Pandemija još uvek u uzlaznoj fazi, kako spremnije dočekati nove sojeve virusa

Konačni pobednici u borbi protiv korona virusa biće oni koji se najuspešnije zaštite od sve češćih mutacija ovog virusa.
Pandemija još uvek u uzlaznoj fazi, kako spremnije dočekati nove sojeve virusa
Foto: Pixabay

Mada je poslednjih dana primećen blaži pad intenziteta vakcinacije, Srbija je još uvek među vodećima u Evropi. Revakcinisano je više od 1.080.000, dok je još oko 500.000 žitelja primilo prvu dozu neke od vakcina sa ovdašnjeg tržišta. Dakle, za sada je oko 1,6 miliona ljudi uključeno u proces vakcinacije, odnosno 22 odsto ukupnog stanovništva.

Nije sve u novcu

Poređenja radi u Nemačkoj je tek sedam miliona osoba, oko 8,5 odsto tamošnjeg življa, prvi put bocnula inekcija. Da nevolja bude veća, u ovoj državi starijih od 80 godina, zdravstvenih radnika i zaposlenih u radu na zbrinjavanju starijih ima više od 20 miliona.

Još je gore u Holandiji i Italiji, dok su Češka i Slovačka, zemlje najuspešnije u prvom talasu zaraze korona virusom, sada gotovo u potpunosti poklekle. Vakcina nema dovoljno i evropske države nabavljaju na kašičicu. Pandemija je pokazala da za uspešnu zaštitu bogatstvo i novac ne moraju biti dovoljni.

Međutim, ono što zbunjuje je činjenica da su čak dve evropske firme osmislile i proizvode vakcinu, dok brojne evropske kompanije uslužno rade za izvanevropske naručioce. Trenutno čak 52 pogona širom Starog kontinenta je uključeno u proizvodnju vakcine, bilo kao završni isporučioci, bilo kao snabadevači sirovina i poluproizvoda.

Platili, a nemaju

Podsetimo se da je iz Brisela više od tri milijarde evra ubačeno kao pomoć farmaceutskim kućama radi pronalaska vakcine protiv virusa koji je januara prošle godine započeo globalni pohod. Pa, ipak, Evropa ozbiljno kaska u vakcinaciji.

Logično je upitati se gde se pogrešilo, pronađena je zaštita, roba znatnim delom unapred plaćena i proizvodi se od Atlatnika do Urala, ali vakcina nema po evropskim domovima zdravlja i bolnicama. Očito da se zdravstvena politika evropskih država u ovom slučaju pokazala jalovom i sada je u mnogim zemljama bezmalo haos.



Danska i Austrija počinju neku vrstu izdvajanja iz zajedničke borbe protiv pandemije i priključuju se Izraelu u skupnom nabavljanju budućih tura vakcina. Mađarska i Slovačka su već započeli upotrebu ruske vakcine, mada Brisel, ponajaviše iz političkih razloga, još nije odobrio ovu zaštitu. Sličnom stazom pripremaju se i Italijani.

Vratimo se na januar prethodne godine i početak širenja zaraze. Zdravstvena politika je bila u potpunoj nadležnosti svake države ponaosob. Evrounijsko središte u Briselu je izvan bilo kakvog odlučivanja. Odmah se videlo da su evropske države suviše male da se u borbi kakva se dešava jednom u dva veka oslone samo na sebe. Svi su pristali da se iz Brisela vuku konci strategije protiv pandemije.

Pokušaj zajedničke politike

Stavljanje pod zajednički štit je inicirala Nemačka, možda jedina koja ima kapacitete za samostalnu borbu. Mnogo toga je dobro učinjeno. Novcem je pomognut rad čak šest istraživačkih laboratorija sa izglednim projektima na pronalasku vakcine, među njima i "Bajontek", koja je sa američkim "Fajzerom" našla rešenje, baš kao što je švedska "AstraZeneka", takođe podržana iz budžeta u Briselu, sarađujući sa univerzitetom u Oksfordu iznašla sopstveno rešenje.

Uskoro će i "Kjurvek", još jedna mikrobiološka startap kompanija iz Nemačke, predstaviti svoju vakcinu. Ukupno je evropski kontrolor odobrio četiri vakcine za hitnu upotrebu, očekuje se da za mesec-dva odobrenje stigne do još dva-tri proizvođača.

Naravno da je nemoguće da se u kratkom roku proizvedu vakcine za svakog od oko 7,5 milijardi stanovnika na planeti. Jedno je da se proizvodi lek, posebno vakcina, za uobičajene potrebe jedne regije, sasvim drugo masovna proizvodnja koja se meri stotinama miliona, pa i milijardi, ampula.

Evropska strategija je bila razumna i realna. Zasnivala se na pretpostavci osnova zajedničke globalne borbe protiv virusa, uključivala je i zaštitu putem Kovaks programa siromašnijih država na drugim kontinentima. Razvrstane su kategorije prioritetnih grupa, sa namerom da se prvo štite najugroženiji, potom manje ugroženi. U suštini bila je to globalna strategija.

Bez snage

Pokazalo se pak da Unija nema snage da sprovede plan koji je i nadmašivao njene teritorijalne granice. Dobre namere Brisela nisu prihvaćene od drugih. Pre svega onih najmoćnijih, SAD i Velike Britanije, a izgleda da su i pojedine farmaceutske kompanije bile, blago rečeno, uzdržane.

Reč je i o velikom finansijskom interesu, tržište vakcina protiv korona virusa procenjuje se na 80 milijardi dolara. Kako sada medicina kaže, ponavljaće se bezmalo svake godine, slično kao u slučaju gripe.

Amerikanci su bili žestoko pogođeni zarazom. Odmah su aktivirali niz odredbi svog zakonodavstva kojim duboko zalaze u pravnu regulaciju drugih. Bezobzirno, ali moćni se, pogotovo u kriznim trenucima, često tako ponašaju.

Aktivirali su zakon po kome, kada Amerikancima zatreba, svi pogoni njihovih fabrika proizvode samo za potrebe države SAD, bez obzira što su locirani širom sveta. Istovremeno, pogoni neameričkih kompanija locirani u SAD takođe moraju da proizvode samo za američke potrebe.

Ratna strategija

Čim su iz kompanije "Fajzer", do nedavno četvrte među svim farmaceutskim kućama, stigle vesti o pronalasku spasonosne zaštite, aktivirali su ovu i slične regulative. Tako se sada samo 10 odsto proizvodnje "Fajzerove" vakcine iz evropskog pogona usmerava ka Evropljanima, ostalo se avionski dostavlja na drugu stranu Atlantika.

Dok je Evropska unija naglasak stavila na korektnost i transparentnost ugovora, Velika Britanija, po uzoru na SAD, pandemiju shvata kao rat i drži se ratne strategije. Cilj je pre drugih doći do cilja, ovoga puta vakcine. Sklapa ugovore sa "AstraZenekom" o prioritetnom snabdevanju britanskog tržišta.

Uočljiva sporost Evropske unije, uzrokovana teškoćama u postizanju dogovora 27 članica, pomogli su Britancima da sklope po sebe povoljan ugovor, a na štetu ostalih.

Uslužna proizvodnja

Čini se da u Briselu, godinama bez nadležnosti u oblasti zdravstva, nisu bili ni dovoljno upućeni u farmaceutsku proizvodnju. Kada je započela potraga za vakcinama, prevelik broj evropskih kompanija je sklopio ugovor o uslužnoj proizvodnji za američke kompanije, zanemarujući evropske potrebe.

Tako firme iz Švajcarske i Španije rade vakcine američke "Moderne", "Fajzer" je, pored svog pogona u Belgiji, angažovao i nekoliko manjih evropskih kompanija. Ostalo je još samo nekoliko fabrika za proizvodnju vakcina protiv drugih epidemijskih bolesti.

"Bajontek" je morao da dobrano inovira kupljene Novartisove pogone u Magderburgu, dok se "Kjurvek" odlučio za izgradnju sopstvenih. No, tek će naredne godine moći da isporuči ozbiljniju količinu nove vakcine.

Idealni partneri, a ne sarađuju

Loši odnosi Brisela i Moskve, dopunjeni finansijskim interesom pojedinih rivalskih farmaceutskih kuća, otežavaju dogovor oko proizvodnje "Sputnjik V" u Evropskoj uniji. Rusija nema, i još dugo neće imati, dovoljne kapacitete za masovnu farmaceutsku proizvodnju i strategiju zasniva na prodaji licencnih prava.

Ono što radi borbe protiv virusa poseduju Brisel i Moskva toliko se dopunjuje da bi, u povoljnijoj političkoj klimi, bili idealni partneri. Za sada su ti odnosi hladni i "na distanci".

Mada dugo traje, pandemija je još u uzlaznoj fazi. Izuzetno velik broj zaraženih ljudi znači i da se korona virus stalno razmnožava. Time su uvećane verovatnoće mutacije i pojave novih sojeva virusa.

Iz Izraela, zemlje u kojoj je više od 70 odsto stanovnika revakcinisano, ovih dana stiglo je upozorenje da će najuspešniji biti oni koji se što bolje zaštite upravo od novih sojeva. Mutacije će dovesti do infektivnijih i smrtonosnijih formi oboljenja, kao što već vidimo u slučaju "britanskog soja".

Dosadašnja iskustva, evropska i više nego druga, mogu biti dragocena u daljem toku borbe protiv pandemije. Cilj je sada teži nego na početku epidemije. Neophodno je ne samo vakcinom zaštititi najmanje dve trećine stanovništva, već i ceo postupak sprovesti dovoljno brzo kako bi se sprečilo širenje virusa preko prenosilaca koji ne ispoljavaju znake oboljenja.

To je put da mutacija, time i onih potencijalno mnogo opasnijih od dosadašnjih, bude što manje. Da bi se uspelo neophodno je na osnovu znanja i svih dosadašnjih iskustava osmisliti i realizovati obuhvatnu, istovremeno i dovoljno brzu, masovnu vakcinaciju.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Anonimus

    05.04.2021 11:38
    Ameri su uvek bili siledžije. Ako bude zatrebalo, osloniće se na snažnu vojnu nadmoć.
  • bob

    05.04.2021 11:37
    Živane, prvo proverite podatke koje ste koristili u ovom tekstu. Do 02.aprila u Nemačkoj 12,1% stanovnika (10.039.938) primilo prvu dozu, 5,2% obe doze.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.