Žižek o protestima u Srbiji: EU pušta Vučića da radi šta hoće
Nešto važno se dešava u Kini i to bi trebalo da zabrine političko rukovodstvo.
Foto: 021.rs
Mlađi Kinezi su sve više skloni pasivnoj rezignaciji, koju savršeno opisuje nova popularna uzrečica bai lan ("neka trune"). Rođena iz ekonomskog razočarenja i opšte frustracije kulturom požrtvovanosti, bai lan odbacuje mašinu svakodnevnog života i poziva na puki minimum rada. Lično blagostanje je važnije od napredovanja u karijeri.
Ista sklonost ogleda se u još jednoj novijoj uzrečici: tang ping ("praviti se mrtav") je žargonski neologizam koji označava predaju pred nemilosrdnom društvenom i profesionalnom konkurencijom. Oba izraza govore o odbacivanju pritiska da se ostvare visoki ciljevi i društveni angažman, koji se smatraju uzaludnim gubljenjem vremena.
Prošlog jula, CNN je izvestio da mnogi kineski radnici zamenjuju stresne poslove u kancelariji za fleksibilan manuelni rad. Kako je objasnila jedna 27-godišnjakinja iz Vuhana: "Volim da čistim. Kako napreduje životni standard (širom zemlje), raste i potražnja za uslugama održavanja domaćinstva… Osećam manji mentalni pritisak. I svakog dana sam puna energije."
Takvi stavovi se opisuju kao apolitični, dok mladi istovremeno odbacuju i aktivni otpor vlastima i bilo kakav dijalog sa njima. Ali da li otuđenima samo to preostaje?
Masovni protesti koji su u toku u Srbiji ukazuju na druge mogućnosti. Demonstranti ne samo da priznaju da u državi Srbiji ima nečeg trulog, već zahtevaju da se to truljenje zaustavi.
Protesti su počeli prošlog novembra u Novom Sadu, posle pada nadstrešnice na nedavno renoviranoj železničkoj stanici kada je poginulo 15 ljudi, a dvoje teško povređeno. Demonstracije su se od tada proširile na 200 srpskih gradova i mesta, okupljajući na stotine hiljada ljudi, što ih je učinilo najvećim studentskim pokretom u Evropi od 1968. godine.
Očigledno je da je urušavanje nadstrešnice bilo samo varnica koja je potpalila fitilj nagomilanog nezadovoljstva. Revolt demonstranata obuhvata mnoga pitanja, od neobuzdane korupcije i ekološke štete (vlada planira kopanje litijuma) do opšteg prezira kojim se predsednik Srbije Aleksandar Vučić odnosi prema građanima. Ono što vlada predstavlja kao plan za ulazak na globalna tržišta, mladi građani Srbije vide kao obmanu za prikrivanje korupcije, rasprodaju nacionalnih resursa stranim investitorima pod sumnjivim uslovima i postepenu eliminaciju opozicionih medija.
Ali šta je to što ove demonstracije čini jedinstvenim? Demonstranti stalno ponavljaju: "Nemamo političke zahteve i držimo se na distanci od opozicionih partija. Naprosto tražimo da institucije Srbije rade u interesu građana". Studenti fokusirano insistiraju na transparentnosti dokumentacije o renoviranju novosadske železničke stanice, na pristupu svim dokumentima o nesreći, na odbacivanju tužbi protiv uhapšenih tokom prvog antivladinog protesta u novembru i na krivičnom gonjenju onih koji su napadali studente na protestima u Beogradu.
Na taj način, demonstranti nastoje da izazovu kratak spoj u procesu koji je vladajućoj stranci omogućio da zarobi državu kroz kontrolu svih institucija. Sa svoje strane, Vučićev režim je reagovao nasilno, ali i tehnikom poznatom u boksu kao "klinč": kada borac rukama obuhvati protivnika kako bi ga sprečio da slobodno udari.
Što je Vučić u većoj panici, to je sve očajniji u pokušajima da postigne nekakav dogovor sa demonstrantima. Ali oni odbijaju svaki razgovor. Oni su svoje zahteve precizirali i na njima bespogovorno insistiraju.
Tradicionalno, masovni protesti se barem implicitno oslanjaju na pretnju nasiljem, u kombinaciji sa otvorenošću za pregovore. Ali ovde imamo suprotno: demonstranti u Srbiji ne prete nasiljem, a odbijaju dijalog. Ova kombinacija izaziva konfuziju, baš kao i odsustvo očiglednih vođa protesta. U tom strogom smislu, ovi protesti imaju neke sličnosti sa bai lanom.
U nekom trenutku će, naravno, u igru morati da uđe organizovana politika. Ali za sada, "apolitičan" stav demonstranata stvara uslove za novu politiku, umesto još jedne verzije iste stare igre. Da bi se ostvarili red i zakon, teren se mora raščistiti.
To bi bio dovoljan razlog da ostatak sveta bezuslovno podrži proteste. Oni dokazuju da jednostavan, direktan poziv na red i zakon može biti subverzivniji od anarhičnog nasilja. Građani Srbije žele vladavinu prava bez nepisanih pravila koja omogućuju korupciju i autoritarnu vladavinu.
Demonstranti su daleko od stare anarhične levice koja je dominirala demonstracijama 1968. u Parizu i širom Zapada. Nakon što su na 24 sata blokirali most na Dunavu u Novom Sadu, mladi demonstranti su odlučili da produže okupljanje za još tri sata kako bi očistili prostor za sobom. Možete li zamisliti Parižane kako 1968. posle gađanja policije kamenicama čiste za sobom?
Nekome ova politički motivisana apolitičnost demonstranata u Srbiji možda deluje licemerno, ali u stvari to je pouzdani znak njihovog radikalizma. Oni odbijaju da se bave politikom po postojećim (uglavnom nepisanim) pravilima i traže fundamentalne promene u načinu rada osnovnih institucija.
Najveći licemer u ovoj priči je Evropska unija, koja se uzdržava od pritiska na Vučića iz straha da će se on okrenuti Rusiji. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen podržala je gruzijske građane u njihovoj "borbi za demokratiju", ali ne pominje pobunu u Srbiji, zemlji koja je od 2012. formalni kandidat za članstvo u EU. EU pušta Vučića da radi šta hoće jer je obećao stabilnost i izvoz litijuma, ključnog za proizvodnju električnih vozila.
Odsustvo kritike iz EU, čak i kada je bio optužen za izbornu prevaru, u više navrata je ostavljalo na cedilu civilno društvo u Srbiji. Zato ne čudi to što srpski studenti ne nose zastavu EU.
Ideja o "obojenoj revoluciji" kakva je prvi put pokrenuta u Ukrajini pre 20 godina za "pridruživanje demokratskom Zapadu" više nije adekvatna. EU je dotakla još jedno političko dno.
Tekst Slavoja Žižeka objavljen je prvobitno na sajtu Project Syndicate, a u prevodu na srpski je objavljen na sajtu Peščanika.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 11
Edikt
ddd
Ludovički
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar