Vredne male bubice - kako studirati lako

Šta ako vam kažem da postoji jedan magični sat, čija funkcija nije da meri vreme, već da ga ubrzava?
Vredne male bubice - kako studirati lako
Foto: 021 (ilustracija)

Piše: Milja Branković

Recimo, spremate važan ispit na fakultetu koji zahteva da pročitate mnogo knjiga i procesuirate nove informacije; to je dugotrajan i iscrpljujući proces koji može potrajati. Magični sat čitav taj proces može ubrzati i svesti na svega nekoliko minuta, što vam ostavlja pregršt slobodnog vremena za bitnije stvari, dok se vaše kolege zlopate sa knjigama i propuštaju svu zabavu.

Šta ako vam kažem da taj sat nije plod fikcije, da ga možete iznajmiti ili kupiti već danas po veoma pristupačnoj ceni. I ne samo sat - špijunsku olovku, kameru u dugmetu, nevidljivu bubicu za audio komunikaciju koja je otporna na ometače signala - sve ono što je nakad bilo dostupno samo agentima obaveštajnih službi sada možete imati i vi.

Ako ste se odlučili da želite titulu doktora nauka, zašto rizikovati i kupovati je na sumnjivim privatnim fakultetima bez akreditacije? Vidite šta se dogodilo sa Megatrendom? U lažnoj diplomi su kratke noge. Moj savet: opskrbite se opremom poput agenta 007 i pravac na državni fakultet - uz magičnu opremu doguraćete do mastera.

Sad ide problematičn deo: za dobijanje titule magistra ili doktora morate da se bavite istraživanjem, čitanjem i pisanjem, morate doprineti nauci svojim radom. Ali kako?

Magični sat i ostala oprema služili su vam da upravo sve to izbegnete. Nemojte biti baš toliko lenji i prepisivati čitave pasuse poput ministra finansija ili kupovati lažne diplome poput ministra unutrašnjih poslova, to je amaterski i daje jako loš primer deci, ne budite diletanti, možete vi bolje od toga.

Jedno od mogućih rešenja je pronaći dobrog studenta, jednog od onih štrebera, ali siromašnog: što siromašniji - tim bolje. Ako ste već planirali da ulažete novac u kupovinu diploma, isti taj novac potrošite pametnije tako što ćete ga ponuditi studentu na rubu egzistencije da vam napiše rad. Naša zemlja je siromašna, iskoristite taj potencijal i kupujte pametno.

A možete pokušati i sa drugačijim pristupom koji će vam biti daleko korisniji u životu i čije se koristi nikada neće dovoditi u pitanje, niti će ga proučavati odbor za profesionalnu etiku - da studirate kao sav normalan svet. Ja tako studiram već osam godina, i živim srećnije i spavam mirnije od kolega pepisivača.

Da, ja sam jedan od onih večitnih studenata čije studiranje i način oblačenja predsednik moje države baš i ne voli, ali je mesto u svom srcu našao za studente Sinišu i Nebojšu, možda zato što su, za razliku od mene, koja sa 29 godina i dalje studiram, svoje studije završavali pre roka, pre akademski mogućeg roka: Nebojša je za dve godine završio osnovne studije u trajnju od četiri, a Siniša je "napisao" doktorski rad, ne znam, za nekoliko dana? Kao dete iz radničke porodice, samim rođenjem, šansa da ću moći da priuštim studiranje bila je... pa nije je bilo.

Na sreću, roditelji su meni i mojoj sestri omogućili ono što njima njihovi nisu. Mama je podigla kredit, i tata se zaduživao, par puta su nam sekli struju, malo smo kasnili sa kirijama, malo smo zamrzli godinu-dve na faksu dok ne zaradimo novac, ali zato ja danas "znam šta znam" i svakog trenutka stečeno znanje mogu da upotrebim. Na tom putu mnogo je drame i patnje o kojima neću nikad govoriti.

To je samo jedan od razloga zašto studiranje ne shvatam olako. Studiranje je svetinja i ako ga obesmislimo, a na dobrom smo putu, obesmislićemo naš razvoj. Besmisleno je prepisivati na ispitima jer oni služe da nam, kada ih spremimo, pomognu da steknemo znanje, razvijemo nove veštine i sposobnosti. Ko je upisivao fakultet sa drugačijim motivima, nije dostojan niti bi smeo imati studentsku knjižicu, a najmanje diplomu ili najperverznije - titulu doktora.

Neprijatno mi je što moram da objašnjavam ono što bi moralo biti svima jasno: da se istorijski na studiranje gledalo kao na spiritualno iskustvo (docta religio); da je proces studiranja oduvek važio za proces sazrevanja čoveka. Sećam se druge godine fakulteta kada sam pročitala Kantovu definiciju prosvećenosti kao "čovekovog izlaska iz maloletnosti za koju je sam kriv". Zato su svi studenti poput Nebojše Stefanovica ili Siniše Malog maloletni i takvi će i ostatii. Duhovni razvoj ne možeš prepisati ili nekom prevarom steći. Čemu onda prepisivanje? Hoćete zvanje bez znanja?

U redu, u prvom delu teksta imate uputstva kako da to postignete, ali budite uvereni u jedno, to neće biti bez posledica. Nema lakog studiranja, to je prevara, koja će pre ili kasnije koštati. Varajući, na kraju ćete završiti prevareni; i to ćete sami sebe prevariti da se prevarama stiče trajno dobro koje se neće kad-tad srušiti kao kula od karata. I sve dok se te priče završavaju poništavanjem lažnih diploma, doktorata i univerziteta, manje će me pogađati kada vidim opremu koja se već godinama valja na crnom tržištu određenoj demografskoj grupi čiji su najznačajniji i najpopularniji predstavnici ovih dana Siniša i Nebojša - studenti koji smatraju da je čitanje i spremanje ispita precenjeno, te irelevantno za sam proces studiranja.

Osobine pojedinaca koji kupuju skrivene kamere u obliku olovke ili dugmeta, ili prepisuju dok pišu doktorski rad - krunu studiranja, ukazuje na trajne crte karaktera koje su nepromenljive bez godina i godina psihoterapije i koja nudi malo garancije za uspešnost lečenja. Štaviše, dovodi nas do zaključka koji najbolje sumira slogan jedne od "firmi" koje se bave prodajom alata za prepisivanje #jednom kad uzmete opremu kod nas uzimaće te je uvek.

Jedan od meni omiljenih naziva profila za prodaju takvih alata je "Završi lako". U redu, završićete lako, ali kako? Zašto oprema za spremanje ispita izgleda kao starter pack za špijunske službe? Kada i zašto je knjigu zamenila špijunska kamera i kakve će biti posledice? I jedno i drugo su alati, samo što jedni služe da prenose znanje, a drugi da se pobrinu da do kraja života ostanete maloletni (Mali).

  • profesor

    09.01.2020 12:54
    sugestija
    Napisao je i čuveni Umberto Eko jedan priručnik o tome kako diplomirati (u Italiji), pa je posavetovao: ako prepisuje tuđe diplomske radove sa drugog fakulteta, dobro proverite da isti profesor ne predaje na oba fakulteta; ako plaćate da vam neko napiše rad, vidite da cena bude pristupačna.
  • /

    26.12.2019 17:22
    /
    he, a niko vam ne kaze koliko traju baterije na tim bubicama.
    dok se vi izdogovarate crknu baterije
  • Mirko, Ph.D.

    26.12.2019 17:15
    You know nothing John Snow
    Prvi sloj ironije ovoga članka leži u činjenici da je danas globalna akademija jedna velika prevera, koja s otkrićima tapka u mestu zbog peer review procesa i načina dodeljivanja grantova, retko pronalazi bilo šta fundamentalno novo i ne prenosi znanja no indoktrinaciju. Shodno tome, prepisivač hvata krivinu u procesu indoktrinacije. Drugi sloj ironije je da se "vernik" takve akademije buni protiv prepisivača jer oni nisu "vernici dnevnika" (Balašević Đ., et. al. 90te) iako ne shvata da je on sam "vernik" šupljeg koncepta - odnosno vrlo sličan prepisivačima. Nadajmo se da će "vernici" shvatiti šupljinu i bespredmetnost akademije mnogo pre nego što spucaju dodatne godine na doktorat (kao moja malenkost).

    Long story short: prepisivali ili gulili fax x godina, sve se svodi na isto - korisno znanje je najčešće isključivo iskustveno i preskupo ili monopolizovano od strane interesnih grupa (i.e. korporacija, instituta, ljudi guštera).

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.

Valuta pokazuje čije je Kosovo

Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.

Vidite da može drugačije

Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.

Ginekološka apstrakcija

Nije prošlo ni nedelju dana od događaja u Sremskoj Mitrovici kada je jedna "mala" Marica svojim statusom na Fejsu viknula usred snežno zavejane doline i pokrenula lavinu.