Što si tako porastao?
O roditeljstvu znamo sve, je l' tako?
Foto: Pixabay
Znamo jer je tako jednostavno shvatiti odnose, procese, brige i ponose i nije ni važno da li jesmo roditelji ili ne, da li imamo roditelje ili ne, da li smo o roditeljstvu samo čuli, videli ili čak nešto i osetili – obrni okreni, znamo mi to sve.
Osim kad ne znamo. Osim kada nešto prvi put shvatimo, prvi put osetimo, pa nas pukne širina tamo gde smo mislili da smo sigurni, opkoljeni zidovima najčvršćeg samopouzdanja i pretpostavki.
Ovog meseca sam čak dva ogromna puta progutala knedlu i zadržala suze. Ove knedle bile su baš velike, bujica suza koja je krenula u kataklizmičnom maniru bila je vešto zaustavljena čvrstom branom satkanom od najtananijeg potiskivanja i najkvalitetnijeg iskoraka iz sadašnjeg trenutka. Ove graditeljske veštine se godinama uvežbavaju i stvarno su korisne nekada, a pametne nikada.
Prvi put kada sam ovog srednjeg, kako se beše zove, Nikola valjda, videla na priredbi u vrtiću. Predškolac je kažu, na jesen kreće u školu, kažu. Bio je ko velik: odmeren, graciozan, znao je sav tekst, pokreti su mu bili usklađeni, držanje na visini zadatka.
Trudila sam se da priredbu propratim držeći se ceo korak ispred sebe same, projektujući neku osobu koja je došla samo brzinski da nešto obavi, proprati aplauzom, uslika i srdačno se zahvali vaspitačicama.
Samo jednim nespretnim korakom unazad vrhom prstiju dodirnula bih onu sebe koja zapravo sedi tamo i koja kaže: "Sunce ti poljubim, juče sam ga videla kako onako nežno i lagano otvara svoje oči prvi put, bukvalno mi se juče prvi put osmehnuo, juče je podigao svoju debelu guzičicu upakovanu u pelenu sa poda prvi put i napravio prve korake, juče je progovorio".
On kreće u školu? On napušta ovo sigurno dugogodišnje gnezdo vrtićko gde su te dve vaspitačice i tih tridesetak drugara bili njegova (ili tvoja, mamika, možda tvoja?) sigurnost, druga kuća, utočište i sigurna luka kad otplovi ujutru dok se ne vrati?
I onda istu tu nogu vratim napred i kažem sebi: "E nećeš vala. Nećeš biti ta mamika. Nećeš mi sad tu patetisati oko najnormalnijih stvari". A mišići lica naprežu onu mene koja je tu, eto tako, tapšanja radi i štite te suze da ne izbiju na površinu, blam je.
Pa vaspitačica kaže: "Želim vam najiskrenije svu sreću u daljem vaspitavanju vaše dece". Stani, gde ćeš, to je to, gde ideš, misliš kao dalje moramo sami?! Misliš, sreću u smislu "ha, ha srećno vam bilo dalje, ja sam svoje obavila"?!
Drugi put je bilo na priredbi nedelju dana kasnije. Prvenac završava četvrti razred i sve je bilo toliko veselo i radosno da je ona ja što je inače korak ispred sada praktično sedela meni u krilu, nije bilo velike razlike. Sve dok isto tako radosno nisam poskočila da, po završetku napravim jednu fotku, njega i njegove najdraže učiteljice.
Trajalo je klik, dok je u meni stotinu klikova odigralo emotivno kolo. Četiri cele godine bio je, kao na toj slici, u njenom zagrljaju. Znala ga je u dušu, čak i više od toga. Taj mekani topli zagrljaj koji je taj jedan klik zabeležio bilo je ono što se sada završava. Mišići lica su kao najbolja vojska ponovo odradili posao i zaustavili me u nameri da trenutak doživim baš onakvim kakav jeste.
Završavajući četvrte razrede, osnovne škole, koncerte muzičke škole, gimnazije, fakultete i ko zna šta još, bivajući na pozornici s druge strane objektiva, uljuljkana u usputne tople zagrljaje koje napuštam, u očima moje mame videla sam samo ponos. I bila sam sigurna da je ponos sve što jedan roditelj tada oseća. Od početka do kraja u svom punom smislu i obliku – ponos. Eventualno glad i vrućinu, ako se odužilo i malo je gužva.
Ni slutila nisam šta se dešava u njoj, koliko snažno rade njene brane, gde puštaju, da li pucaju i koliko su njeni mišići uigrana vojska. Nisam znala kolika količina straha obuzme leđa, grudi i tu napred, kod vrata, e, e baš tu, pri samoj pomisli da iznova iz nečeg sigurnog što smo napokon spoznali - to tvoje stvorenje sada mora da iskorači i uskoči u more novih lica, novih odgovornosti, novih ulica, novih strahova i novih ponosa.
I nije to samo "Ma hej, moš misliti, svi smo, pa i on će, ajde molim te", to je nešto što telo, dok toga postaje svesno, ne vidi i ne zna – a ne zna ni mamin ponos na bini da se u njenoj glavi roje:
"Da li sam uradila sve što sam mogla? Da li sam uradila dobro? Jesam li mogla bolje? Je l' ono onda kada sam kiksnula, je l' to ono što će pamtiti zauvek ili će nestati zajedno sa svim tim ljudima i danima koji nestaju? Da li će ponovo sresti neku tako dobru dušu kao što je bila ova, učiteljicina? Hoće li se snaći? Ako se ne snađe, možda sam mogla bolje?" i konačno ono što nadjača i najglasniji aplauz ponosnih roditeljskih dlanova – knedla kroz grlo nakon one misli "Sada je bliže svetu koji nismo uspeli da učinimo boljim mestom".
Kroz publiku, sigurna sam, u ritmu aplauza udaraju i sva srca svih nas koji pokušavamo da se otrgnemo onima nama koji uz ponos osećaju i sve što je onom ko je smislio prokletstvo podizanja novog bića palo na pamet da može da se oseća, a palo mu je ko za inat baš mnogo stvari. Sa bine se ništa od toga ko za inat ne vidi.
I onda se tako sve to proguta i vrati na ona stara dobra četiri hita: Šta nam je ovo u životu trebalo, rekao si Netfliks i bleja, jedva čekam da odu od kuće da ih više ne gledam, i naravno "Vratiću ih u Betaniju, reći ću da smo se ipak predomislili".
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 7
Za
Fau
Svetlana
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar