Kako je propala jedna glupa ideja: Created by the poor, stolen by the rich
Ideja o formiranju Superlige, u kojoj bi se našla nekolicina prebogatih klubova, toliko je besmislena i kontrira sportskom duhu da je protiv nje i Goran Vesić.
Foto: 021.rs
Naravno, Vesić kao navijač Crvene zvezde, za koju se već u prvom kolu domaćeg šampionata zna da će uzeti titulu, tu je najmanje bitan. Mnogo je važnije to što smo proteklih dana videli da zdrav razum i bunt ljubitelja sporta ipak može da prevlada totalnu pohlepu za novcem.
Britanska šestorka Liverpul, Čelsi, Arsenal, Totenhem, te Mančester Junajted i Mančester Siti, uz Barsu, Real Madrid, Atletiko Madrid, Milan, Inter i Juventus odlučili su da formiraju sopstveno takmičenje. Takmičenje u kojem će oni biti stalni učesnici, a koje će biti bustovano novcem, između ostalog, bankarske korporacije JP Morgan.
Iako se u neobjavljenom dokumentu Superlige, do kojeg je došao Gardijan, navodi kako bi novo takmičenje obezbedilo "održivo i kompetativno okruženje za čitavu fudbalsku piramidu", činjenica da bi 15 timova dobilo 3,5 milijardi evra jasno govori da se priča o održivosti odnosi isključivo na njih.
Priča o kompetativnosti deluje mnogima smešno ukoliko se uzme u obzir to da dvanaestorka ne bi mogla da ispadne iz takmičenja. Trenutno stanje je takvo da je Liverpul šesti u Premijer ligi, Totenhem je sedmi, Arsenal deveti, a uz to ima isti broj bodova kao Lids, koji se u elitu britanskog fudbala vratio posle dugih 16 godina.
Ove godine grupnu fazu Lige šampiona prošli su timovi kao što su Lajpcig, Lacio, Porto, Atalanta, Borusija Menhengladbah, koje ova elita totalno ignoriše.
Milan, Arsenal, Totenhem, Mančester Junajted, morali su da se zadovolje delom sezone u Ligi Evrope. Pa su i tu prošli u nekim momentima kao bosi po trnju. Milan je prošao Zvezdu zahvaljujući golovima u gostima. Dinamo je isprašio Totenhem u Zagrebu sa 3:0, het-trikom Oršića. Da priča bude luđa, Zagrepčani su srušili Totenhem u momentu kada je potvrđena presuda kojom njihov trener Zoran Mamić - mora u zatvor.
Već poznata ideja
Ideja o osnivanju Superlige u kojoj bi se našli neki od najbogatijih klubova Evrope nije nova, misli o jedinstvenoj ligi na tlu Starog kontinenta provlače se već godinama u sportskoj javnosti. Konkretniji koraci u formiranju onoga što danas znamo kao propali projekat Superlige vraćaju nas u 2015.
Jedan od organizatora Internacionalnog kupa šampiona, Čarli Stilitano, upoznaje sa idejom Superlige predstavnike nikad-gadljivog-na-novac Real Madrida i u čitavu priču ubacuje deo koji se tiče nekoliko stotina miliona evra dobiti. Tada se sve ubrzava, gazde najvećih se povezuju i počinju da rade na pronalaženju odgovora na pitanja kao što su kako mogu da napuste domaće šampionate ili koje posledice može da izazove njihova odluka.
Već 2018. godine počela je da kristališe ideja o Superligi za kakvu je javnost saznala pre nekoliko dana. Tako se znalo da će u Superligi biti 11 klubova, koji se smatraju osnivačima i još pet dodatnih gostiju. Otkrilo se da je plan velikih da naprave ligu u kojoj će samo zarađivati i neće imati nikakvu sankciju za loše rezultate, odnosno iz nje ne mogu da budu izabačeni barem 20 godina.
Međutim, korona virus i zaustavljanje takmičenja ili pak igra bez prisustva publike, samo je ubrzala potrebu velikih da se odvoje i pokrenu svoje takmičenje. Ipak, nije to jedini problem. Koliko veliki su zaista veliki? Na primer, samo Barselona ima 1,3 milijarde duga i to je nešto što uprava kluba mora što pre da rešava.
Priča o Superligi primorala je Evropsku kuću fudbala da krene u akciju i zadrži klubove koji donose najveći profit. Od sezone 2024/25 Liga šampiona, najvažnije klupsko takmičenjem, dobiće novi format.
Liga šampiona će zaista postati liga. U njoj će se nadmetati 36 klubova. Svaki tim će u startu igrati više utakmica - umesto šest mečeva, klubovi će odigrati najmanje 10 duela sa protivnicima.
Reforma u korist najvećih
U modernom fudbalu arhitekta uspeha je novac. Iza britanske "superligaške" šestorke stoje bogataši koji su u posedovanju timova videli mogućnost da svoje bogatstvo dodatno uvećaju. Radna snaga tih timova jesu fudbaleri, ali navijači su konzumenti od čije kupovne moći će zavisiti timovi. Ukoliko im oni okrenu leđa, novac klizi kroz šake.
Zbog pohlepnih gazda, navijači velikih timova osećali su se izdanim. Engleski navijači i igrači sa razlogom, njihovi timovi igraju u najjačoj ligi sveta, gde je uvek moguće da neki tim ima neočekivano dobru sezonu. U ligi u kojoj su najveći, situacija u kojoj Lester osvaja ligu, uz pomoć Vardija, za kojeg bi pre rekli da će raditi smenu u nekom pabu Zapadnog Jorkšira, priču pravi mnogo većom i mnogo romantičnijom.
Tih romantičnih momenata je sve manje, ali određena neizvesnost i dalje postoji. U Superligi bi igrali veliki, uvek isti timovi i borba bi, sa vremenom, postala dosadna.
Sama reforma Lige šampiona, kada se u obzir uzmu prava od prenosa, pogoduje ponovo najvećima. Uz to, određene promene su takođe podređene "elitnima". Na primer, četiri dodatna mesta neće biti namenjena za neki od timova iz država koje nisu visokoplasirane na FIFA list.
Jedno mesto biće rezervisano za tim iz francuskog šampionata, a drugo za tim koji je u prethodnom periodu imao dobre nastupe u Ligi šampiona. Ovo bi moglo da ima svoje dobre strane, timovi iz francuskog šampiona svakako zaslužuju svoje mesto u najjačem takmičenju, dok bi na primer novo pravilo o "dobrim nastupima" pomoglo timovima kao što je Ajaks da zbog dobrih partija u prethodnom periodu idu direktno u Ligu šampiona, umesto da ponovo prolaze kroz kvalifikacije.
Kontroverzna su preostala dva mesta. Ta dva mesta će biti svojevrsna slamka spasa za pojedine timove. Ona će pripasti klubovima u zavisnosti od koeficijenta koji se određuje na osnovu performansa u Evropi u poslednjih pet godina, a koji nisu uspeli da se kvalifikuju u LŠ kroz dobre partije u domaćem šampionatu. Ipak, i dalje će morati da budu pri vrhu, na poziciji za neko od evropskih takmičenja. To otprilike znači da ukoliko Totenhem ili Arsenal ne obezbede Ligu šampiona kroz poziciju u Premijer ligi, svoje mesto bi mogli da dobiju zahvaljujući ovom novom modelu.
Teoretski, svaka od liga petice mogla bi da ima čak do šest timova koji se nadmeću u najjačem klupskom takmičenju. Drugoplasirani holandski tim bi sa razlogom mogao da se zapita zašto on nije dobio mesto u Ligi šampiona, a sedmoplasirani tim francuske lige jeste.
Buržuji već ukrali igru: Za igrače i radnike malo ko brine
Nakon saopštavanja da će pokrenuti sopstveno takmičenje, navijači i igrači digli su svoj glas. Širom interneta i na stadionima razvila se jasna poruka: Created by the poor, stolen by the rich (Stvorili siromašni, ukrali bogati).
Osim pod pritiskom navijača, engleski klubovi našli su se i pod pritiskom vlasti, jer je zbog svega reagovao i britanski premijer Boris Džonson. Epilog svega je da se Superliga ugasila izuzetno brzo, a njenu propast je još pre nekoliko meseci najavio i legendarni Arsen Venger.
Pohlepna rukovodstva klubova, shvativši da su izazvali reakciju kakvu nisu uopšte očekivali, počeli su da se povlače, kako iz Superlige, tako i iz samih timova. Kao i svi menadžeri zaslepljeni mogućnošću lake zarade, zaboravili su da o drastičnim odlukama upitaju one od kojih zavise. Ovog puta su se makar podsetili da mogu da budu ekstremno glupi.
Međutim, malom pobedom se ne menja mnogo toga. Zahvaljujući reformi Lige šampiona, ljubitelji fudbala će imati priliku da češće gledaju najbolje igrače sveta. Međutim, postavlja se pitanje koliko je to dobro za same igrače.
Broj utakmica koje sada igraju fudbaleri već se povećao, pa je tako Totenhemov napadač Son od maja 2018. do juna 2019. odigrao 78 utakmica. Ono što je važnije od broja utakmica jeste intenzitet modernog fudbala. Ukoliko se to uzme u obzir, ovakav tempo igranja na vrhunskom nivou ne može da bude održiv za igrače, ali može da bude opasan po njih. Prema podacima FIFPro, u ekstremnim slučajevima fudbaleri odigraju gotovo 80 utakmica tokom godinu dana i u mnogim slučajevima nemaju dovoljno vremena za odmor između mečeva.
Treba se osvrnuti i na to da je taktički deo igre postao kompleksniji i da danas gledamo najspremnije fudbalere u istoriji ove igre. Sve to pomešano sa brojem utakmica i intenzitetom može da stvori veći zamor kod igrača. Uz to, raspored takmičenja, obaveze prema sponzorima, pripremni periodi, sve češće igranje u Aziji ili SAD kako bi se zadovoljila tamošnja publika, fudbalerima stvara osećaj da ne znaju kada se završava jedna, a počinje druga sezona.
Promene, iako neke od njih jesu za dobrobit igre ili barem za njen kvalitetniji prikaz, proizvod su potrebe CEO sveta da obrće sve više i više novca.
Međutim, mnoge je za fudbalere baš briga, jer ih posmatraju kao moderne gladijatore koji su svakako previše plaćeni za društvenu ulogu koja nije ni približno značajna kao uloga lekara ili, u pandemiji okovanom svetu, dostavljača hrane. Pa, ipak, ono za šta bi moralo da se mari jesu radnici i njihova prava.
Od 2010. godine, kada je Katar izabran za domaćina Svetskog prvenstva u fudbalu, život je izgubilo 6.500 radnika angažovanih na izgradnji objekata za najveće takmičenje reprezentacija. Možda je u trenutku kada je Mitrović iz gola vadio loptu, kvareći sreću Kristijanu Ronaldu, nastradao neki radnik u Kataru.
Football, u tom kontekstu, može da promeni ime u Bloodball, pošto će se Svetsko prvenstvo sledeće godine bukvalno igrati u zemlji koja se za to pripremila zahvaljujući krvi drugih, uglavnom potlačenih koji su radili u izuzetno lošim uslovima.
O tome tada, naravno, nećemo misliti. U jednoj ruci će biti pivo, druga će grabiti ka čipsu. Nadaćemo se nekoj velikoj priči, nekom "underdogu" koji će pomrsiti račune velikima kada su "naši" već ispali. A onda, pri prvoj sudijskoj nepravdi, a sve u korist Portugala, Engleske, Francuske ili Nemačke, uhvatićemo se za glavu i sa tugom konstatovati kako fudbal nije više što je bio.
"Created by the poor, stolen by the rich."
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Sistem trovačnice
09.04.2024.•
4
Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.
Izborna frka: Otvorena sezona lova u Novom Sadu
08.04.2024.•
16
Gradonačelnik Milan Đurić bi osudio napad na političke protivnike u Kaću, ali mu član Predsedništva SNS Milan Đurić to ne dozvoljava.
Legija na Filozofskom
01.04.2024.•
54
Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.
Internet nije kafa sa komšijom
01.04.2024.•
1
Koliko ja volim internet i koliko mi je neophodan dovoljno govori nekoliko zanimljivih detalja...
INTERVJU Kristian Novak: Svaki naš čin je ili političan ili konformističan
29.03.2024.•
1
"Svaki naš čin je ili političan ili konformističan", kaže u intervjuu za 021.rs hrvatski pisac Kristian Novak uoči predstavljanja njegovog novog romana "Slučaj vlastite pogibelji".
Biznis rata - nekome krv, nekome novac
27.03.2024.•
3
Već dve godine gledamo kako u Ukrajini bombe i granate razaraju, meci ubijaju.
Izborna frka: Klupa za Đurića
25.03.2024.•
7
Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.
Žrtvovanje naroda i teranje inata
24.03.2024.•
3
Živela sam i tada svoj mali pošteni život kao i sada!
Od vrata do vrata: Građansko upozorenje aktivistima SNS-a
20.03.2024.•
44
"Svaka iole odgovorna vlast bi nedavno 'građansko hapšenje' shvatila kao vrlo ozbiljno upozorenje", piše Rodoljub Šabić o nedavnim događajima na Voždovcu.
Izborna frka: Novosadski klot i frket
18.03.2024.•
9
Polako se zagreva predizborna atmosfera u Novom Sadu. No, izbori dođu i odu, a problemi se, nekako, nagomilavaju.
Siromašna provincija plaća potrebe Beograda
18.03.2024.•
15
Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.
Pobuna evropskih seljaka - strah od skupe hrane
12.03.2024.•
6
Već nedeljama po najvećim evropskim gradovima odvijaju se protesti seljaka, najžešći su upravo u najvažnijim prestonicama - Parizu, Berlinu i Briselu.
INTERVJU Zoran Subošić (Savršeni marginalci): Nismo imali nameru da prestanemo sa Hladnim pivom
12.03.2024.•
2
Bend Savršeni marginalci, koji čine članovi Hladnog piva, bez nekadašnjeg frontmena ovih hrvatskih pankera Mileta Kekina, svira u Novom Sadu, u četvrtak 14. marta.
Izborna frka: Sasvim stara priča
11.03.2024.•
3
Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.
Zašto slavimo: Za prošle, buduće i sadašnje revolucije
08.03.2024.•
18
Danas je 8. mart, Međunarodni dan žena. Ako ste se danas probudili u Srbiji, to ste mogli da primetite po ljudima koji šetaju sa ružom ili karanfilom u ruci.
Imate li komentar?
08.03.2024.•
15
Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.
Izborna frka: Prva "koalicija" u Novom Sadu - SNS-SPC
04.03.2024.•
7
U narednih nekoliko meseci gotovo sve što se dogodi u Novom Sadu ima potencijal da postane predmet predizborne kampanje.
Nekad se ŠTA?
01.03.2024.•
3
Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.
Tekst oca devojčice ubijene u "Ribnikaru": Srbija je leglo neodgovornosti
29.02.2024.•
42
Slobodan Negić, otad devojčice ubijene u OŠ "Vladislav Ribnikar", napisao je autorski tekst koji je objavljen na sajtu Javni servis.
Naprednjački ktitori Limana
29.02.2024.•
41
Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.
Reko mi Saša sa interneta
22.02.2024.•
31
Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.
Komentari 4
ciga
gogi
They live
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar