Piše Siniša Tucić: Dve sobe
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Foto: 021.rs (ilustracija)
Moji su sedeli u kuhinji i pričali o ljudima, koji su stigli u Novi Sad nekim vozom. Ubrzo su prešli Zlata i Duško Mihalek, komšije sa kojima smo deset godina delili isti sprat u zgradi na Novom naselju. Iz jednog sasvim običnog, ali po nečemu drugačijeg razgovora, nisam mogao kao desetogodišnje dete ni da naslutim, da će taj jedan, po mnogo čemu običan julski dan, zauvek odrediti životne sudbine gotovo svih ljudi koje sam do tada znao, kao i ljudi koje ću tek upoznati.
Nisam tada imao pojma ni ko je Slobodan Milošević, ni šta se dogodilo na osmoj sednici. Tog leta smo otputovali na Hvar, a ja sam nastavio bezbrižno novonaseljsko detinjstvo na ulici. Jedino bih u trenucima kad bi me mama uvukla u stan na ručak, na televiziji gledao neke ljude na nekakvim mitinzima, kako nose sliku jednog čoveka, za kojeg sam znao da se zove Slobodan Milošević. Sve ove događaje je okom kamere zabeležio i o njima govorio novosadski režiser Želimir Žilnik.
Mnogo godina kasnije, čitao sam čuveni esej Valtera Benjamina "Umetničko delo u vremenu svoje umetničke reprodukcije". Kao dete, od najranijih dana, odrastajući u okruženju avangardne poezije i konceptualizma, znao sam ko je Marsel Dišan, šta je 'ready-made' i da je umetnost u 20. veku izgubila svoju auru. Umetničko delo može biti i pisoar i držač za flaše.
Moj prirodni ambijent u kojem sam rastao bila je dnevna soba, knjige, fascikle, papiri, makaze… U stan u kojem sam živeo, dolazili su ljudi koji se nisu izuvali i koji su uvek diskutovali, mislili. U porodičnom regalu nisu stajala sabrana dela Josipa Broza Tita ili Ive Andrića, ali od najranijih dana i ja i sestra pamtimo debelu crnu knjigu, na kojoj je belim slovima pisalo "Estetika", Max Bense. Slično je bilo i kod Mihalekovih. I njihov stan je bio pun neobičnih knjiga iz sveta muzike i ploča, jer je Duško bio muzički urednik na radiju Novi Sad.
Kako sam rastao i odlazio kod svojih drugova, shvatao sam da većina mojih vršnjaka živi u drugačijim stanovima. Tada sam se suočio sa urednim dnevnim sobama i izuvanjem u predsoblju. Te sobe su uglavnom imale dva dvoseda, dve fotelje, stočić sa čipkom i vazom, regal za televizor iznad kojih stoji po jedan komplet sabranih dela. Mnogo vremena posle svih ratova, pokolja, zločina, gladi, hiperinflacije i svega što smo videli u poslednjih trideset i pet godina, često se setim tih urednih dnevnih soba s kraja osamdesetih i stavljam ih u kontrast sa našom, koja je izgledala sasvim drugačije.
Pojavu Slobodana Miloševića, "događanje naroda", antibirokratsku revoluciju, reaktualizaciju kosovskog mita, raspad Jugoslavije i krvave ratove devedesetih, sve vreme je pratila ta jednostavna, uredna dnevna soba, a sabrana dela Josipa Broza Tita su brzo zamenile "Godine raspleta" Slobodana Miloševića, "Knjiga o Milutinu" Danka Popovića, "Vreme smrti" Dobrice Ćosića i razlednice sa reprodukcijom slike Uroša Predića "Kosovka devojka" ili "Seoba srba" Paje Jovanovića…
Običan građanin sigurno se nije bavio uvidima o kojima je pisao Valter Benjamin. Fotografija, odnosno razglednica, reprodukovana u milion primeraka gubi vrednost, ali savršeno obavlja posao propagande, bilo da se radi o nacionalnoj tradiciji ili o slici maršala, velikog vođe koji se pojavljuje kao mesija, spasilac… Sećam se da su baš sva deca, iz tih urednih stanova, jedno veče na ulici napala Tita. Jedino smo ga ja i najmlađi Mihalekov sin Tin branili, iako u našim dnevnim sobama nisu stajala njegova sabrana dela.
Pišući o palanci u svom najpoznatijem delu Radomir Konstantinović je zapisao: život, rutinski život, siguran onom rutinošću koju nudi rutina. U takvoj dnevnoj sobi mojih drugova, koja mi je ostala u sećanju nema prljavšine, jer nema stvarne radionice obrazaca, one u kojoj bi se obrazac stvarao. Ipak, postavlja se pitanje, kako u jednoj savršenoj čistoti, redu i ustaljenim navikama može da se krajem 1990. godine pojavi jedan Vojislav Šešelj (pošto je pušten iz zatvora) i da iznese svoje ideje o proširenju teritorija, humanom preseljenju stanovništa i etničkom čišćenju i da naiđe na prećutno, a vremenom i glasno odobravanje velikog dela stanovništva? Njegova fotografija, reprodukovana u stotinama primeraka, odavno je izgubila auru, ali je proizvela ogromno zlo i stoji enormno uvećana na jednoj od fasada u centru Novog Sada na sramotu svih nas!
Od svojih formativnih godina do danas, živim u društvu dve realnosti, odnosno u dve dnevne sobe. Jedna je realnost u već opisanoj dnevnoj sobi, u kolektivističkom odobravanju ljudi koji ćute i cipele ostavljaju u predsoblju… Druga realnost je moja dnevna soba u kojoj se ne ćuti i ne odobrava, nego se misli i stvara.
Ni jedan javni skup koji je izlazio iz duha prve dnevne sobe nije bio ni spontan ni slobodan. Svugde gde su dolazili, išli su u unapred pripremljenim vozovima, autobusima, sa jogurtima ili sendvičima u rukama. U drugoj dnevnoj sobi borave ljudi koji staju pred kordone policije sa idejama i ostavljaju svoje srce na ulici. Tako je bilo od protesta devedesetih, do blokada raskrsnica u leto 2025.
Algoritmi su isti, jedino se tehnologija menja. Nekada su bile banalne parole na tzv. "Događanjima naroda", uz odobravanje mase dovezene autobusima, a danas su to tvitovi podržani lajkovima, dobro plaćenih (a nekada i ucenjenih) stranačkih botova. Banalnost prepoznatljivog diskursa, koji je Želimir Žilnik zabeležio i koje su narode na ovim prostorima odvele u rat i u krvoproliće traje i danas oličena u vladavini Srpske napredne stranke i njenih protagonista.
Danas, trideset i sedam godina nakon dana kada su moji roditelji (kojih više nema) sedeli u kuhinji i pričali o ljudima koji su vozovima dovedeni u Novi Sad, stojim zajedno sa sugrađanima i sugrađankama pred kordonima policije na raskrsnicama. Predsednik Srbije najavljuje ponovni dolazak u moj rodni grad.
Potpisuje ukaze o pomilovanju batinaša koji su pretukli studentkinju Akademije umetnosti i najavljuje pomilovanje devojke koja je automobilom naletela na studente. Džaba sva tradicija, svi Predići, Jovanovići.
Iza svih Ćosića i svih razglednica sa slikama velikih istorijskih događaja, iza sve čistote dnevne sobe u kojoj učmalo živi duh palanke o kojem je Konstantinović tako temeljno pisao. A ishodište palanke je 37 godina mog i života moje generacije. Iza multipliciranog zla stoji brazgotina sanduk i crv i svi oni kojima je Milan Mladenović u turobno vreme devedetih, nepunu godinu pre nego što će nas napustiti, poručio:
Vi slepi, vi gluvi, vi sebiči ljudi
što pravite buku bez reda i smisla
bez zašto i zato, za koga i kako
bez pitanja koje bi možda osušilo
ponosni osmeh na licu bez suza
na licu što nikada obraz okrenulo nije.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
3
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Komentari 6
Moma
Dejan Jankov
Terazijski Crnogorac
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar