Ćaci za našu decu i budućnost Srbije

Sinoć su izvesni studenti postavili šatore ispred Predsedništva u znak protesta. Kažu da su oni studenti koji žele da se stane sa blokadama i da nastave da uče.
Da su oni oni praaavi studenti, siromašni, nepotkupljivi, originalni i pristojni. Da ih ne plaćaju stranci, da ne nose rolekse kao neki drugi lažni studenti, i da samo - od svega na ovom svetu - žele da uče. 
 
Brzo su, kažu, doneli odluku da rasprostru šatore i krenu u protest ove vrste, a pri prvim kontaktima s javnošću istakli su studenta koji je prethodnih nedelja bio inventar na režimskim televizijama i na javnim skupovima stajao tik uz svog uzora. 
Uz Ćacija, kako već izvesno vreme zli jezici interneta zovu studenta Miloša, na prvoj konferenciji za štampu iz Pionirskog parka mogla su se videti i lica koja su nedavno slala rođendansku čestitku vrhovnom vođi, a uz njih stajali su i transprenti: "Izvini, nemam roleks", "Živi Gavrilo" i "Zaustavite nasilje".
 
Iako je beskrajno teško otrgnuti se od utiska da je sve ove ljude izmislio, i transparente napisao, jedan konkretan čovek, iz dobre namere verovaćemo da je marker bio u ruci Ćacija. Nepismenost i greške na njima nema šanse da je pisao neko sa ozbiljnijim "kontrastažom". 
Tokom konferencije Ćaci se borio sa pitanjima i odgovorima u vezi sa najavom protesta i zakonitosti istog. Ukratko, sve je ličilo na epizodu emisije "Kefalica". 
 
No, bliskost glavnog studenta sa predsednikom Srbije toliko je snažna da se ponekad čini da gledamo u prošlost i igramo se vremeplova. Ćaci u svom arsenalu, kao i oni od kojih uči, ima tih nekih pet glavnih premisa i njima se igra i dobacuje sve vreme. 
 
Sasvim spontanim uvidom režimske televizije u njegov lični šatorski prostor ulazimo u prepoznatljivu trejdmark priču. U šatoru ga režimski repoter zatiče u trenerci, ležerno, kao kad treba dočarati onaj dobro poznat "ja sam samo jedan od vas" i nisam ni malo "jedan od onih koje neko plaća". Zatim, reportaža ide u "What’s in my bag" pravcu, gde se pre svega u toj spontanoj trenerka atmosferi kontatuje da on nema "roleks", ali ima maketu Visokih Dečana i ikonu koje, kako kaže, nosi svuda sa sobom. 
 
Najvrednije u njegovoj torbi je knjiga o patologiji, koju nikome ne bi dao, a koju je poneo sa sobom da uči, jer je to jedino što želi. Šatorske zavese se spuštaju, kraj je prvog čina. Publika aplaudira, ali predstava još nije gotova. 
 
I pitamo se svi šta dalje možemo očekivati do kraja predstave? Možemo očekivati još mnogo varijacija oprobanih premisa na dobro utabanom putu – nepregledne poljane lažne skromnosti i ja-sam-jedan-od-vaskolikosti, pune džakove želje za učenjem nasuprot zakatančenoj interpretaciji neprijateljskih aktivosti pod imenima nasilja, rušilaštva države i uvek popularnog stranog plaćeništva. Domaće plaćeništvo ostavićemo, kao i knjigu patologije, sa strane.
 
Ali iako im je učenje formalnog gradiva blokadama fakulteta onemogućeno, Ćaci su neformalno gradivo iz manipulativnih obrazaca u diskreditaciji političkih protivnika već savladali za prolaznu. Evo na primer da ponovimo:
 
U političkim procesima često se primenjuju strategije delegitimizacije opozicionih pokreta, čime se obesmišljavaju njihovi zahtevi i neutrališe njihov uticaj. Jedan od ključnih mehanizama je tematski preokret - u tom slučaju, umesto odgovora na suštinske argumente, pažnja se usmerava na srpče Gavrila – kako bi se svaka politička diskusija preoblikovala u moralni imperativ fokusiran na sekundarnu temu.
Markerom označiti i pasuse: 
 
Sistematska delegitimizacija opozicije uključuje omalovažavanje studentskih protesta označavanjem učesnika kao džabalebaroša s "roleksima" koji bi samo da ne uče, diskreditaciju prosvetnih neradnika prikazivanjem njihove borbe kao destabilizacije obrazovnog sistema i prikazivanje zahteva za društvenom pravdom kao pretnje državnoj stabilnosti i nečijim foteljama. 
 
Konačno, svaka kritika vlasti oblikuje se kao napad na državu, čime se politički diskurs svodi na crno-beli okvir u kojem vlast simbolizuje stabilnost, dok se opozicija poistovećuje sa haosom. Ove metode omogućavaju kontrolu javnog narativa i očuvanje političkog statusa quo. 
 
Je l' ima nekih pitanja?
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Milica

    10.03.2025 12:05
    Svi studenti zele da studiraju ali se danas oni bore za drugaciju Srbiju tj za pravnu drzavu, za nezavisne institucije, za transparentnost, za postovanje struke i obrazovanja, za profesionalno izvestavanje medija … Ovi u Pionirskom parku vole Vucicevu Srbiju.

  • Nikodem

    08.03.2025 07:28
    Neobično
    Na svakog "studenta" dođu bar 2 policajca.
  • Alija Sirotanović

    08.03.2025 00:16
    @Pićuka
    Koliko godina imaju tvoji idoli Lazović, Ćuta a još uvek studenti???

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.

Srbija odumire

Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.