Staviš čips na vagu - nula grama i pojedeš

Pre dva dana planeta je obeležila još jedan dan mentalnog zdravlja.
Staviš čips na vagu - nula grama i pojedeš
Foto: Pixabay

Ovogodišnji zvaničan slogan rekao je: "Make mental health & well-being for all a global priority". U prevodu: "E, svet je otišao u peršun, svi smo na sve strane popucali kolektivno, dozovimo se pameti, al' ono, prioritetno & pod hitno".

Razmišljala sam o pandemiji i o tome koliko je samo bilo slučajeva za koje znam a da neko zaista nije uspeo najbolje da se snađe u izmenjenoj stvarnosti koju je ista donela sa sobom. Mnogi su morali da pronađu zamene za oduzeto, mnogi su "sekli" veze, kako društvene tako i one sa sobom. Bilo je, nažalost, i onih slučajeva koji su se završili tragično. 

I onda se setih svih tih ispraznih floskula i lajfkouč saveta kako moramo čuvati mentalno zdravlje, misliti na sebe i koliko je to zapravo, uz redovno samoskeniranje ličnog osećaja jedina preventiva koju imamo. Međutim, cenim da je strahovito teško raditi na preventivi kada su u pitanju događaji i stresovi koje nismo iskusili i koje ne očekujemo.  
 
Često se setim iskustva jedne moje drugarice, zvaćemo je, evo na primer, Neftis, a ne Hator. Radila je odgovoran i vrlo stresan posao, te se obratila lekaru nakon poprilično jakog burnout-a (izginuća?). Sama činjenica da je nedeljama unazad svakodnevno merila previsok krvni pritisak uz opis stresa kroz koji je prolazila lekarki je bila dovoljan da požar ugasi sedativom, a psihijatar antidepresivom. 
 
Neftis u tom momentu sprovodi terapiju, trudi se da izbegava stres i funkcioniše normalno. Nakon mesec dana lekari kažu da je "to to", dobro si, ne treba više lekova. Nastavila je život računajući "to je to", bilo je nešto loše, prošlo je i nema ga više. Posle dobrih godinu i po dana, u jednoj sasvim običnoj šetnji, gledajući u nebo, Neftis je niotkuda samo rekla: "Koliko je samo lep mesec večeras! I zvezde! I nebo celo, pa pogledaj", reče sama sebi i razvuče osmeh od uha do uha. 
 
I onda je kao Filip Vujanović na postizbornoj konferenciji, setivši se da je, na primer, na mestu zločina ostavio svoju ličnu kartu, promenila raspoloženje za manje od sekunde - iz najvećeg osmeha u stravičan, zabezeknut izraz lica, shvativši koliko dugo nije videla lepotu meseca, zvezda, večeri ili bilo čega drugog. Izbezumila ju je pomisao na to da je celih godinu i po dana živela u balonu bez lepote i bilo kakve interakcije sa svetom oko sebe. Izbezumi je i danas kada se toga seti. 
 
Zato se sada na prve naznake burnout-a sklanja (koliko može i koliko ume), jer ne može da zamisli da joj se ponovi topao vetar, zvezdano nebo, miris mora, pečene paprike ili dečiji osmeh koji je neće dotaći i koji neće primetiti. Da li je mogla da prevenira to sve? Možda. Da li sada može da prevenira neke potencijalne nove stresove – vrlo verovatno, jer bi tih godinu i po dana najradije izbrisala iz svog života.
Ovo nije priča o nekim velikim stvarima. Ovo je priča o svakodnevnim sitnim stresovima koji se nagomilaju po principu onog trika sa merenjem kalorija: staviš komadić čipsa na vagu i kažeš "nula grama" pa pojedeš, pa staviš opet komadić čipsa na vagu – nula grama, pa pojedeš. I tako sve dok ne pojedeš celu kesu – iliti dok ne pukne neka zvečka. 
 
Ovo je priča o sitnicama koje moramo primećivati, koje jesu teške manje od grama i koje ne smemo da taložimo. Koliko god se suočavali sa nedostatkom iskustva sa lošim mentalnim stanjima, koliko god je to iskustvo ključno da bismo radili na prevenciji ozbiljno i zrelo, moramo nekako da se nateramo (kao i u mnogo toga drugog) da verujemo tuđim iskustvima. Ti "lajfkouč" saveti koje čuješ od "random osobe", pročitaš na šoljici u supermarketu ili flašici vode, budu jeftina limunada, što i jesu. Ali mogu i da budu mali podsetnici da razmislim o tome kako si, da skeniraš svoja osećanja i razmisliš da li ti je potrebna pomoć, samoća, društvo, rad ili odmor, da odeš ili čak i da ostaneš. Tako shvati i ovaj tekst - kao podsetnik da iskustvo možda ipak nije toliko neophodno kako bi preventiva postojala i dala rezultate. 
 
Jasno je da je kultura prevencija kod nas niska, ali je zato izuzetno važno da o njoj što više pričamo. Neke od najgorih priča može da reši jedna laboratorija, jedan pregled, jedno samopipanje i jedno pitanje: "Okej, šta me je dovelo danas do ovog stanja?"
  • Bela

    12.10.2022 16:27
    Pranayama
    Svakodnevno pravilno Disanje u velikom procentu anulira stres.
    Provereno i nije tesko !
  • Mentolnog zdravlja

    12.10.2022 13:51
    Mentalno zdravlje se uglavnom vidi da licima ljudi. Pogledajte malo oko sebe. Namrstene face, tripovi od ljudi, a ima i na zalost botoksiranih nakaza.
    Zapravo stanovnistvo grada se naglo promenilo. Sa tim ide i promena mentaliteta,koji je blago receno palanacki, osrednjeg kvaliteta u smislu da ne umeju da se jave i kazu dobar dan, za psima ne ciste, parkiraju na trotoaru, preglasni, neuravnotezeni... klasika.
    Ne treba ih kriviti, jer vec je priroda uradila svoje, a mentalno zdravlje se samo urusava, jer kako kazu, stavi normalnog u ludnicu pa ce i njemu biti bas festival.
  • mrva

    12.10.2022 11:45
    Prevencija je moguca ali odgovor ne nudi zapadnjačko društvo (kojem u širem smislu pripadamo) koje se umrsilo u sopstveni veliki čvor kada je u pitanju psiha i stanje duha. Svet baziran na ambicijama, favorizovanju, konceptu ispravno-pogresno, negovanje i ohrabrivanje ljudskog ega (kroz vaspitanje, sistem itd), neminovno je doveo do urušavanja ljudskog duha. Paralelno sa intenzivnim razvojem nauke i tehnike na Zapadu (par vekova u nazad), u nekim drugim delovima sveta istraživali su i pokušavali da proniknu ljudsku duhovnost (nema mnogo veze sa religijom), i došli do delotvornih praksi. Meditacije su neke od njih. Ali ne goji se prase pred Božić.

    Stres je posledica biohemijskog procesa u čoveku (kao i sva ostala osećanja) i kao takav, nešto što smo sami generisali, dok su spoljni uticaji samo neiskontrolisani posredni okidači. Već ta činjenica dokazuje da je stres nešto što nije neizbežno. Srećno

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Groteskna karikatura

Iznenadna smrt relativno mladog čoveka, starog samo 40 godina, mnogima od početka nije delovala logično i izazvala je sumnje.

Da li će Novosađani slušati Beograd?

Po prvi put od 2016. godine deluje da je opozicija u Novom Sadu koliko-toliko na nogama. Nije sjajno, ali je rezultat koji bi prodrmao aktuelnu vlast bio na vidiku.

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.