Država protiv društva
Kriza u Srbiji traje već puna tri meseca. Ona ne dolazi iz sukoba između političkih stranaka, koalicija, ili struja. Ona dolazi iz sukoba između države i društva.
Foto: 021.rs
Taj sukob traje već dosta dugo, ali kriza je izbila u trenutku kada se on jasno i nepobitno ispoljio kroz tragičnu smrt petnaest nedužnih ljudi koji su se zatekli ispod nadstrešnice železničke stanice u Novom Sadu 1. novembra prošle godine (i nedugo pre toga, stradanjem čitave jedne porodice na ibarskoj magistrali pod točkovima vojnog vozila). U tom groznom padu postalo je vidljivo obrušavanje države na društvo koje traje već više od decenije, i još duže, u drugim vidovima.
Studentski otpor došao je kao direktan odgovor na pritisak jednog masivnog i temeljno korumpiranog državnog aparata na društvo. Još od prvog trenutka država, koju su po svojoj meri skrojili koalicioni partneri iz devedesetih, SNS/SRS i SPS, uz pomoć potkupljivih elemenata regrutovanih sa čitavog političkog spektra, pokušali su da upotrebe svoje oprobane mehanizme podele, ucene i nasilja.
Studenti su ostali otporni na sve ove strategije, pre svega zbog nepokolebljivog etičkog stava na kome se zasniva njihova pobuna. Oni se već tri meseca nalaze na teškom poslu promene političkog eko-sistema Srbije i njegovog postavljanja na etičke osnove. Da, politika ne mora da se svodi na politikanstvo, i da, ona može da izgrađena na moralnim principima.
Ono što daje snagu studentskom pokretu jeste upravo prirodan osećaj za pravdu koji poseduje svako, sem onih koji su potpuno kooptirani u korupcijske mehanizme SNS/SRS-SPS režima. Tokom poslednja tri meseca, režim je pokušavao da upotrebi sve mehanizme koje ima na raspolaganju, ali svi ovi pokušaji su propali.
Jednostavno, studenti su sve ono što režim nije. Dok se režim zasniva na kultu ličnosti, studenti insistiraju na kolektivnosti; ako režim operiše potkupljivanjem, studente pokreće dobrovoljnost; ako režim potpiruje strah i zaziranje, studenti zrače dobru volju i otvorenost; sa jedne strane sistem ucena, sa druge mreža solidarnosti; sa jedne strane grabljivost, sa druge velikodušnost; sa jedne strane podozrenje, sa druge poverenje; sa jedne sebičnost, sa druge saosećajnost; sa jedne bahatost, sa druge postojanost…
Primera ima bezbroj. Režim je pokušavao da potkupi studente ponudama „povoljnih“ stambenih kredita, pa onda da im zapreti kaznenim merama. Ništa. Već tri meseca ih mame i pozivaju da pošalju svoje predstavnike na pregovore, čime bi im nametnuli liderstvo i navukli na svoj teren. Ništa ni od toga.
Od prvog sata po padu nadstrešnice, kada je Darko Glišić objavio onu besramnu poruku na internet stranici svog ministarstva o republici Hrvatskoj, režim pokušava da "zarati" sa susednim državama. Ali, ta vrsta manipulacija više ne radi. Ratovi iz devedesetih završeni su konačnom predajom Kosova od strane režima Aleksandra Vučića. Režim je time samo doveo do kraja posao koji su započeli njegovi partijski prethodnici, sve dok voždovi i vojvode devedesetih i njihovi novomilenijumski naslednici nisu iz toga izvukli i poslednju crkavicu.
Osnovni, duboki sukob između države i društva u Srbiji bio je decenijama zamaskiran što aktivnim, što zamrznutim ratovima koje je država aktivno koristila u tu svrhu, da bi ga njihovo okončavanje potpuno ogolilo. Bilo je moguće pretpostaviti da će do krize režima doći kada se okonča i poslednji sukob započet krajem prošlog veka, čime se potvrđuje potpuni krah politike na kojoj je zasnovana postjugoslovenska Srbija.
Kosovo je bio smokvin list kojim su nacionalistički režimi pokrivali sistem krađe i korupcije koji su razrađivali i usavršavali više od trideset godina. Ipak, bilo je teže zamisliti da će njegova prva ozbiljna kriza poprimiti ovakav oblik.
Od samog početka, studentski pokret bio je zasnovan na principima građanske neposlušnosti. Tu je ono prvo, građanska priroda pokreta, isto toliko važna stavka kao ovo drugo, strategija neposlušnosti. Sa izlivanjem protesta iz zgrada univerziteta, naročito od dvadesetčetvoročasovne blokade Autokomande i nedavnog marša do Novog Sada, ikonografija protesta i blokada se menja.
Pored krvave ruke, koja daje jasnu poruku o povodima i ciljevima pokreta, pojavljuju se sve više srpske zastave i grbovi. Moglo bi se reći da studentski pokret dobija upadljivo nacionalna i nacionalistička obeležja. To je moguće, i to bi odgovaralo režimu.
Time bi on protest izveo na svoj teren, gde ima mnogo više prilike da ga stavi pod kontrolu i porazi. Ali, postoji i druga mogućnost, koja se nazire iza dimnih bombi koje režim svakodnevno plasira kroz tabloide i tabloidizovane tradicionalne medije, kao što su dnevni list Politika i RTS.
Vratimo se na početnu tezu ovog teksta, da se ovde ne radi o sukobu dve političke opcije, struje ili partije, već o sudaru između društva i države, odnosno režima koji je uzurpirao državu i njene institucije. Ako to imamo u vidu, ova promena ikonografije mogla bi se videti i kao preuzimanje od strane društva nekih od atributa države, bar onih simboličnih. Jer, zastava, grb i himna nisu samo nacionalni, već i državni simboli. Time, moglo bi se reći, protest prelazi u drugu, mnogo širu fazu sukoba. Šta to znači konkretno?
Okrenimo se na momenat predsedniku države, tom glavnom eksponentu kriminalno-partijske formacije koja je uspostavila hegemoniju nad srpskim društvom. Od novembra prošle godine AV u svojim javnim nastupima često deluje rastrojeno, zblanuto i nerazumljivo. Komentatori mahom ovo vide kao dokaze njegove uspaničenosti i zaplašenosti.
To tako može da deluje samo ukoliko zanemarimo kome se on zapravo obraća, odnosno ko je njegova publika. AV, kao garant opstanka režima, ne obraća se samo, ili isključivo, građanima Srbije, pa čak ni svojim vernim sledbenicima, već jednom mnogo širem i slojevitijem auditorijumu. Za razliku od Miloševića, čiji je režim bio pod sankcijama gotovo čitavu deceniju, i koji je time bio izolovan iz procesa međunarodnih tokova kapitala, Vučić i režim na čijem je on čelu duboko su u njega integrisani.
U svojim javnim izjavama, on se ne obraća "narodu" ili svojoj partiji, pa čak ni svojim saradnicima. Kada AV kaže, recimo, da "nikada ne napušta svoje drugove", na koga se to zapravo odnosi? Njegove poruke upućene su pre svega partnerima u njegovom izuzetno diversifikovanom ekonomskom portfoliju, od međunarodnih tela kao što su MMF i Svetska banka, preko vlada sa kojima trguje oružjem, kompanija (kineskih, kanadskih itd.) sa kojima sarađuje na infrastrukturnim projektima iz kojih režim crpi ogromne količine novca, do sivih partnera uključenih u operacije pranja novca neslućenih razmera. Predsednik države je garant njihovih investicija i na njemu je da te garancije održi.
Zalog tih investicija je sama država, sve njene institucije i mehanizmi, od najvećih do najmanjih. Sve, od ministarstava, sudstva, zdravstva, pošte, transporta, naučnih instituta, škola pa do predškolskih ustanova, služi kao garant zajmova i poslova koje u ime građana Srbije zaključuje i sprovodi država.
SNS/SRS-SPS režim nalik je kanceru koji je zaposeo sve delove i tokove ovog složenog državnog organizma. Jedini način da se on ukloni jeste da društvo, na kome ovaj podivljali državni aparat parazitira, njemu otkaže poslušnost.
Kada sve stane, partneri režima videće da njihove investicije on više ne može da garantuje i da zapravo nikada nije ni mogao, jer ih je prigrabio za sebe. U tom trenutku režim će da se uruši, a društvo će moći da vrati svrhu institucijama koje on oteo i obesmislio. Država će time da povrati svoj smisao.
Taj prelaz sa studentske na najširu društvenu akciju biće najosetljivija faza ovog sukoba između društva i države. Ipak, put napred se nazire. Samo studentski pokret vođen plenumima i kolektivnim odlučivanjem može da vodi ka potpunom zaustavljanju institucija i procesa uzurpiranih od strane otuđene i kriminalizovane SNS/SRS-SPS države. U svom važnom radu "Društvo protiv države", francuski antropolog Pjer Klastr (Pierre Clastres) dolazi do pomalo paradoksalnog zaključka da se politička moć, odnosno moć države, ne zasniva na ekonomskoj dominaciji ili na oružanoj sili.
U samim osnovama ove moći, ispod svih drugih slojeva koji se lakše uočavaju, nalazi se, prema Klastru, "proročki govor", odnosno pozicija despota da predvidi stvari i daje pravac događajima. Ovom tehnikom moći AV se nemilice koristi tokom svih ovih godina. Ona je prepoznatljiva u njegovim performativnim razmetanjima, od toga šta će biti objavljeno sutra, za pet dana, sledeće nedelje, ili u toku narednog meseca, i gde će Srbija biti za godinu, dve ili pet.
Tokom protekla tri meseca, on je po prvi put izgubio taj monopol predviđanja i najavljivanja. Sada ga imaju studenti i on još uvek ne pronalazi način da ga povrati. Njegovi partneri sve to pomno prate i beleže, dok njemu vreme ističe.
Tekst Branislava Jakovljevića "Država protiv društva" prvobitno je objavljen na sajtu Peščanika.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Nezgodna pitanja
02.01.2026.•
3
Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"
INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
22.12.2025.•
9
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Autoimuna bolest
19.12.2025.•
2
Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".
Zauvek izmenjena slika starog jezgra Novog Sada
13.12.2025.•
2
Centar Novog Sada je devastiran do neprepoznatljivosti. Glavna vizura od spomenika Svetozara Miletića do Kompleksa Banovine više ne postoji.
Mangupi u Nemanjinoj
12.12.2025.•
1
Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.
I služba REM-a u službi "blokadera"?
05.12.2025.•
0
Rodoljub Šabiće piše o tome da li je i služba REM-a prešla na stranu "blokadera".
Socijalno odgovorni i razvojni tekst kojim ne upravljaju stranci
28.11.2025.•
1
Znate li kakav je budžet? Bilo koji i za bilo koju godinu – opštinski, gradski, pokrajinski, republički, ko god da je ministar, iz koje god stranke (kažu legende da je bilo drugih stranaka pre SNS-a).
Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva
21.11.2025.•
4
Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.
Možemo li bolje?
11.11.2025.•
9
Ugazila sam sasvim slučajno u kanal TV Pink i videla kako nam se sa velikog ekrana drži lekcija o empatiji.
"Zakon" za rušenje Generalštaba i pravnog poretka
07.11.2025.•
14
Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbije piše o slučaju Generalštaba i o tome kako naprednjaci "zakonom" urušavaju pravni poredak.
INTERVJU Milan Tripković: Ljudi više nisu u stanju da svare laži
20.10.2025.•
8
Novosadska knjižara Bulevar Books ovog će novembra obeležiti 14 godina rada, a paralelnom sa tim, jednom od osnivača Milanu Tripkoviću biće objavljen novi roman.
Kohan: U Mađarskoj tabloidi više ne prolaze, na vladinim konferencijama za medije nema naručenih pitanja
17.10.2025.•
3
Novinar mađarskog provladinog "Mandinera" Maćaš Kohan (Matyas Kohan) ocenio je u izjavi za UNS da model tabloidnih medija u Mađarskoj više ne funkcioniše.
Komentari 8
Strahinja
Panajotović
Uspeh populizma = sirotinja/intelektualci.
Hvala na ovako dobrom tekstu.
Novosadjanka
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar