Ide li Novi Sad u visinu ili Novosađani idu u dubinu?

Dok sede u automobilima ljudima se javi neki opuštajući osećaj izolovanosti od ostatka sveta.
Ide li Novi Sad u visinu ili Novosađani idu u dubinu?
Foto: 021.rs
Kada stanete na semafor možete da osmotrite šta se dešava oko vas. Ukoliko nema zatamnjenih stakala, naravno. 
 
Tako se neka žena upitno ogleda u retrovizoru i osmeh se tek nagoveštava. Taj pogled preseca momak koji je spustio stakla, pa i nezahvalna publika može da načuje muzički ajdidžej izbor vozača. Stao je na crveno, uzeo telefon, dodao modni detalj na glavu i počeo da hvata dobar ugao za selfi u svojoj, verovatno, polovnoj komori.
Na različitim nivoima u vozilima se odvija neka vrsta autorefleksije. Tragom toga, dok čekićate na semaforu, spremajući se da već na žuto startujete, jer ne znate da li je neki nestrpljivac iza vas, koliko god se osećali izolovano, možete da osmotrite vašu okolinu. Automobil u kojem ste, ipak, nalazi se u nekoj ulici, okružen je nekim gradom.
Tako se možete naći u situaciji da se, dok osluškujete radi li motor kako treba, saginjete i naginjete ka "šoferci" pokušavajući da vidite nebo. Ne činite to da biste proverili sprema li se kiša, već da biste videli ima li neba uopšte.
 
Ne treba da vas začudi ukoliko se, dok čekate zeleno na Bulevaru kralja Petra ili u Hadži Ruvimovoj, zbog blokova koji vas okružuju, osetite kao u kotlini. Kako ljudi grad ne prelaze letom, već uglavnom cipela zakovanih za asfalt, valjda bi trebalo i da se posmatra iz te (prirodne) pozicije. Ta mala autorefleksija omeđena semaforskim vremenom može vas dovesti do misli da ne ide Novi Sad u visinu, nego vi idete u dubinu.
 
Oni koji su odrastali na Novom naselju lagodno su sa šarengradskih ulica mogli da gledaju na Frušku goru. Danas je to i dalje moguće, ali je prostor za pogled skučen. Na ovu gradsku četvrt se i dalje, s razlogom, gleda kao na jednu od retkih koja nudi stanovanje sa "humanim rešenjima". Ipak, pitanje je koliko dugo će to još trajati. 
 
Novi Sad se brzinski menja i pitanje visine ili dubine ne tiče se nužno investitorskog urbanizma. To je, u stvari, pitanje poimanja promena i spremnosti da se one dočekaju na određeni način. 
 
Da se nešto menja u gradu možete ne samo da vidite, nego i da čujete kroz prisustvo jezika koji većina ne razume. Pomalo je uzbudljivo to što smo savremenici promene strukture stanovništva, iako se o tome ne govori mnogo, pa se postavlja pitanje da li smo dobili putnike prolaznike, sugrađane koji su ovde našli dom ili stanovnike koji će živeti izolovano od zajednice zato što neće ni prepoznati njeno postojanje?
Ukoliko se dogodi ovo poslednje, to neće biti njihova krivica, već sticaj okolnosti. Rusi i Ukrajinci su se u Novom Sadu zatekli u trenutku kada grad postaje velik, a taj rast prati odsustvo ideje kakav bi trebalo da bude. 
 
(Anti)ideologija vladajuće partije preslikala se i na duh grada, tako je Novi Sad postao "catch-all city". Svega ima, i šta treba i šta ne treba, omogućeno je svima da se pokažu. Ipak, jasnu podršku vlasti dobija ideja po kojoj su ključne vrednosti "lepše strane grada" tradicionalizam, nacionalizam, odsustvo (samo)kritike i herojstvo prikazano kroz MMA borce. Uz sve to, vlastodršci se, kao i svi pre njih, predstavljaju kao oni koji će od novosadske palanke konačno učiniti grad. 
 
Kroz istoriju Novog Sada možemo primetiti da promene koje su uticale na sam grad nisu bile tihe, već su bile prećutkivane. Ta raznovrsnost identiteta predstavlja bogatstvo, ali je od nje slaba vajda ukoliko ne postoji saglasnost u vezi sa tim šta bi u gradu trebalo da se poboljša. Prvi korak ka tome jeste primećivanje, pa da vidimo gde smo.
 
Iz tog razloga - neobavezan savet - praktikujte autorefleksiju dok čekićate u saobraćaju. Onda možda, jednog dana, ni gužvi neće biti.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Nemanja

    21.04.2023 13:19
    @Novosadjanin

    A mi Novosađani s mozgom se sećamo kako su sva ta preduzeća propala 90-tih zbog sankcija i drugih posledica velikosrpskog divljanja, pa ste svi koji ste u njima dočekali 2000-tezapravo vrteli palčeve u fantomskim firmama.
  • Novosadjanin

    21.04.2023 10:32
    Idemo napred
    Dobro pamtimo mi NOVOSADJANI kako su nam nakon 2000e godine prodali tj pokrali i privatizovali sva preduzeća! Kako nismo imali gde da radimo, a kad se zaposlis pojam je bio tj "ćuti prijavljen si"!
  • Mile

    20.04.2023 20:12
    NS
    Ulice u Novom Sadu sve vise lice na Kanjone od visokih zgrada.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Ruže su procvetale

Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.

Zašto Amerika ratuje?

Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.

Umetnik je prisutan

Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.

Trampovska revolucija

Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.

Trampova slava

Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.

Ogled(anje): Televizija nekad i sad

Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.

Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa

Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?

Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam

Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.

Ogled(anje): Kako se guši sloboda

Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.

Uređivanje pravosuđa

Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.

Ogled(anje): Veština razgovora

Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.