Struka se oglasila

Već tri godine ovaj moj petogodišnji Nikola po povratku iz vrtića prolazi sledeću proceduru:
Struka se oglasila
Foto: 021.rs (ilustracija/ Pixabay)

Ulazi u stan kao loše našminkan takmičar iz "Tvoje lice zvuči poznato" kome se boja sliva niz lice, izuva patike u predsoblju i lagano istresa iz njih pola gradilišta i trećinu Kopakabane, na putu do kupatila ostavlja za sobom kamenje zemlje Srbije "što preteć suncu deru kroz oblak", ulazi u kadu gde šmrkom za razbijanje demonstracija pokušavam da sperem s njega prvi sloj vaspitno-obrazovnog rada, zatim šamponom uklanjam ostatak građevinskog materijala i po koju puževu kućicu, četkom iskalim bes na njegovim noktima kojima je očigledno bežao iz Šošenka, da bi na kraju iz nosa istresao neku masu u popularnoj "Vantablack" nijansi crne. Tek onda ga prepoznam i znam da se moje dete vratilo kući. 

Svi kukamo kako nam deca dolaze prljava iz vrtića i kako bi grad mogao malo da ga sredi, ali načelno svi znamo da je igranje napolju deo programa i kad ih takve vidimo znamo da su se deca lepo igrala i zabavila. Međutim, to ja samo tako sanjarim i zamišljam u svojoj glavi. 

Prvo je neka mama iz Beograda napisala na Tviteru da se mame žale na to što deca dolaze prljava iz vrtića, pa sam i ja napisala da se isto dešava u našem vrtiću. A onda sam, u vreme kada se deca uvek igraju napolju, videla černobiljski pusto dvorište. Nekada su deca dizala prašinu a sada mame - žalile su se svojim vaspitačicama da su deca previše prljava, pa je vrtić u momentu obustavio igranjac napolju za svu decu. Komentara na moj tvit je bilo mnogo, ali mi je jedan posebno zapao za oko - vaspitačica mi je napisala da oni to tako moraju, gde roditelj okom oni, nažalost, moraju skokom, bez obzira na pravilnike, protokole i obaveze. 
 
Kada je čvrsta nestručna roditeljska ruka u pitanju ni zdravstvo ne zaostaje mnogo u popuštanju i povinovanju. Pre 10 godina kada sam, tada jednogodišnjeg, Marka odvela redovno u savetovalište, pedijatrica ga je pregledala, konstatovala da je sve okej i rekla sestri Zorki da da MMR, i usledilo je: "ništa majko, to bi bilo to, sledeća vakcina pred školu". Kada sam pre četiri godine vodila Nikolu, pedijatrica je rekla: "Znate, on sada treba da primi MMR..." I usledile su neke tri tačke i neki znak pitanja u vazduhu i sirota Zorka koja čeka naredbu samo da se doktorka i ja valjda složimo oko nečeg o čemu pojma nemam. Kada sam pre nekoliko meseci vodila treće dete, pedijatrica me praktično pitala da li se ovako kao nestručno lice generalno slažem i da li dajem dozvolu da radi svoj posao i zaštiti moje i ostalu decu. 
 
Prijateljica koja predaje u osnovnoj školi mi je još jednom potvrdila da se institucija saginje pred roditeljima ne samo kada su sitnice u pitanju, već i bitne stvari. Gospodin roditelj-inspektor dolazi u školu ljut! Njegov mali ima neku bezveze ocenu, trojku, a to ne može tako, država d' uradi nešto! I uradi država. Mani protokol, mani pravila, mani struku i posao, promeni mu ocenu - roditelj je ljut, zaboga!
 
Ljudi su završili fakultete, odbranili doktorate, žuljali i žuljali da bi stekli neka znanja, koja mi nismo hteli, kako bi svoj posao radili pre svega kao stručni, a poštujući službu, pravilnike, planove, programe i protokole koje su timovi isto tako stručnih ljudi osmislili sa ciljem da svrha institucije bude ispunjena, te organizovana na najbolji mogući način. Međutim, gledamo korupciju svakodnevno, gledamo stranačke braćalice koje upadaju gde žele, gledamo mito, gledamo nepravdu i gubimo poverenje. Negde je to, rekla bih, prirodan sled događaja. 
 
U tom gubljenju poverenja mi postajemo ljuti i želimo da uzmemo stvar u svoje ruke jer su tuđe možda i stvarno bežale iz Šošenka. Gubimo poverenje, pa kad smo već tu, gubimo i ideale i konačno postajemo uvereni da ti ljudi ne znaju svoj posao a mi ga znamo, malo smo čitali na netu, je l'?
 
S druge strane, i mi, ljutiti roditelji ovako silno pošteni, onoj nastavnici matematike zavrnemo ruku isto tako svojim uticajem. Nije ona popustila jer smo u pravu, već zato što je u procepu između nas koji vičemo i institucija koje ćute. I tako smo mi vuci isakoviči i imamo svoj beskrajni plavi krug i u njemu korupciju i igru uticaja.
Odbacujemo ljude, odbacujemo nauku, odbacujemo praksu koja je godinama unazad davala dobre rezultate i dajemo sebi za pravo da budemo majstori, iako smo šrafciger videli samo na slici. Ne kažem da je rešenje lako. Borba da se u moru prljavštine i korupcije sačuva poverenje u sistem je užasno teška, ali neophodna. I ta borba svakako mora da se vodi na nekom drugom polju gde će ljutiti roditelj biti, recimo, ljutiti glasač ili ljutiti aktivista. Daleko od toga da ne treba reagovati, ali moramo naći granicu i vratiti izgubljeno poštovanje ljudima koji obavljaju svoj posao najbolje što mogu.
 
Da li će se desiti nešto strašno ako se deca ne budu igrala u dvorištu uopšte? Verovatno neće. Ta je priča relativno čista. Kada je MMR u pitanju, po najnovijim podacima, obuhvat u Novom Sadu je spao na katastrofalnih 24 odsto i prema proceni stručnjaka smeši nam se epidemija morbila. Ovde su nam već ruke fino prljave.
 
A ona trojka inspektorovog malog što smo dreknuli na nastavnicu, pa se pretvorila u peticu, sutra će biti dvojka, pa kec, pa ceo razred. A ako mali bude projektovao zgrade, lečio ili podučavao, e tu smo već prljavi kao moj Nikola posle vrtića, s tim što će za vodu i sapun biti - kasno.
  • Tina

    02.06.2022 11:07
    Dete je dete
    Dete nije igračka za strine i tete,dete je dete da ga volite i razumete(Ršumović) i sva je dalja "filozofija"tu...prvo ljubav pa posle ...institucije...
  • Tina

    02.06.2022 09:38
    Bravo Hator
    Tekst je odličan!!! Navodi na to da razmislite dobro prvo vi roditelji,dali vam je važno da dete bude srećno ili čisto? a onda doktori pa zatim prosvetari...Fantastičan tekst...morate priznati i staviti prst na čelo!!!!.ps pitanje : zašto mi niste objavili komentar od juče?
  • Svetlana

    01.06.2022 20:58
    Bravo za tekst
    TEKST JE ODLIČAN
    Ne mogu da razumem da ljudi pametuju, a da ne znaju da napišu NAJPAMETNIJI.
    MOLIM VAS
    PIŠITE OVU REČ ZAJEDNO

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.