
Kad se zatrese grad - šta nam je bitno?
Ustala sam i krenula u svoju klasičnu rutinu u vidu najvećih muka ovog sveta a to su pregovori sa dečurlijom oko doručka.

Foto: 021.rs
Danas žele jedno, drugačije nego juče i sporije nego ikad, a sve slatko skakućući po živcima. Posle toga kreće lakši posao – najstarije dete oblači šta mu se da, najmlađe isto, ali ovo srednje svakog jutra najoštrije osuđuje moj izbor garderobe, te najenergičnije zahteva duks sa patrolnim šapama umesto onog sa linijama koje ništa ne znače.
Pregovori oko ovoga (pri čistoj svesti tvrdim) nisu ništa manje teški od onih u Briselu. Dok ih ne izvedemo iz doma proživimo tri nervna sloma. Sva sreća pa terapija za hipertenziju šljaka.
Posle toga bacam se na posao gde već iz daljine vidim pun potencijal za novi stres koji je lako rešiv, ali šta mi teško da se iznerviram i ovde oko gluposti tipa: neko nije uradio svoj posao pa zato ne mogu ja svoj i sve će da kasni i onda moram da iskomuniciram nešto što mi se trenutno ne komunicira, a drugih stotinu stvari istovremeno stižu na naplatu za nerviranje – sve gluplje od glupljeg.
Tada me niotkuda sastavi saznanje da je negde više od nekoliko desetina hiljada ljudi baš ovih dana poginulo od prirodne katastrofe zvane zemljotres, da se mrtvi još uvek broje i da se neko danas probudio bez ičega uključujući sve ove nervne slomove oko doručka, posla i odugovlačenja oko oblačenja.
Saznanje da je ko zna još koliko ljudi zarobljeno ispod ruševina nakon što su stotine zgrada i nekoliko korumpiranih investitora i onih koji su im dozvolili nemar popadale kao kule od karata. Zdravo za gotovo – izraz, ali i osećaj, koji tumačimo onako odoka, kako nas raspoloženje zvizne u momentu. Malo ga kapiramo, malo i ne, malo ga živimo, malo nam ni sto zemljotresa negde tamo ne bi pomoglo da shvatimo koliko možda naše muke, uverenja i borbe nemaju smisla.
MUP je pre neki dan izdao detaljno uputstvo šta raditi u slučaju zemljotresa, i dok sam ga čitala, shvatila sam da su ga krojili po meni samoj. Štaviše ubeđena sam da je tako jer je svaka druga bila "najbitnije je da ne paničite". Panici mesta uvek ima, bar u mom dvorištu jer gle, ako je u Turskoj, pa u Rumuniji, pa u Hrvatskoj šta ga košta da rokne i kod nas – uputstvo i paniku, bar kod mene, već imamo.
I, eto, već sutradan, dok sam sedela i radila osetila sam da se ljuljam levo-desno, a niti imam problem sa budnošću, niti sa anemijom, niti sam pila. Tako sam onako skroz po uputstvu, bez panike, osetila odsustvo donjih ekstremiteta jer sam zamislila u sekundi sav užas koji je hiljade ljudi proživelo prethodnih dana i gotovo uverena, onako bespanično, da to sleduje i nama u minutima koji slede.
Nakon što minuti koji slede nisu doneli ništa novo, te sam noge ponovo mogla da pomeram, tako sam i svoje "obećavam da se više nikada neću nervirati oko gluposti jer svaki čas može neko PRAVO sranje da se desi" utopila u prvi idiotluk koji je naišao i zaboravila na sve strahote koje su do pre minut bile realistični scenario.
I samo kada se dese neke nepredviđene stvari koje za sobom nose samo ogromnog sebe i ne tolerišu ništa drugo, samo tada sam, a verujem i većina nas, u stanju da bitno razdvojim od nebitnog. Da tako obične i zdravo za gotovo stvari poput mo'š misliti života, zdravlja i prisustva ljubavi stavim na pijedestal svega bitnoga gde im je i mesto. Da neke stavove preispitam i neke navike popravim. I sve to kratkoročno, dok potres ne prođe. Posle iznova, kao loš đak koji ništa naučio nije, skalu vrednosti nerviranja i drame vraćam na bahato staro.
Generalno, mislim da svi slabo pamtimo i brzo zaboravljamo, jer loše periode i loše osećaje želimo da napustimo što pre. Mislim da se previše uzdamo u "neće mene" i život je tu pa je tu. I da li je ova priča oda "malim stvarima"? Moguće, sem što ove tričavosti koje u sekundi možemo izgubiti nisu baš male.
A onda, kada malo bolje razmislim, nisam baš najsigurnija da li sam se presekla plašeći se prirodne katastrofe kao takve ili mogućnosti da se, zahvaljujući njoj u sekundi uverimo da, kao i pola Turske izgleda živimo u šarenoj laži sagrađenoj na lošim temeljima, lažnim diplomama, od ruku bahatih i beskrupuloznih investitora, te da sve ono na čemu temeljimo svoje živote i uverenja može da se sruši u sekundi i da čak ni zemljotres ne bude jedini krivac za to? Da ono, dune malo jači vetrić i sruši kulu loših izbora, poklonjenih ocena i kupljenih glasova? Prilično zastrašujuće, zar ne?
Bilo kako bilo, dok budem sledeći put govorila sebi u bradu tiho "a neće mene valjda" stajaću ispod dovratka, paničiti i čvrsto verovati da ćemo u sledećim životima sigurno pametnije da biramo kombinaciju opasnosti od prirodnih katastrofa i moralne principe onih koji nam grade budućnost. I trudiću se da se nerviram samo oko bitnih stvari. Onih nosećih.
Podrži 021
021 je pokrenuo svoj gift shop - Shopins.rs, a kupovinom nekog od artikala direktno podržavate rad naše redakcije. Svaki vaš doprinos, ma kako bio velik ili mali, dragocen je. Jer pravo novinarstvo vredi.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Investitor i drugi članovi mog domaćinstva
31.05.2023.•
18
Svaki put kada prolazim Bulevarom kralja Petra ka Hadži Ruvimovoj, postavim pitanje iz teksta koji je bio objavljen na ovom portalu.
Šta će uopšte biti Narodni pokret za državu?
30.05.2023.•
17
Vučević i Vučić možda znaju odgovor, ali taktiziraju, pa neće da kažu.
Lažna nada sendvičara
25.05.2023.•
26
Kakva li će atmosfera biti u Vučićevom taboru posle završetka skupa "Srbija nade", nakon što se ljudi razmile po Beogradu tražeći autobuse kojima su došli u prestonicu?
Kako ćemo da platimo "najveći miting"?
22.05.2023.•
36
I pre nego što ovog petka trg ispred Skupštine popune voljni i nevoljni učesnici "najvećeg mitinga posle Gazimestana", znamo da ćemo tu predstavu svi mi platiti iz budžeta.
Šta je pisao Miloš Crnjanski o Ivi Andriću: On je bio sav za Bosnu
20.05.2023.•
1
Novosadska izdavačka kuća "Akademska knjiga" nedavno je objavila delo "Ko je bio Ivo Andrić" koje je priredila Žaneta Đukić Perišić.
Šta su to prave porodične vrednosti?
17.05.2023.•
13
Neretko će prijatelji uz fotografije moje dece naleteti na opise poput "ova deca što žive kod nas", "deca kojoj plaćamo hranu i smeštaj", "vodite ih odavde" ili "jedva čekam da se isele".
Zaborav vredan pažnje
15.05.2023.•
0
Dok je pažnja javnosti usmerena na uzroke i posledice nedavnih tragičnih događaja na Vračaru i u Mladenovcu, gotovo sasvim neprimećeno promiču joj neke druge stvari koje je zaslužuju.
Piše prof. dr Bojana Dinić: Koja je najbolja strategija prevencije pucnjave u školi?
11.05.2023.•
10
Tragični događaji u OŠ "Vladislav Ribnikar" u Beogradu i u Duboni i Malom Orašju su nas naveli da se aktivno bavimo pitanjem šta treba uraditi da se ne bi ponovili.
Posle straha
10.05.2023.•
5
U petak ujutru dok sam pila kaficu, a na TV-u išle najnovije vesti o masovnom ubistvu u Mladenovcu, nešto čudno se dešavalo u roditeljskoj Viber grupi mog trećaka.
Ništa neće stati
09.05.2023.•
35
Šetnja Novosađana kojom su odali počast nastradalima u Beogradu i kod Mladenovca bio je jedan od najtužnih skupova koje su ulice ovog grada podnele.
Mihnjak: Roditelji treba da razgovaraju sa svojom decom svakog dana - ona nas samo oponašaju
04.05.2023.•
6
Mnogi od nas u kriznim situacijama instinktivno tražimo krivca - to je razumna, ljudska reakcija, ali je opasna ukoliko se krivac traži na pogrešnoj strani.
Sistem vrednosti - šta, čoveče, oni znaju o tome?
04.05.2023.•
29
Jedino dokle je misao ministra Branka Ružića mogla da dobaci na jučerašnjoj konferenciji bili su kancerogeni internet, video igrice i tako te neke "zapadne vrednosti".
Biti roditelj danas: nemoguća misija?
29.04.2023.•
1
U biblioteci Akademske knjige iz Novog Sada možete pronaći i knjigu Masima Rekalkatija "Šta ostaje od oca".
Teški ste, u pi*ku materinu
27.04.2023.•
36
Podsećaju nas vladaoci na to konstantno, ali ova nedelja donela je nekoliko primera kojima se nedvosmisleno potvrđuje da oni koji imaju nekakvu moć smatraju da je narod, vrlo jednostavno, stoka.
Vole li novosadski klinci više Baku ili Prasetinu?
26.04.2023.•
11
Za oko mi je prošle nedelje zapao snimak horde mladih dečaka koji su usred Futoške ulice opkolili automobil Bake Praseta koji je pokušavao da se probije kroz barikade tinejdžera i stigne do tačke B.
Sodoma i Gomora latinice i rodnoosetljivog jezika
24.04.2023.•
43
Iz patrijarhove Uskršnje poslanice sledi da od latinice i rodno osetljivog jezika, u ovom trenutku, nema većih opasnosti po jevanđeoski duh našeg naroda.
Šta ostaje od oca: Pripadnost i lutalaštvo, sukob i nasilje
22.04.2023.•
1
U biblioteci Akademske knjige iz Novog Sada možete pronaći i knjigu Masima Rekalkatija "Šta ostaje od oca".
Ide li Novi Sad u visinu ili Novosađani idu u dubinu?
20.04.2023.•
12
Dok sede u automobilima ljudima se javi neki opuštajući osećaj izolovanosti od ostatka sveta.
Gilipterke protiv braka i porodice
19.04.2023.•
35
Stiglo je proleće a sa njime i gomila uobičajenih i ne novih stvari...
Komentari 6
Ina
Buba
Miodrag
Pozdrav od starosedeoca Novosadjanina :)
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar