INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti
Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...
Prošlost traje sve dok živi u nama i hrani se sokovima sadašnjosti. Uzaludan je pokušaj pakovati je u neke tegle i dobro zatvoriti. Može se otići bilo gde, ona će i dalje biti živahna i snažna, izvirivaće iza svakog ćoška, plaziće se i svojim će nemirima ispunjavati na zemlji dodeljene dane.
Mera joj se može uzeti tu i tamo ako se znalački udene u neku knjigu, najbolje u raskošnu lirsku sagu o tome kako se čovek svakih pedesetak godina otima uzburkanoj vodi neke komplikovane istorije.
Melindi Nađ Abonji, švajcarskoj književnici ovdašnjih korena, to je pošlo za rukom u romanu "Golubije srce" (Izdavač “Laguna”) u kojem je ispričala sudbinu svoje porodice koja se sedamdesetih godina prošlog veka, kada je ona imala sam pet godina, iz vojvođanskog pejzaža otisnula u gastarbajtersku pečalbu.
Sećanja na porodična okupljanja u mirnoj vojvođanskoj varošici, u dvorištu bake Mamike koja vrlo glasno ćuti o nekoj dubokoj nepravdi počinjenoj porodici (saznajemo tokom romana da je jugoslovenska poratna vlast dedi otela svu zemlju i poslala ga u požarevački zatvor pride), na očev i majčin bol zbog ostavljenog zavičaja, bol koji nova generacija pokušava da pobedi među hladnim Švajcarcima, sa kojima mora da nađe novi život, bila su upečatljiv okvir da ova rođena Bečejka napiše izuzetnu priču o gubljenju domovine i identiteta, i odrastanju između dve kulture i dva jezika, između haosa zemlje nad kojom se nadvija rat i blagostanja zemlje u kojoj je, uprkos najfinijoj čokoladi, teško naći mir.
Melinda Nađ Abonji je za ovu knjigu dobila Deutsches Buchpreis za najboli roman na nemačkom govornom području (u konkrenciji austrijskih, nemačkih i švajcarskih pisaca) a potom u Švajcarskoj i nacionalnu nagradu za književnost. U međuvremenu, snimila je dva CD-a sa švajcarskim reperima, a sa pesnikom Jurcekom 1001 godinama nastupa na književnim festivalima izvodeći neobičan literarno-muzički performans koji je spoj mađarske narodne pesme i elektronskog zvuka, ali i epike i reperskog bita. U njenoj biografiji još su dva romana: prvenac "U izlogu, s proleća" i poslednji "Schildkrotensoldat" -"Vojnik kornjača" (izdavač KC Novog Sada), koji je kod nas objavljen u prevodu Dragoslava Dedovića. I taj roman, takođe, priča priču iz izgubljenog zavičaja.
U Cirihu, gde živi, Nađ Abonji trenutno piše svoju novu knjigu. Zvaće se "Gold". O pisanju, zavičaju, demonima prošlosti i onome šta treba zaboraviti, a šta treba pamtiti, ali i drveću u čiju čast, smatra, svakodnevno treba podići čašu, govorila je za portal 021.
021: Kako se sećate Bečeja i odrastanja u Vojvodini?
Nađ Abonji: Rođena sam u Bečeju, ali sam odrastala kod bake u Senti i tog dela detinjstva, senćanskog, veoma se dobro sećam. Pamtim atmosferu naše kuće, u nozdrvama su mi njeni mirisi, živo se sećam njenih boja. Pamtim i sitne životinje raštrkane po dvorištu, one su bile moje igračke.
021: Imate li još uvek rodbinu u Srbiji?
Nađ Abonji: Imam, i htela sam prošlog leta sve da ih posetim u Vojvodini, ali zbog epidemije to nije bilo moguće. Nadam se da će mi to poći za rukom predstojećeg leta.
021: Fascinantni su opisi prirode i vojvođanskog pejzaža u "Golubijem srcu", toliko realistični da čovek u nekim trenucima može da oseti poigravanje sunca koje proviruje kroz lišće topola. Neki pasusi su prava oda topolama vašeg bečejsko-senćanskog detinjstva.
Nađ Abonji: Dok sam pisala nije mi bio važan konkretan geografski položaj tog drveća. On mi je samo poslužio da iskažem svoj odnos prema prirodi, odnosno da iskažem poštovanje prema njoj, prema drveću posebno. Drvo je grandiozno biće koje nam omogućava da uopšte živimo, i mislim da bi zbog toga svakog dana trebalo da ga slavimo.
021: Kažete u jednom trenutku da je pisanju potrebno sećanje, a to znači progovoriti i o nekim zaboravljenim, bolnim pričama...
Nađ Abonji: Za razliku od istoriografije, koja je prečesto u službi ideologije, književnost pokušava da oživi prošlost pričajući zakopane, potisnute i zaboravljene priče. Književnost je važna i zbog toga jer pokazuje alternative. Knjige nam govore da je moguć i drugi, drugačiji život.
021: Jedna generacija junaka u vašoj knjizi živi sa osećanjem gorčine. Kako se sa tim bremenom nose naredne generacije?
Nađ Abonji: Ogorčenost je jedna od neminovnosti života. Osetimo je bar jednom tokom svog veka, a najbolje ju je pobediti nekom kontrasilom, protivsilom vidu nečega slatkog i laganog.
021: Danas, u nekom javnom prostoru, kao da konstantno gledamo rat između "kulture zaborava" i "snage sećanja". Umetnost je pravo oružje u rukama "kulture sećanja", ali pandemija ne ide nikome na ruku. Da li bi i zbog nje "kultura zaborava" mogla da uzme preimućstvo?
Nađ Abonji: Naravno, zaborav je neophodan. Nikad se sve ne može pamtiti. Ipak, uvek se moramo zapitati: šta treba pamtiti, a šta zaboraviti? I zašto se nešto pamti, ili zaboravlja? Pandemija ograničava "potrošnju" kulture, ali mislim da neće izgubiti svoju moć, već upravo suprotno. Nadam se da će joj ova kriza dati novu snagu.
021: Može li se identitet očistiti od politike? Ako može, kako?
Nađ Abonji: Veza između "identiteta" i "politike" vrlo često je problematična, odnosno, identitet se prečesto zloupotrebljava u nacionalističke svrhe. Govori se o "nacionalnom identitetu“.
Zadatak književnosti je da ovu nesrećnu (a ponekad i fatalnu) vezu dovede u pitanje - jezikom, jezičkom kritikom i naravno narativima koji prelaze postavljene granice.
Čak i ako vam je potreban "identitet" da biste skrenuli pažnju na ugnjetavanje manjine, on istovremeno mora biti doveden u pitanje. Jer identitet uvek dočarava homogenost i zato je, ukratko, zamka.
021: Šta znate o ovdašnjoj književnoj sceni? Čiji rad pratite?
Nađ Abonji: Zolana Danjija, Damira Ovčine, Dragoslava Dedovića, Maše Dabić, Ota Tolnaija i još nekih. Nisu svi iz Srbije, dolaze sa prostora bivše Jugoslavije.
021: U vašoj biografiji stoji da se bavite i performansom. Kako ste od književnosti došli do muzike?
Nađ Abonji: To je velika tema, ali reći ću samo ovo: moja prva ljubav bila je muzika i uvek sam tražila svoj način stvaranja muzike. Već 20 godina zanima me ljudski glas. Apsolutno je sjajno ono što jedan zvonki glas može da pokrene dok govori i peva. Isto to se odnosi i na glasove koji se mogu čuti u literaturi. Recimo, mi kada čitamo, čujemo glasove. To se vrlo često zaboravlja.
021: Vaše su reči i to da je prva rečenica jednog romana najvažnija. Zašto?
Nađ Abonji: Prva rečenica određuje tonalitet poglavlja, čak bih se usudila da kažem i cele knjiige. Potraga za prvom rečenicom stoga može trajati dugo, ali može se dogoditi i da se probudite, a rečenica postoji i nemate pojma zašto.
021: Pišete li sada nešto, koja će biti prva rečenica tog romana?
Nađ Abonji: Pišem novu knjigu, a prvu rečenicu ne mogu još da otkrijem.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar