INTERVJU Filip Grujić: Kako preživeti imperativ bivanja negde drugde?
To je pakao od pitanja. Rumeni obrazi ne događaju se među ljudima jer bi sve video, stalno misliš da nešto propuštaš, imaš konstantan osećaj da nisi "dovoljno adekvatan" za ovo vreme, kaže Grujić.

Foto: Branko Lučić
Stalno pričamo o prošlosti, recentnoj i onoj malo starijoj koja se stalno vraća, u talasima, kako odgovara kojoj vlasti i kako zatreba dnevoj politici. Tematizuju je razne umetnosti, pozorište i književnost naročito.
Ma koga više briga za prošlost, da li samo one koji ispred sebe imaju manje dana nego iza sebe, dira li ona kako generacije koje su rođene ili su živele svoje male godine tokom devedesetih. Da li ih pamte samo po tome što su "Dnevnici" trajali večno, a crtani filmovi kratko.
Kako te generacije, danas stasale u ljude sa biografijama, razmišljaju o prošlosti koja im je stavljena pred prag, a često i na leđa, imaju li oni ideju kako izaći iz tih zamršenih dijalektika i kako vratiti rumene obraze u komunikaciji među ljudima, za 021.rs govori dramski pisac Filip Grujić koji se ovih dana obreo na svom prvom Sterijinom pozorju, gde je izvedena njegova drama "Velika depresija".
021: Tvoj kolega po peru - Enes Halilović (rođen 1977) kaže da "niti mi pripadamo ovoj zemlji, niti ona pripada nama, nikakvog odnosa tu nema, a bez odnosa nema života." Oseća li tvoja generacija (Grujić je rođen 1995.) kakvu uzajamnost na tu temu?
Grujić: Ja nemam prošlost sa kojom imaju da se suoče oni koji su je živeli. To nije moja stvar. Mislim da nove generacije, ratne, posleratne ili tik predratne, nemaju tu prošlost i zato ne možemo da se bavimo njome onako kako se bavite vi koji ste u njoj živeli.
Ona jeste uticala na naše živote neposredno, ali mi nismo bili akteri devedesetih, iako smo odrastali u njima. Jedino što imamo su posledice toga i to što slušamo o tome. Generacije rođene šezdesetih i sedamdesetih, za njih su to goruće teme, i izvesno je da se tim povodom neke stvari moraju isterati na čistac.
Mi smo, kao mlađe generacije, prebacili fokus na ono što nas tišti kao individue, a ne kao društvo u celosti. Mislim da se nikada neću baviti tom prošlošću, a mislim i da se moja generacija sve manje bavi time. Sve više pokušavamo da se bavimo našom ličnom, intimnom, malom prošlošću. Glupo je misliti da je ona manje bitna od neke tuđe prošlosti.
021: Jesu li ti mali životi zaista bitni ili su ipak gotovo potpuno nevidljivi?
Grujić: Mali životi su uvek nevidljivi, jer samo velike stvari oblikuju neko kolektivno sećanje, ali ako nemamo vidljive velike stvari koje se događaju - ja ne mogu da smislim neki rat, imam samo svoj mali život koji svi mi vodimo, onda se njime i bavim.
021: Govorimo mnogo o nedostatku pažnje jednih prema drugima, osećaja za drugog čoveka. Ima li je u tvojoj generaciji više empatije ili je više, ili je više anksioznosti, distopične zagledanosti u budućnost?
Grujić: Ima i jednog i drugog. Ljudi koji su empatični imaju ta preuzvišena osećanja, solidarnosti najčešće. Nekada, kada neko prejako reaguje na nešto, to ne mora da znači da je Samarićanin sam po sebi, već se boji da se njemu ne desi nešto slično.
Pogrešno je reći da smo mi kao generacija neempatični samo zato što na drugačije načine to manifestujemo. Mi danas imao društvene mreže kao konstantnu, i senku nad našim životima, ali i kao budućnost naših života.
To je nešto što vaša generacija nije imala. Mi tu pokazujemo solidarnost ili brutalnost, ali to je naš život i nije on neempatičan, samo je empatija promenila svoju manifestaciju.
021: U ovako šizofrenoj stvarnosti, čitanje može da bude samo dokaz volje, a šta je onda pisanje u slučaju jednog pisca?
Grujić: To je pokušaj da se stvari objasne i razumeju, makar je to za mene. Ja sam odabrao da se izražavam na ovakav način, izabrao sam ovaj put, najplastičniji, kroz reč. Kako nikad do kraja sve neće biti jasno, verujem da nikada neću prestati da pišem.
021: Da li je lakše kad se nešto stavi na papir, da li svet bude lakši, ili je uvek teško kad se piše?
Grujić: Uzbudljivi su počeci, i krajevi su beskrajno uzbudljivi, ali ono što je pisanje je sredina, i tu je muka.
Grujić: Uzbudljivi su počeci, i krajevi su beskrajno uzbudljivi, ali ono što je pisanje je sredina, i tu je muka.
To je neko lomljenje i traženje, ali kad shvatiš da si misao uhvatio za rep, da krotiš to što želiš da kažeš ka onome što želiš da kažeš, onda se sve više raduješ kraju, a kad dođeš do kraja, nastaje neka velika praznina, koja traje.
021: Mi "budžimo" naše živote tako što ih lažno ušminkavamo, lažno se predstavljamo po ovde pomenutim društvenim mrežama. Tako se isto razbacujemo rečima, na istu temu jedne važe za jedne ljude, druge za druge...
Grujić: A da li se nešto promenilo u odnosu na ranije, vidimo to, recimo, iz Floberovih knjiga - nije da nije postojalo olajavanje, šminkanje stvarnosti, samo sada fotka sve beleži, i stiže lajkovanje, ali u čemu je razlika?
021: "Jedinstvo među ljudima treba začeti sitnicama kakvi su rumeni obrazi", kaže tvoj kolega pesnik i pisac Marko Tomaš. Kako začeti to rumenilo kad se, i mimo korone, jako retko srećemo, a kad se sretnemo, buljimo u telefone, niko nikog ne gleda u oči, svi kuckaju poruke, ne mogu da ostave nijednu stvarnost, nisu sposobni da se izloguju bar iz jedne, ne dopuštaju sebi da se odmore bar malo u nekoj od paralelnih stvarnosti?
Grujić: To je pakao od pitanja. I istina je, lepo je to Marko rekao, ali mislim da je to mnogo teško. Branio sam društvene mreže, ali postoji tu i ozbiljna stvar koja je problematična: ja sam tokom korone osetio neko olakšanje zato što na društvnim mrežama, na "storijima", nisam video ljude koji se zabavljaju i nisam video taj stalni imperativ bivanja negde drugde, taj konstantni osećaj da stalno nešto propuštaš, da "nisi dovoljno adekvatan" ovom vremenu. Ako si ovde sad, propašće ti nešto drugo tamo.
Rumeni obrazi se ne događaju baš zbog toga što hoćeš toliko toga da vidiš. I onda, zaista, kad se dogodila korona, bar u prvim mesecima, odjednom si na "storijima" uspevao da razgovor usmeriš na osobu sa kojom si. Problem je što je sve trajalo predugo, pa ti je postalo muka od te osobe sa kojom si. I svega bude previše.
Ne znam kako se bori protiv toga. I ja gledam telefon svaki čas, i ja hoću da budem drugde, neprestano. Ko sazna odgovor na ovo pitanje, voleo bih da mi javi kako se izboriti sa tim.
Možda ne biti na društvenim mrežama, nego u stvarnosti rumeneti obraze sa nekim.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Komentari 2
Lena
Doda
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar