Šta će obezbeđenje u školama - u moje vreme nije bilo toga!
"U moje vreme škola nije imala obezbeđenje. Nije bilo incidenata, tek po neka tuča", rekao je jedan tata oštro se suprotstavljajući ovom konceptu koji nas, izgleda, svakog septembra duboko uznemiri.
Foto: 021.rs
Ovih dana ponovo svi pričaju o tome. Oni koji su "za" uglavnom ćute i gledaju u pod, kao baka u Maksiju iz popularnog tvita. Oni koji se protive imaju svoje emocijama i nostalgijom obojene argumente, okupljaju oko sebe ekipu istih "nedavača" toga da se deca još više razmaze nekakvom bezveznom dodatnom zaštitom. Tu su, uz njih, i oni zdušni predstavnici "u moje vreme" ideologije koja, sve snažnije, prkosi svim novotarijama.
Tata, u nastavku, kaže da je u njegovo vreme dovoljno bilo jedinstvo, poštovanje, poverenje i vaspitanje koje dolazi iz kuće. I složićete se, ovo zvuči tako slatko. Tako lako da se zatapše i kaže "tako je!" i zaključi da je svo nevaspitanje danas odraz nas, koji tu kuću iz koje ono dolazi podižemo, a sa druge strane smo, licemerno, za to da se plati privatno obezbeđenje, te uradi posao koji mi kući nismo znali.
Ti ljudi se, kada je u pitanju bezbednost dece, protive snažno svemu što jeste sada, a nije bilo u njihovo vreme. Oni zaboravlja čitavu lepezu "tih novotarija", opasnosti su danas veće nego nekada, u naša vremena. I lepeza nikako da se raširi.
U naše vreme nije bilo mobilnih telefona, pa ni opasnosti od toga da će dečurlija da ih koristi kako ne treba. Nisi mogao drugarici da ukradeš sliku iz telefona, pa da se ona volšebno proširi po celoj školi, gradu, državi, pa da već koliko sutra fotka osvane u Telegram grupama, tabloidima i malim ekranima. Nije bilo društvenih mreža, svojevrsnog rugališta koje prevazilazi zadate okvire i nudi pregršt mogućnosti za nasilje koje, kako tata kaže, nekada nije postojalo.
Nekada, tačno, nije bilo deep fake-ova i AI alata, te se, dobro kaže tata, nije baš tako lako moglo desiti da random mangup stane iza rešetki, ufotka dete koje mu se dopada i njegovo/njeno lice precizno uklopi u video materijal namenjen precizno odabranoj publici.
Obim, dostupnost i distribucija pornografskog sadržaja u odnosu na detinjstvo onih "u moje vreme" ljudi je nebo i zemlja – i ovde je tata u pravu, nekada nije bilo ovako lako i ovako opasno. Sa digitalnim okruženjem povećao se i obim krađe identiteta, lažnog predstavljanja i danas, suprotno onom našem vremenu, predatori imaju daleko više mogućnosti i daleko više vektora napada na decu. A deca trenutno žive internet, sredinu koje je skrojena za svakog sem za njih.
Takođe, u naše vreme nije bilo "Ribnikara", nije bilo toliko inspiracije, ideja, gužve i okidača. Na kraju, u naše vreme škole nisu imale "nultu toleranciju prema nasilju" kao danas, a tuče su se, eto, dešavale sporadično, što ih izgleda samim tim čine nečim što je poželjno i čemu nismo smeli i ne smemo stati na put.
Neprijatelji bi rekli da su tuče tu da ih očuvamo, ne zaboravimo i da nasilje kao takvo održimo u životu kao deo folklora, tradicije i nasledstva jer smo ih - šta? Preživeli i strpali u fijoku uspomena na lepa vremena. Verovatno su nas i očvrsnule pa smo sada, upravo zbog njih, tako hrabri i odvažni.
No, kakve sve to sad veze ima sa odlukom roditelja da li žele obezbeđenje u školama? Sve se navedeno tako lagano ili brzo, u kapljicama ili slapovima, preliva u stvarni život, onaj koji živiš na nogama koje kroče svaki dan u tu školu, u njoj trče i iz nje izlaze.
Jedinstvo, sloga i poverenje o kojem tata s početka priča zaista zvuče romantično, ali ne smemo zaboraviti da je gajiti ove vrednosti danas daleko izazovnije i teže nego u ono naše vreme.
Razlika je samo u tome koliko smo i u kojoj meri svesni toga, te da li ćemo i dalje zastupati stav da obezbeđenjem dodatno pogoršavamo situaciju zvanu "previše smo mi njih razmazili" ili situaciju "ma još im sad i obezbeđenje treba?".
Čini se da je danas, u nečije tuđe vreme, izgleda najteže otrgnuti se od svoje uspomene, iskoračiti iz sećanja i prošlosti u kojoj vidimo isključivo samo dobre stvari jer su dobro prošle i dobro se završile i odvažiti se da sagledamo svu širinu, visinu i dubinu okruženja koje živimo danas.
Vremena se menjaju. Naša vremena isto. I ako ponekad skinemo nostalgične naočare možda primetimo da je i ovo vreme sada, u kom smo, nekako, naše. Sem ukoliko nas pre toga ne pukne, kao šamar po sred lica, neka od novotarija koju uporno, snažno i bez nedoumice - ignorišemo.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
7
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Nezgodna pitanja
02.01.2026.•
3
Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"
INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
22.12.2025.•
9
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Autoimuna bolest
19.12.2025.•
2
Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".
Zauvek izmenjena slika starog jezgra Novog Sada
13.12.2025.•
2
Centar Novog Sada je devastiran do neprepoznatljivosti. Glavna vizura od spomenika Svetozara Miletića do Kompleksa Banovine više ne postoji.
Komentari 12
Nikola
Dejan
Protiv sam fizičkog zlostavljanja dece, ali postoji razlika između zlostavljanja i kazne. Jedan šamar je kazna, nije zlostavljanje.
Probali smo da damo sva prava deci i ukinemo fizičko kažnjavanje, dobili smo izmicanje stolice nastavnici u Trsteniku, prebijanje nastavnika u Bačkoj Palanci, Ribnikar, Dubonu i da ne nabrajam dalje. Probali smo, očigledno ne ide.
Dragi roditelji, kada vaše dete maltretira neko drugo dete jer ima jeftinije patike, kada urinira nastavnici u sunđer, kada na putu od kuće do škole otkine retrovizor komšiji, kada ga zateknete za slot aparatom u kladionici sa 15 godina, molim vas, zveknite jednu dobru šamarčinu svom detetu.
Bolje vi jedan šamar ranije, nego život pregršt šamara kasnije.
E da
Nazalost, ta vremena su prosla.Mislim da su sistem i one nesrećne devedesete unakazile buducnost jedne nacije bar za sada.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar