
Pored aludiranja na novi organizacioni princip društvenih odnosa u vreme sanitarnog Levijatana, socijalna distanca bi se odnosila i na sve veću distancu između vrha i baze, global-elitističkog Gospodara i prekarnog, "glebalizovanog" i nacional-narodnog Sluge.
 
Kao što smo izvoleli da pokažemo u Istoriji i svesti prekarijata, globalizacija, rectius "glebalizacija", mogla bi da se protumači i kao klasni masakr koji vladajući blok – sačinjen od bankokrata i finansijske oligarhije, admirala multinacionalnih kompanija i kolosa e-trgovine – vrši na štetu podređenih slojeva, ne nailazeći na reakcije ili odgovor. 
 
Prekarijat je esencijalno sastavljen od stare radničke klase i tradicionalnih srednjih slojeva: putem "reformi rada", koje je sproveo kosmpolitski patricijat, radnom sloju stanovništva polako su uskraćivana stečena socijalna prava. Ujedno su srednji slojevi pauperizovani legalizovanim finansijskim pljačkama ("kriza hipotekarnih kredita" od 2007, na primer) i bankarskim izmišljotinama.
 
Radnička klasa i srednja klasa su, na taj način, svesno gurane u ponor nove klase – još uvek ne und für sich, "za sebe i po sebi", da upotrebim Hegelov izraz – prekarijata; dakle, klase koja živi od svog rada, za razliku od dominantnog pola finansijske aristokratije sans frontières, koja, u osnovi, živi na parazitski način rentiranja i eksploatacije rada drugih.
***
 
Vladajuće klase iskoristile su epidemiološko vanredno stanje kako bi ubrzale sve procese koji su već pokrenuti u kapitalističkoj globalizaciji: prevazilaženje već krhke parlamentarne demokratije, neutralisanje neslaganja, autoritarno reorganizovanje odnosa moći, programsko uništavanje radon sposobnog stanovništva i srednje klase, u senci gospodara finansija i divova e-trgovine i interneta.
 
Dijego Fuzaro (Diego Fusaro) predaje filozofiju na Institutu za visoke strateške studije i politiku u Milanu i jedan je od članova projekta "Eticonomia". Sebe smatra nezavisnim Hegelovim i Marksovim učenikom. Među njegovim knjigama su i: "Minima mercatalia. Filozofija i kapitalizam" (2012), "Budućnost je naša" (2014), "Misliti drugačije" (2017), "Istorija i svest prekarijata" (2018), "Glebalizacija" (2019) i "Gramši, dobro došao nazad" (2021). Osnivač je projekta "Filozofija i njeni heroji".
 
Knjigu možete da naručite na sajtu Akademske knjige.
  • Đuro

    05.11.2022 11:45
    Savršeno smo mi blizu ovakvog "sveta",ali na još brutalniji srbski način.
  • Zaključak

    05.11.2022 09:58
    Koliko smo mi daleko od sveta ....

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.