INTERVJU Dramaturškinja i spisateljica Vanja Nikolić: Čovek se uplaši kada prestane da bude ono što jeste
Mi smo dosta paradoksalno društvo koje počiva na strahu sa jedne strane, a sa druge se pravi kao da je sve u najboljem redu i da straha nema nigde, kaže u intervjuu za 021.rs spisateljica Vanja Nikolić, čija će knjiga "Plašim se" biti promovisana 23. decembra u Radio kafeu.
Foto: 021.rs
Oduvek su čovek i čovečanstvo bivali paralisani raznim strahovima. Objektivnim ili umišljenim. Danas možda više nego ikad. Uz one stare, gotovo mitske, rođeni su i novi. Borba sa njima je svakodnevna. Mora biti konzistentna i uporna.
Da bi se pobedio strah, za početak je potrebno detektovati ga. Priznati ga. Bez straha da će to biti uzeto kao naša slabost.
Da li je strah poraz, kako je uvreženo mišljenje u našem, i dalje patrijarhalnom društvu, ili ovladavanje veštinom subjektivne objektivizacije postojećih činjenica koje gravitiraju oko problema, za 021.rs govori dramaturškinja i spisateljica Vanja Nikolić, diplomac novosadske AU, klasa pisca Uglješe Šajtinca koja trenutno u svojoj "kutiji strahova" ima dve, intrigantne i interaktivne knjige.
Prva - "Jebe mi se", tematizujući stav prema činjenicama na koje se ne može uticati, bavila se fenomenom griže savesti i potrebom da se kaže "ne" nepotrebnim stvarima i ljudima koji nam bespovratno troše vreme, da se bude ono što jesi, bez obzira na sve. Izazvala je buru u javnosti zbog svog naslova ali joj to nije odmoglo da postane omiljeno štivo beogradskih intelektualnih krugova.
Druga - "Plašim se", koja je izašla nedavno, obe u izdanju beogradske IK "Arete", biće promovisana u Radio kafeu 23. decembra od 19 sati. Uoči promocije za 021.rs o ovoj knjizi i strahovima koje tematizuje govori Vanja NIkolić:
Ako je svaki novi korak u nepoznato buđenje jednog novog straha, kako se kod vas probudio strah od prve, a posebno druge knjige?
Kod prve knjige strah je probudila prilika i želja da napišem knjigu kakvu sam oduvek želela da pišem. Kod druge, strah je probudila moja potreba da se zagledam u lične i porodične strahove i da shvatim koji su zaista moji, a koji su usvojeni i nasleđeni.
Zašto ste detektovali baš temu straha i njegovih slugu – depresije, anksioznosti, odsustva samopozdanja, samopoštovanja...? Koliko su vam u toj detekciji pomogle metode kojima su se služili vaši profesori na AU?
Zato što je strah najprisutnija emocija. Šta god da radimo, uvek se na neki način i plašimo. I plašimo se svaki dan, a nismo svesni toga. Nismo svesni da je mnogo naših odluka, poteza, reči zasnovano upravo na strahu. Metode koje sam usvojila na AU mi inače pomažu tako što sam naučena da uvek posmatram širu sliku, da situacije pokušam da vidim i iz drugog i trećeg ugla i da se zamislim u "tuđim cipelama".
U knjizi kažete da je hrabrost usuditi se da se uplašiš, i da priznaš da se bojiš. U nas su odmalena usađivali razne strahove, umesto da bilduju hrabrost... Nemoj ovo, nemoj ono, biće ovo, biće ono, pa i strah od toga da priznamo da se bojimo... Šta mislite, da li smo zato postali društvo kukavica? Da li smo danas više nego ikad egoistično paranoični? Za nevericu je koliko je (mladog) sveta na antidepresivima, opijatima, alkoholu kao "tableti" bega od sebe i realnosti…
Osim što smo društvo kukavica, mi smo dosta paradoksalno društvo koje počiva na strahu sa jedne strane, a sa druge se pravi kao da je sve u najboljem redu i da straha nema nigde. I onda se to sa straha prenosi i na druge segmente: nećemo da priznamo greške - a nastavićemo da grešimo, nećemo da kažemo da ne znamo - pa ćemo da se pravimo da znamo i da radimo kako ne treba, nećemo da priznamo da nemamo - pa ćemo da uradimo sve da bi izgledalo kao da imamo, nećemo da priznamo da smo bolesni i da odemo kod lekara - a znamo ka čemu to vodi. To je negiranje na svakom nivou i laganje sebe. I zato je potrebna hrabrost, jer podrazumeva da kažemo da smo sve vreme lagali i da rešimo da to više ne radimo.
Sve je relativno, pa i strah, rekao je neko i uzeo lek protiv straha... Šta je lek protiv straha?
Pogledati sebe u oči. Uplašiti se. Pogledati sopstveni strah. Ja kažem - i zagrliti ga. Ako baš želimo da budemo u toj metafori leka, lekovi leče posledicu, a ne simptom. Reći ću na kratko "Super mi je i ne plašim se". A u stvari neću ni shvatiti čega se plašim i tako neću ni pokušati da vidim ima li rešenja. Za mene je lek protiv straha bio kada sam prvi put glasno rekla sebi: "Plašim se". Nisam bežala, pogledala sam strah i sebe u oči.
"Kada se plašiš svakog dana - umireš svakog dana. Mnogo je lakše umreti jednom". Kako se to postiže? Sugerišete da se sprijateljimo sa svojim strahom? Kako je to moguće?
Konkretno taj citat ili slogan iz moje knjige se odnosi na stanja anksioznosti i napade panike koji znaju da traju i godinama bez prekida. Tada umireš svakog dana i misliš da umireš. Ljudi koji imaju kontinuirane napade panike misle da sa njima fizički nešto nije u redu, da imaju problem, nisu svesni da je sve to samo strah. U toj situaciji, sprijateljiti se sa svojim strahom znači priznati sebi anksiozno stanje.
"Plašim se" interaktivna je knjiga, podstičete introspekciju u čitaocu, da otvori sopstvenu Pandorinu kutiju strahova... Na akademiji vas uče tome. Ali je uvek dobro pored sebe imati i nekog ko, ako vi ne umete, u ključnom trenutku zatvori tu kutiju...
Na početku knjige vrlo eksplicitno naglašavam da nisam psiholog, da je ideja knjige da ispričam svoju priču i kažem da je okej da se plašimo i da to kažemo glasno i otvoreno, jer je moguće da će nam upravo to pomoći. Na istom mestu upućujum ljude koji osećaju da imaju odnos sa strahom koji ne mogu sami da reše, da se obrate psihologu. I taj deo mi je jako važan! Verujem da deo problema potiče upravo odatle što mi kao društvo i dalje imamo pogrešan odnos prema psiholozima, i da je ljudima lakše da probleme rešavaju lekovima i antidepresivima, nego priznanjem da im je potreban psiholog.
Pitate u knjizi čitaoca gde živi njegov strah: u detinjstvu, u odnosu sa roditeljima, partnerom, poslodavcem, detetom... Priznati strah na neki način je priznati i mali poraz, tako to uči patrijarhalni sistem... Kako se čovek oslobađa toga?
Tako što stvari nazovemo drugačijim imenom. Recimo, ne kažemo da je to poraz, već da se na taj način uči nešto o novo sebi i da to učenje, kao i svako može da nam olakša ili pomogne.
Stara je izreka da se "strah strahom hrani". Odlučujuću ulogu u tome danas imaju mediji. Šta mislite da u tom smislu knjige mogu da preokrenu?
Nisam sigurna da knjige mogu mnogo da pomognu protiv te manipulacije strahom, nisam sigurna da bilo šta može da pomogne. Knjige mogu da budu alternativa i možemo da se nadamo da ta alternativa može da postane toliko snažna da jednom preokrene stvar u svoju korist.
Živimo u zemlji u kojoj ljudi nisu elementarno hrabri, čuvaju svoje male biografije... Kako se danas bilduje građanska hrabrost? Roditelj ste, kako ugrađujete hrabrost u svoje dete?
Trudim da ne zastrašujem svoje dete, da ne govorim previše onih besmislenih "ne", da joj ponudim iskustvo i dopustim da sama odabere način na koji će da ga proživi. Dopuštam joj da bude svoja, da ima mišljenje, da ga iskaže, pa i po cenu toga da pogreši. I puštam je da sama uradi stvari i da pogreši, da padne, da se povredi i da onda iz toga nešto nauči.
U knjizi je nekoliko divnih grafita. Najupečatljiviji je onaj da se čovek uplaši kada prestane da bude ono što jeste? U društvu prepunom laži i pretvaranja čovek onda drhti kao travka na vetru...
Ne samo da prestane da bude ono što jeste, već usmeri svu svoju energiju i trud da bude ono što nije i da se takav dopadne. To je u stvari tema moje prve knjige "Jebe mi se" koja poziva da budemo ono što jesmo, bez obzira na sve.
Završavate knjigu nekako pedagoški optimistično, uz kritiku ali i otvorenu nadu da su popravke sveta i sebe moguće. Začikavate čitaoca tezom: "Nije pitanje šta sve ne možeš, već šta sve možeš ali se ne usuđuješ."
Volela bih da u ovom odgovoru u stvari postavim pitanje, odnosno da kreiram interakciju kakva postoji u knjizi… Zamislite da ne postoje nikakve preprepke ni strahovi i napišite deset stvari koje jako želite da uradite u narednoj godini…
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Šta je bio razlog posete?
10.08.2026.•
4
Kratka poseta ukrajinskog predsednika Beogradu se završila, a da nismo čuli pravi razlog prvog dolaska ratnog ukrajinskog predsednika u srpsku prestonicu.
Suša u Srbiji: Opomena za sva vremena
01.08.2026.•
34
Pogodila nas je žestoka suša, kakva se ne pamti.
Uvozimo mašine, izvozimo pamet, a budućnost kupujemo sićom iz "tajnih fondova"
27.07.2026.•
10
Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, dok nam akademska elita glasa u mraku, a budućnost se kupuje za sitniš iz "tajnih fondova"?
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
10
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar