Dalje ruke od naše dece
Sestre Ana i Elza su, u popularnom Diznijevom crtaću, uoči Božića bile tužne jer nemaju "tradiciju". Kako bi im pomogao, njihov sneško Olaf odlazi u potragu za istom.
Foto: 021.rs (ilustracija)
U toj svojoj potrazi on saznaje da svaka porodica u Arendelu ima svoju tradiciju i dočekuje praznik na svoj jedinstveni način. Naivno dolazi na ideju da sestre izaberu jednu od tih tradicija kao svoju. Međutim, otkriva da ipak postoji nešto što ih povezuje, tradicija ispunjena ljubavlju i srećom – pravljenje sneška.
Pitam se kako bi na ovakvu sliku tradicije, gde svaka porodica definiše svoju na način na koji želi, reagovao prosečan domaći litijaš koji je, evo recimo u nedelju bio učesnik "Krsnog hoda za tradicionalnu porodicu a protiv LGBT propagande i istopolnih brakova"? Gomila ljudi iskazala je svoj protest protiv navodne promocije "homoseksualizma" kroz obrazovne strukture, protiv uticaja gej populacije na njihovu decu, protiv "netradicionalne" porodice koje na neki neobjašnjiv način ugrožavaju tzv. "tradicionalnu".
Da li bi ovi litijaši Elzin Arendel opisali kao Sodomu i Gomoru ili kao mesto gde se tradicija doživljava i manifestuje onako kako želiš i osećaš? Da litijaš pod tradicionalnom porodicom podrazumava samo tehnikaliju zvanu muž-žena-deca možda bih i prihvatila, međutim, bojim se da pod ovim terminom leži mnogo više od puke definicije.
Naravno, nisu sve tradicionalne porodice ekstremisti poput litijaša koji drže megafone, veliki je broj onih porodica koje se u ovakvom narativu izjašnjavaju kao tradicionalne, a da su po sebi neopterećene nametnutim tradicionalizmom, dodeljenim patrijarhalnim ulogama i obaveznim stavovima. Međutim, čini se da “tradicionalna” porodica koja ne silazi sa usana megafonista što na ulicama, što na intenetu, što na porodičnim okupljanjima i slavama. Ipak, sadrži i pun kofer pravila, zabluda, prisile, mržnje, neukosti, i na koncu – nedostatka ljubavi i empatije kao ključnog faktora jedne zajednice. Zaista ne znam za očuvanje kakve to tradicije narod šeta nedeljom, ali znam da sopstveni marketing radi jezivo loše.
Hajde da stavimo "tradicionalnu" porodicu pod lupu medijskih naslova, crne hronike, brojnih zvaničnih statistika i seoskih priča: od početka ove godine pa do kraja jula meseca registrovano je čak 20 femicida u našoj državi u "tradicionalnoj" porodici koja vekovima vrlo čvrsto neguje tako sirovu i surovu mržnju prema ženama. Vidi je kao objekat rasploda, besa, lepote, nagona i frustracija. Sve ove lepe tradicionalne stvari na samoj ženi ostave traga ili trenutno, ili trajno ili konačno – sekirom u glavu. Pre neki dan nam je neki deda u prolazu rekao: "Bravo, imate troje dece, tri delije!", na moj odgovor da je jedno devojčica rekao je saosećajno: "A dobro, nema veze". Nema veze, devojčice mala. Proći će i njegovo, je l' tako?
Dalje, "tradicionalna" porodica između ostalog muža vidi kao bezgrešno nedodirljivo biće te on, pored toga što kući ima ženu koju, tradicionalno, sme da zvekne kako želi, ipak pronalazi neku drugu, neporodičnu i ludački netradicionalnu koju može da zvekne šmekerski nekako bolje, pa se i ova praksa i sama definiše frajerski tradicionalno i nekako folklorski. Ne tako davno, muž moje komšinice pitao je dečka njene drugarice da li je vara. Na negativan odgovor i pitanje "zašto bih", upitao je samo "a što da ne?" Tradicionalno, sportski.
I malo-malo pa nam mediji, večno sablažnjeni nad tradicionalizmom, izbace i ne tako retku priču o obljubama nad maloletnim licima od strane najbližih u kojoj tako uzvišeno datim tradicionalnim ulogama, gle čuda, najčešće barataju muškarci. Najtradicionalnije je zapravo biti nasilan prema deci i uterati im u glave što pre ono osnovno: nesigurnost, konstantni strah i konačno mržnju prema svemu što "ugrožava" tradiciju, a to je glas razuma ili sloboda da nešto poželiš, kažeš, sprovedeš i ono najgore - budeš istinski srećan.
I sve to nekako pod velom protesta protiv Europrajda noseći transparent na kome piše "Dalje ruke od naše dece" - da ih sami možemo tući, učiti da slušaju muškarca ako su (izeš ga, desi se nekad) žensko dete ili da se postave kao muškarčine društva i povedu povorku u zaštitu od onih koji su manje muškarci.
"Dalje ruke od naše dece", reče komšinica koja je mesecima kopala po Novom Sadu tražeći idealnu školu bez romske dece za svoje mladunče.
"Dalje ruke od naše dece", reče mama drugara koji je na igralištu bez problema zveknuo migrantsko dete samo zato što je to što jeste.
"Dalje ruke od naše dece", reče majka iz našeg vrtića za sve vakcine jer one na jutjubu ubijaju nekako, valjda, zlobnije nego dokazano smrtonosna bolest.
"Dalje ruke od naše dece", reče litijaš iako ni sam ne zna o kakvim rukama govori.
I zamisli taj pakao kroz koji prolazi Olaf od vrata do vrata. Zamisli da živiš u sredini gde su sve porodice drugačije, gde svaka prenosi i neguje ono što želi, ne ono što joj namećeš? Da se zalediš, je l' da? Znam, teško je zamisliti.
I znaš šta je još jezivo? Zamisli da decu ne truješ svojim neobrazovanjem, slabostima i strahovima, već im ostavljaš prostor da sami shvate svet oko sebe i pronađu svoje mesto u njemu? Zamisli da naučiš da ne postoji homoseksualizam već homoseksualnost s kojom se ljudi, hajde progutaj knedlu, zapravo rađaju?
Nedavno je neko na Tviteru okačio ilustraciju iz nekog finskog vrtića pod nazivom "different families – same love", gde je bilo ilustrovano šest različitih porodica: majka s bebom, muž žena i troje dece, dve žene i dvoje dece, dva muškarca i dete, muž i žena sa detetom u invalidskim kolicima, muž i žena različite boje kože i dvoje dece. Bila sam strašno radoznala i pokazala sam sliku mom osmogodišnjaku i pitala ga: "Da li je ovde nešto pogrešno, suvišno ili nešto fali?" I to bez ikakve prethodne indoktrinacije. Nakon pažljivog posmatranja je rekao: "Ne, nije ništa pogrešno, ali fale mama i tata bez dece". Tako je, i to je porodica.
U Arendelu mogu da rastu deca koja shvataju ljubav na najlepši mogući način te sami postaju ljudi koji će opasnost videti tamo odakle ona zaista vreba, a empatiju tamo gde je neophodna. Očigledno mogu da vide i dalje i šire i jasnije od nas samih.
A za "Dalje ruke od naše dece", slažem se. Pogledaj prvo u svoje ruke, razmisli šta njima činiš i zapitaj se, ali ne žuri sa odgovorom - da li bi da praviš sneška?
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
Komentari 40
Bojan
"Levoruk sam pa znam šta je diskriminacija" je totalno kreativan pristup moronskoj arguemntaciji o zaštiti porodice.
Tužnjikavi
Marina
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar