Radnici svih zemalja, udomite se!

Nedavno smo u glavama obeležili godišnjicu lokdauna i početka pandemije i prisetili se iskustva koje ni u ludilu ne želimo da ponovimo.
Radnici svih zemalja, udomite se!
Foto: Pixabay

Ali ako stavimo na stranu sve one užasne stvari koje je pandemija odnela za sobom, donela je i dosta lepih stvari kao na primer: uz maaaalo truda oko dezinfekcije i pranja ruku mogu se izbeći gomile drugih boleština, porodice koje su bile okej pojačale su okejstvo zatvaranjem u četiri zida, a one koje nisu pojačale to njihovo - što je isto okej i dosta korisno, na površinu su isplivale sve ćaknutosti pojedinaca sklonih verovanju u teorije zavere.

Međutim, pandemija je po mom mišljenju donela i nešto superpraktično - pokazala je široj masi da je rad od kuće moguć, ako mora onda i može. I čini mi se da smo se brzo navikli na isti tokom pandemije i shvatili da neke stvari ipak mogu da funkcionišu drugačije.

Prema najnovijim istraživanjima na globalnom nivou sedam od deset ljudi nastavlja da radi od kuće i u 2023. godini. Rad na daljinu se povećao za 159 odsto od 2009, a 99 odsto ljudi bi, kažu, volelo da radi od kuće ceo život. Njih 65 odsto ljudi kaže da pristaje na smanjenje plate od pet procenata kako bi nastavilo rad na daljinu, a iste te kućne vrednice 30 minuta dnevno manje pričaju o temama koje nemaju veze s poslom i manje ometaju kolege. Velika većina tvrdi da je produktivnija, a rezultati istraživanja pokazuju da oni što rade od kuće zarađuju više od zaposlenih u kancelarijama. 
 
No, nakon što sam period pandemije presekla jednim intermecom zvanim treće dete, kucnuo je čas da se vratim na posao. Iako radim u firmi koja mi daje mogućnost da biram da li ću dolaziti u kancelariju ili ću raditi od kuće, ja sam bila superoptimistična i napokon željna ljudi i krenula sam u kancelariju radosno, celih mesec dana. 
 
I svaki dan sam imala po jednu "ovo ne bih morala da radim od kuće" misao, da bi mi konačno sinulo nešto u momentu dok sam se držala za ono čudo gore u busu, a sa mene kapljao znoj u autobusu prepunom ljudi, virusa, bajatog vazduha i želje da vrisnem iz sve snage - krenula sam pre 45 minuta, još uvek nisam stigla nigde a od kuće do posla imam svega tri poštena semafora i četiri sirota skretanja. Od auta sam digla ruke nakon što sam se cela dva puta opušteno s posla vratila kući jer parking nisam našla.
 
Za tih 45 minuta tamo i isto toliko nazad mogla bih na svakodnevnom nivou čudo da napravim, na primer da izblejim uz Tviter i kafu, što je definitivno bolje od mrcvarenja u saobraćaju.
 
I onda sam rešila da batalim zanos o tome koliko to jeste super stvar i da se okrenem suvoj praktičnosti: Radu od kuće. I evo zašto je po mom mišljenju rad od kuće bombona za neke nas ljude koji delimo iste muke:
 
1. Čuvamo prirodu!
 
Obožavam ovako zlobno da stanem na prozor svako jutro u osam, srčem kafu iz ogromne šolje dok mi čupavi neočešljani pramen pada na o, gle, nenašminkano lice, dok majica na meni sija neopeglana i zamišljam kako ne moram da palim, kočim, krećem, kočim, krećem, skrećem i ne nađem parking, pa opet sve u krug. A da, ne moram ni da čekam bus, držim torbu da me neko ne opljačka, molim boga da mi ovaj što mi se u facu nakašljava ne prenese nešto danas nego od ponedeljka. 
 
2. Ah, ko i ovo vreme!
 
Ne moram da trpim, a ni da pričam o vremenskim prilikama dok čekam lift, boravim u liftu, izađem iz njega, dođem do stola, palim komp, stavim slušalice. Ne moram da pričam o poskupljenjima, snegu u aprilu, jao, znam, mnogo je strašno, tuči oko ćevapa, i virusima koji, znam, znam, vladaju majku im njihovu. Evo baš sad vlada neki, a vladao je i juče, bogami i sutra će. Ne moram da pitam "kako si proveo vikend" dok zakuvavam kafu, niti da opisujem svoj dok je sipam u šolju. I tako svaki dan.
 
3. Porodicu ne biraš, a ni ove što sediš s njima
 
Ne moram da podešavam temperaturu između osobe kojoj je večito toplo i ove druge kojoj je uvek hladno. Prozor na kip, jer ovom uvek duva, a širom jer onom drugom fali vazduha. Zatvoren ovoj što joj hladno. Muziku tiho, ali onako da svima odgovara što se najčešće svede na neku limunadu. Ovako, mali krug velikih ljudi, Massimo Savić i ja, pa nek me osuđuje ovaj Igorov "Pink Floyd Collection" sa police kući koliko god želi, ne marim.
 
4. Da je radio od kuće, Čendler ne bi morao u Tulsu
 
Sastanci mogu da budu dosta kraći i radosniji ako se dešavaju dok na nogicama mlataraš pufnastom papučom. A oni koji se oduže mogu da budu dosta prijatniji s obzirom na to da je jastuče nadomak ruke, tabure isto blizu, a trenerka/pidžama definitivno udobnije od pantalona. Ko ima mače može da ga mazi a ko ima petogodišnjaka koji visi s plafona može da škrbuće zubima i preti da će videti svoga boga čim gosti kliknu "leave". 
5. Samo probuši kašiku
 
Ručak zaista ne mora da prođe u zagledanju u tuđe tanjire, niti moraš da slušaš kako to tvoje nije baš keto i ne valja ti sve to. Uostalom, u tome imaš mnogo šećera, o praznim kalorijama izgleda svi sve znaju. A umesto da 15 minuta slušam nečije isprazne priče dok mi se u glavi vrti neka moja, ali ispunjena, pauzu mi je nekad zaista lepše utrošiti na širenje veša ili trk po pirinač u prodavnicu ili na ono najgore - opružanje leđa na časak, da izvinete.
 
6. Rad od kuće je kao kosmodisk - zvuči šašavo
 
Ali na stranu šala, vreme koje se uštedi u pripremama, odlasku i povratku je neprocenjivo, makar ga kući i bacili i proveli u nekoj blejici na terasi, u kuhinji, kupatilu i lokalnom marketu. Vreme koje se izgubi na sve prazne kancelarijske hodove tako lepo može da se utopi u produktivno i operativno da se kancelarija sa celim svojim konceptom može i zatvoriti. Naravno ukoliko posao dozvoljava. 
 
I jasno je da se najveće polemike vode oko produktivnosti i poverenja kada je rad od kuće u pitanju. Iako svi svetski trendovi ukazuju na to da je rad od kuće u porastu i da nema izgleda da će prestati, činjenica je da mnoge firme daju sve od sebe da vrate zaposlene u kancelarije, ali im izgleda nešto baš i ne ide.
 
Da nisam probala sigurna sam da bih stala čvrsto u odbranu kancelarije i krenula u napad na rad od kuće. Ovako, srknem kafu s prozora dok kiša pljušti, potapšem sebe po ramenu i završim 20 odsto više posla nego iz kancelarije. A najbolji deo je kad zavučem ruku u džep i pronađem sebe zadovoljnu, i bonus sat i po vremena mog dana više. Malo li je?
  • Nes

    06.04.2023 18:30
    Svaka srećna porodica voli rad od kuće, a svaka...
  • boger

    06.04.2023 12:08
    To je super
    Blago onom ko može...
  • kuca ili

    06.04.2023 11:52
    kancelarija
    Na zalost neki poslodavci su vrlo staromodni i drze se one da je kancelarija jedino pravo resenje za rad. Ovo je odlican tekst i trebali bi svi poslodavci o tome da razmisle veca usteda, veca produktivnost zadovoljniji zaposleni pa nek biraju ko kako zeli.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Svet pomahnitao za oružjem

U celom svetu je na oružje potrošeno 2.400 milijardi dolara, što je sedam odsto više nego prethodne godine.

Groteskna karikatura

Iznenadna smrt relativno mladog čoveka, starog samo 40 godina, mnogima od početka nije delovala logično i izazvala je sumnje.

Da li će Novosađani slušati Beograd?

Po prvi put od 2016. godine deluje da je opozicija u Novom Sadu koliko-toliko na nogama. Nije sjajno, ali je rezultat koji bi prodrmao aktuelnu vlast bio na vidiku.

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.