Trampova slava

Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Trampova slava
Foto: 021.rs (ilustracija/AI)
Kroz šezdesetogodišnju optiku nekadašnjeg osnovca, pa srednjoškolca, studenta i konačno novinara, pasioniranog pratioca života američkih predsednika.
 
Za ovu priliku izdvajam izvode iz priče o Donaldu Trampu. Aktuelnost se, međutim, nije izgubila. Štaviše. Možda sam onomad, bio nedovoljno kritičan. Trebalo je da budem agresivniji. Bezobrazniji u opisima jer je aktuelni POTUS to zaslužio.
Dakle, pisao sam lane kako nisam preterano obraćao pažnju na događanja u predesedničkom kabinetu tokom prvog Trampovog mandata. Više sam posmatrao ponašanje Prve dame. Prelepe, naglašeno elegantne, Melanije. Prve, ali po meni, ne i prave dame. Ne makar kakva je bila Džeki Kenedi. Ni kao Mišel Obama. Nešto je, u tom smislu, našoj Slovenki nedostajalo...
 
Jesam ipak jednom prilikom - za posebnom znatiželjom - pratio događaj u Ovalnom kabinetu.
Mislim na onaj kada je u toj prostoriji Tramp primio srpskog predsednika Vučića i kosovskog premijera Hotija. Beše septembar 2020. Tada je (ne)potpisan Vašingtonski sporazum. Niko ne zna šta u njemu sve (ne) piše? "Šta se zbiva, šta se zbiva", kako su pevala ona dvojica iz Šijanovog filma "Ko to tamo peva".
 
Nije ni bitno. Svetlost dana, a nekmoli primenu, taj dokument nikada nije doživeo.
 
Ono što pamtim iz tog diplomatskog cirkusa je ponašanje domaćina Ovalnog kabineta. Posebno prema predsedniku Srbije. Ko god šta o Vučiću misli(o), on je bio predsednik suverene, nezavisne zemlje sa kojom su Sjedinjene Američke Države imale duge, tradicionalno dobre, u dve svetske vojne i bliske savezničke odnose.
 
Smestiti dvometraša u đačku šamlicu, tako da mu kolena bezmalo budu u visini ramena i posmatrati ga sa ogromnim potcenjivanjem i nipodaštavanjem  - kao iza kakve provincijske školske katedre - vrhunac je prostačkog ponašanja. Ni "d" od tradicijom uvrežene, gotovo obavezne, diplomatske etikecije.
Ali! Nije to ni približno katastrofalno u poređenju sa onim kako se Tramp ponaša u svom drugom mandatu.
 
Znalo se kako su američki predsednici, doduše retko, samo u izuzetnim prilikama, direktno  komunicirali sa - kako su naglašavali - "damama i gospodama iz štampe". Obavezno u za to specijalno organizovanoj prostoriji u Beloj kući. Bilo, pa promenilo se.
 
Sve se sad isključivo odvija u Ovalnom kabinetu. Teški džiberaj. Tramp obavezno sedi za velikim stolom, oko njega svi stoje. Najbliži saradnici, novinari, još neki (ne)znani likovi. Recimo, Ilon Mask najbogatiji čovek u kosmosu. Krajnje neprikladno obučen, obavezno sa bejzbol kačketom na glavi. Ponekad je tamo dovodio i svog klinca.
 
Tramp me u takvim prilikama  podseća na nekog pradedu u Srbiji koji na svojoj krsnoj slavi, sedi u pročelju stola. Mnogobrojni gosti mu čestitaju: "Srećna Slava, Slava, Slava..." 
 
On, siroma, pojma nema ko je ko. Poneko ga nešto pita. Za to zaduženi lik šapuće mu odgovore u uho. Nejasno mu je sve to, pa svečar svako malo pita: "A ko je Slavko?"
 
"Ko su ovi", siguran sam, često pita i Tramp. U opštoj gunguli mu dodaju fascikle da, onako usput, potpiše desetak zakona i odredbi. Čini to prepotentno. Gazdački neotesano.
 
Zna takvo ponašanje da bude opasno. Po svetsku bezbednost. U istoj stolici zavaljen, kao da gleda finale Super boula - sa crvenim kačketom natučenim gotovo do očiju i natpisom Mejk Amerika Grejt Agejn, jednoj od verzija slogana ko zna koliko puta korišćenog u američkim političkim utakmicama - uživao je kako američki bombarderi istovaraju smrtonosne terete na teritoriju nezavisnog Irana. 
 
Smejuljio se pritom zlokobno starac, (ne)svestan da je ta akcija možda korak ka velikom, kobno poslednjem, svetskom ratu.
 
Bio predsednik najmoćnije države sveta ili balkanski besprizornik sa istoimenom fukcijom, čovek je  stil. I, stil je čovek!
 
Lane napisano, danas nanovo potpisano.    
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Deda

    11.03.2026 11:17
    @ex shapman
    Bravo! Odlična analiza "junaka" kolumne.
  • ex chapman

    11.03.2026 10:15
    nediplomatski?
    ima u Srba neko glupo verovanje da su neotesani ljudi iskreni. "prostak, al ti bar u lice sve kaze"
    naravno da je to najveca glupost
    radi se o bitangama koje iza svog navodno "narodskog" ponasanja, kriju jos odvratniji karakter. to vazi kako za one koji su stvarno prostaci, tako i za one koji se pretvaraju.
    sad svi mogu crno na belo da vide da to sto Trump radi javno nije nista spram onoga sto radi tajno. nesto od toga je sad takodje postalo javno. a ko zna sta sve ima sto ne znamo
    i umesto da se govnar odmah nadje iza resetaka - dok traje istraga, pa sudjenje - on se pravi lud i bombarduje Iran
    "znate, u Iranu se ne postuju prava zena. zato cemo bombardovati skolu za devojcice. kad ih pobijemo, nece vise morati da trpe taj teror"
    eto na to se svodi Americko opravdanje rata protiv Irana
    a covek koji naredjue taj napad ni reci o onome sta su on i njegovi drugari radili devojcicama
    zato Srbi, naucite vec jednom da prostacko ponasanje ne krije iskrenu dusu, vec bitangu koja je u tajnosti jos odvratnija nego u javnosti
  • Zorica

    10.03.2026 17:33
    Arogancija
    Tramp arogantna izlapotina koji izigrava boga. Ako je neko pratio njegov život od mladosti do sada mogao je da vidi da on nikada nikoga nije cenio i sve je gledao sa podaštavanjem. Došao je do uspeha gazeći sve pred sobom i odbacujući ljude kada mu više nisu potrebni. Čovek nema enpatiji ni prema svojoj deci. Teški egoista. A što je Vučić sedeo na hoklici sam je kriv. Da je imao samopoštovanja okrenuo bi se i otišao a ne kao kokoška da sedi na stoličici. Da je meni ponudio da tu sednem samo bi mu rekla seti ti a ja odo.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Ogled(anje): Televizija nekad i sad

Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.

Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa

Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?

Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam

Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.

Ogled(anje): Kako se guši sloboda

Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.

Uređivanje pravosuđa

Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.

Ogled(anje): Veština razgovora

Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.

EU i SAD: Ne deli samo okean

Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.

Business as usual

Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.

Grenland je srce Amerike

Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.