INTERVJU Branko Đurić Đuro: Rokenrol je borba protiv šljama

Branko Đurić Đuro predstaviće svoju "Đurologiju" Novosađanima 26. oktobra u Srpskom narodnom pozorištu, a u razgovoru za 021.rs govori o svojoj predstavi, svakodnevnici, humoru i rokenrolu.

Ovaj Sarajlija često se predstavlja kao glumac, reditelj, a na kraju roker, iako bi redosled trebalo da bude obrnut, jer, po sopstvenom priznanju, ničega ne bi bilo da nije rokenrola. Sa "Top listom nadrealista" obeležio je "novi primitivizam" i predvideo tragične događaje u Jugoslaviji. Deset godina od prikazivanja poslednje epizode "Nadrealista", 2001. godine, dobija glavnu ulogu u filmu "Ničija zemlja", koji dekonstruiše ratna zbivanja u Bosni. Film je nagrađen Oskarom za najbolje strano ostvarenje, a Đuro sve više naginje ka Holivudu i Italiji. Sa Bombaj štampom nastupa već tri decenije, a pre dve i po godine predstavlja anti-stendap "Đurologija" koji je do sada videlo preko 80.000 ljudi.

"'Đurologija' je spoj dve reči. Logos kao nauka i Đuros što znači lep, pametan, zgodan, neverovatan i šarmantan. Dakle, to je nauka o lepoti. Šalim se naravno, reč o zbirci mojih iskustava i posmatranja života iz jednog komičnog ugla. Na početku nisam bio siguran kuda će se predstava kretati, ali nakon dve godine neverovatna mi je zainteresovanost za nju. I često me pitaju šta je ključ uspeha, a ja to ne znam, a i da znam ne bih rekao. Ja govorim o stvarima koje ljudi prepoznaju, razmišljamo o istim stvarima i onda je ljudima zanimljiv drugi pogled na njih, jer je reč o svakodnevici o kojoj se ne razmišlja preterano", objašnjava Đurić za 021.rs.

Deo predstave je baziran na stvarima koje ga lično nerviraju, a to je priča o jednostavnosti. Kako kaže, na filmu je sve pojednostavljeno, što se razlikuje umnogome od realnosti, a ipak se sve to bespogovorno prihvata. Međutim, iako uspeva da nasmeje publiku, priznaje da je taj posao teži nego ranije.

"Humor je pre bio normalna stvar, mogli smo da se smejemo svemu i svačemu. Sada mi humor deluje kao slatki premaz preko gorke pilule da bi je čovek lakše progutao. I publika se razlikuje dosta. Nekada je bila pozitivna u samom startu, čim se pojaviš na sceni oni se smeju, a danas im je potrebno neko vreme da se zagreju i opuste. Verovatno je nekada bilo više razloga za smeh", priča naš sagovornik.

Iako je glumio u kultnom filmu "Kako je propao rokenrol" ističe da on zapravo nije propao, i da se to dokazuje svaki put kada se publika pojavi na koncertima Bombaj štampe čiji je on frontmen. Sa druge strane, kaže da je i "Đurologija" rokenrol, jer u njoj postoji bunt.

"Rokenrol je i dalje u buntovničkoj fazi, mada je to možda i dobro, jer pravi rok nikad neće biti mejnstrim. Danas je on jedna borba protiv silnih turbo narodnjaka i svog tog šljama i slabe muzike koja se nagomilala", zaključuje Đurić.

Predstava "Đurologija" će biti izvedena 26. oktobra u Srpskom narodnom pozorištu sa početkom u 20 časova. Kartu možete rezervisati OVDE.

  • Deks

    18.10.2016 17:33
    Postoji kontinuitet "turbo-folk muzike" u Srbiji od početka rata u bivšoj Jugoslaviji pa do danas bez obzira na menjanje vlasti za sve to vreme. To je muzika odnosno pseudokulturni obrazac osmišljen u vrhu tadašnjeg režima a to što je dominantni oblik "kulture" i danas govori da nije bilo promene režima ni 5. oktobra ni kasnije. Što se tiče rocka on je svuda u svetu retko bio deo "mainstream" kulture i ne može biti pravi odgovor na "turbo folk" nekulturu. To može biti jedino pop, kantautorska i šlager muzika koje mi skoro i da nemamo.
  • Lea

    18.10.2016 14:31
    Predivna ličnost. Samo napred Đuro!
  • lolo

    18.10.2016 13:07
    Dobar je Djura. Samo je ironicno sto su oni koji su "seks droga i rokenrol" nosioci zdrave misli i neke kulture. Kada ovako covek cuje tu divlju muziku itd, pomislio bi "vidi ove smrldjive pankere", ali na kraju dana, ti ljudi upravo najnormalnije rezonuju od svih ostalih "kultura" i sa njima mozes sesti i popiti pivo i opusteno pricati o svemu. Kad vidis one "normalne" i "narodne" sto zurlaju najgrdje turbo pesme, sve ti se nekako okrene.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.