.jpg)
Sve "za našu decu", ali ne i obezbeđenje u školama
Prošlo je baš mnogo godina otkako sam završila "svoje škole" i spakovala sve aktuelnosti i saznanja glede pravila, protokola i dužnosti u neku staru kutiju koju godinama nisam otvarala.

Foto: Freepik
U okruženju dugo nisam imala ni dete školskog uzrasta, ni blisku osobu od koje bih eventualno čula šta se novo dešava u ovoj instituciji, te sam nova saznanja i otpakivanje starih ostavila za "krenulo mi je dete u školu, vreme je da saznam šta je škola sada".
I evo, već četvrta godina kako sam zajedno sa detetom zakoračila u tu novu školsku stvarnost i zaključila: okej, sada postoji školsko obezbeđenje, kao konstanta.
Bez mogućnosti za ispitivanjem, pružajući novac za angažovanje agencije, nisam razmišljala ni o tome da li je obezbeđenje potrebno (neko je sigurno promislio pre mene bolje), niti o tome koliku nadležnost taj simpatični čikica od tri metra i šakom ko dve moje glave ima, niti da li je njegovo angažovanje vredno tih nekoliko stotina dinara koje će mi izbiti iz džepa.
On je nekako srastao sa tom školom, bio deo inventara, veoma raspoloženo i simpatično lice koje je, zastrašujuće, ali već od prvog dana je znalo i ko sam i ko mi je dete i kod koje učiteljice ide. Taj čovek je znao doslovno sve šta se dešava u školi i van nje, ko je ušao, ko izašao, a ko se previše zadržao i s kojim razlogom.
A jednom je vrlo oštro odbrusio dečaku koji umesto da ide kući, jer je prošlo pola devet, noć je i završila se aktivnost koju imaju, dosađuje drugom dečaku. Rekao mu je da prestane i da krene kući što je ovaj odmah učinio.
Pomislila sam tada "Pa, lepo". Ali onako baš, lepo. Postoji taj neki čovek koji sve zna, deca ga vole i najbitnije od svega - slušaju ga. Kreće se, svuda ga ima, ume da podvikne, ume da se našali - ukratko, zvuči šašavo, ali njegovo prisustvo imalo je smisla.
Za mene dovoljno da ne čačkam u sitna crevca koje su mu nadležnosti, šta on konkretno može da uradi ukoliko se desi nešto nepredviđeno, koliko je i da li on nama potreban. Niti gde je pečat.
Međutim, tu su roditelji da istupe, kažu i izglasaju - obezbeđenje nam ne treba. Kažu, imamo policajca, šta će nam još i obezbeđenje? Zar od škole da pravimo zatvor, kažu. Zar da ih teramo da se plaše, kažu.
I pre je bilo nestašluka i koječega, pa nismo imali policiju i obezbeđenje, kažu. Nećemo. Sve te privatne agencije su nečije šeme, kažu. Nek plaća grad ako je potrebno, ali mi nećemo, kažu. Na kraju, otkud mi znamo da li su ti ljudi obrazovani i naučeni da rade s decom. Nećemo.
Iako se iza ovoga možda samo delom krije namera da se oslobode troška i želja da se na neki način pljucne pod prozor represivnim merama sistema koji beskrajno zakazuje, te otpor prema "preteranoj kontroli i zaštiti dece", sigurna sam da je u osnovi mahanje prstom i vikanje na oblake vikanja radi. Da, i pre je bilo nestašluka, ali su se u međuvremenu desile neke stvari koje školu čine iznenada i u odnosu na "nekada je bilo drugačije" ekstremno nebezbednim mestom.
I zaista to mislim. Škola je ove godine doživela poprilično snažan udar na građenje iole pristojnog imidža institucije koja je bezbedna i brine o deci. Osim toga što zaista ne podnosim obasipanje škole policajcima ko konfetama. Njihovo prisustvo ispred škole ne bi trebalo da bude ama baš nikakav faktor u odlučivanju da li će škola imati i dodatno obezbeđenje koje je godinama unazad imala. Posebno što je konfeta tu danas, a sutra je na ko zna kojoj žurci.
Ali razumem roditelje, i sama sam jedna od njih. Oni su frustrirani svim aspektima priče - obezbeđenje plaćamo iz svog džepa što vrlo jasno govori o tome koliko lokalnu samoupravu briga da izdvoji siću za to, dok roditeljima sića itekako čini faktor u odluci, a odluku opravdavaju na drugom polju.
Frustrirani smo što se desio "Ribnikar". "Ribnikar" definitivno nije "i nekad je bilo nestašluka" te se, po inerciji, postavljamo protiv sistema koji ne funkcioniše, bilo to makar i u fascikli izgovora sa nalepnicom "deci ne treba baš toliko zaštite" u trenutku kada im je potrebna zaštita svih vrsta i na svakom nivou.
Frustrirani smo i zato što se frljaju agencijama za obezbeđenje i konfetama sa značkom umesto da vidimo strateški pristup u borbi obrazovne institucije sa konkretnim problemom. Frustrirani smo što stavljamo šminku na tužno i nesrećno lice.
Frustrirani smo što svoj pravi problem ne možemo da uputimo na pravu adresu već problem donosimo "kući" i istovaramo gde ne treba. I frustrirani smo na kraju i time što ni škola, ni grad ne rade ništa na tome da nam pomognu u adresiranju emocije, straha i nemoći.
Kada bi samo gradskoj upravi neko dojavio da postoji način da olakša frustracije makar u domenu troška, sigurna sam da ne bismo na roditeljskim savetima vikali da ćemo bebu razmaziti navikavajući je na ruke.
Uostalom, moguće je da taj čovek s ulaza nije imao nikakva ovlašćenja, ali je, ako ništa drugo, bio ona osoba koja je pre poslednjeg odlaska i gašenja svetla zastala da konstatuje da je i Marko iz IV-4 izašao i krenuo kući, na sigurno. Neraspoloženiji nego juče.
I evo, obezbeđenja više nema u školi, a mi i daje stojiimo ljuti s rukama na bokovima. Šta sad?
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Piše Siniša Tucić: Lajk, spin, pendrek
10.06.2025.•
14
Memorandum SANU. Černobilj, Niko ne sme da vas bije. Osma sednica, Gazimestan. Jogurt revolucija.
"Sudija koja tuži"
10.06.2025.•
2
Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.
Majne ćazzi, ko je naci?
06.06.2025.•
31
Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.
Kraj rata (ni)je blizu
04.06.2025.•
1
Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.
Imate li kutiju?
30.05.2025.•
14
Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.
Komentari 16
Jedna mama
Zmaj
Keva
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar