Sve "za našu decu", ali ne i obezbeđenje u školama
Prošlo je baš mnogo godina otkako sam završila "svoje škole" i spakovala sve aktuelnosti i saznanja glede pravila, protokola i dužnosti u neku staru kutiju koju godinama nisam otvarala.
Foto: Freepik
U okruženju dugo nisam imala ni dete školskog uzrasta, ni blisku osobu od koje bih eventualno čula šta se novo dešava u ovoj instituciji, te sam nova saznanja i otpakivanje starih ostavila za "krenulo mi je dete u školu, vreme je da saznam šta je škola sada".
I evo, već četvrta godina kako sam zajedno sa detetom zakoračila u tu novu školsku stvarnost i zaključila: okej, sada postoji školsko obezbeđenje, kao konstanta.
Bez mogućnosti za ispitivanjem, pružajući novac za angažovanje agencije, nisam razmišljala ni o tome da li je obezbeđenje potrebno (neko je sigurno promislio pre mene bolje), niti o tome koliku nadležnost taj simpatični čikica od tri metra i šakom ko dve moje glave ima, niti da li je njegovo angažovanje vredno tih nekoliko stotina dinara koje će mi izbiti iz džepa.
On je nekako srastao sa tom školom, bio deo inventara, veoma raspoloženo i simpatično lice koje je, zastrašujuće, ali već od prvog dana je znalo i ko sam i ko mi je dete i kod koje učiteljice ide. Taj čovek je znao doslovno sve šta se dešava u školi i van nje, ko je ušao, ko izašao, a ko se previše zadržao i s kojim razlogom.
A jednom je vrlo oštro odbrusio dečaku koji umesto da ide kući, jer je prošlo pola devet, noć je i završila se aktivnost koju imaju, dosađuje drugom dečaku. Rekao mu je da prestane i da krene kući što je ovaj odmah učinio.
Pomislila sam tada "Pa, lepo". Ali onako baš, lepo. Postoji taj neki čovek koji sve zna, deca ga vole i najbitnije od svega - slušaju ga. Kreće se, svuda ga ima, ume da podvikne, ume da se našali - ukratko, zvuči šašavo, ali njegovo prisustvo imalo je smisla.
Za mene dovoljno da ne čačkam u sitna crevca koje su mu nadležnosti, šta on konkretno može da uradi ukoliko se desi nešto nepredviđeno, koliko je i da li on nama potreban. Niti gde je pečat.
Međutim, tu su roditelji da istupe, kažu i izglasaju - obezbeđenje nam ne treba. Kažu, imamo policajca, šta će nam još i obezbeđenje? Zar od škole da pravimo zatvor, kažu. Zar da ih teramo da se plaše, kažu.
I pre je bilo nestašluka i koječega, pa nismo imali policiju i obezbeđenje, kažu. Nećemo. Sve te privatne agencije su nečije šeme, kažu. Nek plaća grad ako je potrebno, ali mi nećemo, kažu. Na kraju, otkud mi znamo da li su ti ljudi obrazovani i naučeni da rade s decom. Nećemo.
Iako se iza ovoga možda samo delom krije namera da se oslobode troška i želja da se na neki način pljucne pod prozor represivnim merama sistema koji beskrajno zakazuje, te otpor prema "preteranoj kontroli i zaštiti dece", sigurna sam da je u osnovi mahanje prstom i vikanje na oblake vikanja radi. Da, i pre je bilo nestašluka, ali su se u međuvremenu desile neke stvari koje školu čine iznenada i u odnosu na "nekada je bilo drugačije" ekstremno nebezbednim mestom.
I zaista to mislim. Škola je ove godine doživela poprilično snažan udar na građenje iole pristojnog imidža institucije koja je bezbedna i brine o deci. Osim toga što zaista ne podnosim obasipanje škole policajcima ko konfetama. Njihovo prisustvo ispred škole ne bi trebalo da bude ama baš nikakav faktor u odlučivanju da li će škola imati i dodatno obezbeđenje koje je godinama unazad imala. Posebno što je konfeta tu danas, a sutra je na ko zna kojoj žurci.
Ali razumem roditelje, i sama sam jedna od njih. Oni su frustrirani svim aspektima priče - obezbeđenje plaćamo iz svog džepa što vrlo jasno govori o tome koliko lokalnu samoupravu briga da izdvoji siću za to, dok roditeljima sića itekako čini faktor u odluci, a odluku opravdavaju na drugom polju.
Frustrirani smo što se desio "Ribnikar". "Ribnikar" definitivno nije "i nekad je bilo nestašluka" te se, po inerciji, postavljamo protiv sistema koji ne funkcioniše, bilo to makar i u fascikli izgovora sa nalepnicom "deci ne treba baš toliko zaštite" u trenutku kada im je potrebna zaštita svih vrsta i na svakom nivou.
Frustrirani smo i zato što se frljaju agencijama za obezbeđenje i konfetama sa značkom umesto da vidimo strateški pristup u borbi obrazovne institucije sa konkretnim problemom. Frustrirani smo što stavljamo šminku na tužno i nesrećno lice.
Frustrirani smo što svoj pravi problem ne možemo da uputimo na pravu adresu već problem donosimo "kući" i istovaramo gde ne treba. I frustrirani smo na kraju i time što ni škola, ni grad ne rade ništa na tome da nam pomognu u adresiranju emocije, straha i nemoći.
Kada bi samo gradskoj upravi neko dojavio da postoji način da olakša frustracije makar u domenu troška, sigurna sam da ne bismo na roditeljskim savetima vikali da ćemo bebu razmaziti navikavajući je na ruke.
Uostalom, moguće je da taj čovek s ulaza nije imao nikakva ovlašćenja, ali je, ako ništa drugo, bio ona osoba koja je pre poslednjeg odlaska i gašenja svetla zastala da konstatuje da je i Marko iz IV-4 izašao i krenuo kući, na sigurno. Neraspoloženiji nego juče.
I evo, obezbeđenja više nema u školi, a mi i daje stojiimo ljuti s rukama na bokovima. Šta sad?
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Nezgodna pitanja
02.01.2026.•
3
Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"
INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
22.12.2025.•
9
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Autoimuna bolest
19.12.2025.•
2
Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".
Zauvek izmenjena slika starog jezgra Novog Sada
13.12.2025.•
2
Centar Novog Sada je devastiran do neprepoznatljivosti. Glavna vizura od spomenika Svetozara Miletića do Kompleksa Banovine više ne postoji.
Mangupi u Nemanjinoj
12.12.2025.•
1
Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.
I služba REM-a u službi "blokadera"?
05.12.2025.•
0
Rodoljub Šabiće piše o tome da li je i služba REM-a prešla na stranu "blokadera".
Socijalno odgovorni i razvojni tekst kojim ne upravljaju stranci
28.11.2025.•
1
Znate li kakav je budžet? Bilo koji i za bilo koju godinu – opštinski, gradski, pokrajinski, republički, ko god da je ministar, iz koje god stranke (kažu legende da je bilo drugih stranaka pre SNS-a).
Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva
21.11.2025.•
4
Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.
Možemo li bolje?
11.11.2025.•
9
Ugazila sam sasvim slučajno u kanal TV Pink i videla kako nam se sa velikog ekrana drži lekcija o empatiji.
"Zakon" za rušenje Generalštaba i pravnog poretka
07.11.2025.•
14
Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbije piše o slučaju Generalštaba i o tome kako naprednjaci "zakonom" urušavaju pravni poredak.
INTERVJU Milan Tripković: Ljudi više nisu u stanju da svare laži
20.10.2025.•
8
Novosadska knjižara Bulevar Books ovog će novembra obeležiti 14 godina rada, a paralelnom sa tim, jednom od osnivača Milanu Tripkoviću biće objavljen novi roman.
Kohan: U Mađarskoj tabloidi više ne prolaze, na vladinim konferencijama za medije nema naručenih pitanja
17.10.2025.•
3
Novinar mađarskog provladinog "Mandinera" Maćaš Kohan (Matyas Kohan) ocenio je u izjavi za UNS da model tabloidnih medija u Mađarskoj više ne funkcioniše.
Jadna SNS maskarada na Detelinari
14.10.2025.•
23
Žandarmerija je u subotu počela da se okuplja malo ispred zgrade, malo pored, malo preko puta, malo tamo niže.
Vučićeva loša priča
07.10.2025.•
9
"Vučić jednostavno kaže – promenite ploču ili se ni vi nećete dobro provesti."
Roditeljima koji deci tutnu telefon u ruke
07.10.2025.•
8
Snimak mog dvanaestogodišnjeg deteta, koji je napravio njegov vršnjak osvanuo je na jednoj Instagram stranici pod nazivom "Blamovi"...
Komentari 16
Jedna mama
Zmaj
Keva
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar