Opet o cenzuri

Gospodin Radoslav Pavlović, savetnik za kulturu predsednika Srbije Tomislava Nikolića i predsednik Upravnog odbora Kruševačkog pozorišta, smatra da mora postojati institucija koja određuje limite ponašanja, tj. cenzuriše (Danas, izdanje 10-11. septembar).

Piše: Milan Dobrosavljev

On to obrazlaže tezom da njegova sloboda prestaje tamo gde počinje sloboda drugog čoveka. Zanimljivo da je u istom pozorištu organizovana izložba "Necenzurisane laži" koja je, kako to obrazlaže Pavlović, organizovana na komercijalnoj osnovi, a izložbu priređuje Srpska napredna stranka koja je parlamentarna i legalna stranka.

Ostaje nejasno kako se jedan isti čovek zalaže za institualizaciju cenzure, a s druge strane ima toleranciju prema "Necenzurisanim lažima"?

Sam organizator je dajući naziv izložbi upao u logičku kontraverzu. Ako se radi o necenzurisanim lažima dalo bi se zaključiti da cenzura postoji, ali da izloženo nije cenzurisano. Obaška je pitanje kako karikatura može biti laž. Tako što će karikirani dobiti malo veći nos, deblje usne, kraće noge, bubuljice, biti prikazan kako jede govna...?

Bilo bi veoma zanimljivo da nam zagovornik uvođenja instituta cenzure objasni šta bi sadržao taj propis i kome bi cenzura bila poverena? Kojih bi se načela i principa cenzori držali? Da li bi sudovi imali kontrolu nad njihovim odlukama?

Pošto se u nas gotovo sve obrće naglavačke proizilazi da su glavni autori necenzurisanih laži nekoliko, po mom mišljenu slobodnih medija ( Vreme i Danas), a da svi ostali tablodi nisu uspeli da se plasiraju na izložbu. Zanimljivo da svi tabloidi i tzv. žuta štampa ne prezaju da zavire u tuđe kuhinje, spavaće sobe, bankovne račune, putovanja itd. sem u porodicu pošto im je odavno poručeno "Ne dirajte mi porodicu"!

  • ntn

    15.09.2016 15:23
    Da zaključim
    Svi medji, valjda po ugledu na vlast, provode neku svoju cenzuru, bilo na vesti, bilo na čitaoce ili komentatore. Valjda se time osećaju "jačim" da mogu i oni nekog da precrtraju!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.