Klečati na vratu dostojanstva

Toliko mnogo utisaka je ostavila nedelja iza nas.
Klečati na vratu dostojanstva
Foto: 021.rs
Novosadske privatne bezvrate patrolne šape, koje svojim kolenima pritiskaju vratove naroda koji je došao pred odbornike da zaštiti ništa drugo do svoj grad.
 
Strahovito potresan "filmić" BG Centra, glumca i reditelja Baneta Jevtića o akušerskom nasilju nad Milicom Filipović, koja je ostavljena sama u prljavom toaletu da pobaci sopstveno dete u sred porodilišta, i još mnogo toga.
 
Gradonačelnik Beograda koji besramno kaže da ne zna šta je tačno bilo u Srebrenici jer nije bio tamo tada i da, uprkos apelima raznih organizacija, ne želi da obriše mural posvećen osuđenom zločincu odgovornom za najveći masakr posle Drugog svetskog rata. 
 
Leto nekako, umesto najlakše, kao po pravilu nosi najteže teme, zar ne?

Iako su sve ove borbe različite i priče nepovezane, jedno mi se samo nameće kao zajednički imenitelj svih utisaka u skorije vreme - dostojanstvo kojeg više nema. 

Možda je prikovano za zemlju kolenom nekog ko je, gle ironije, "obezbeđenje" ili ga je upravo nabildovani izgubio onog trenutka kada je batalio veće snove i priključio se patrolnim šapama, kontra sopstvenom narodu. Trudnica ga je možda ostavila ispred vrata ulazeći u bolnicu, jer tamo gubi identitet, integritet i dobija samo formu tela koje treba da uđe, uradi nešto i izađe. Ili je, uzmimo i tu mogućnost u razmatranje, novi gradonačelnik Beograda dostojanstvo ostavio ispred kapija dvorca novog gospodara, te ga svojim stavom iznova oduzima onima koji tuguju već više od dve decenije.
 
I lepo je to kada dostojanstvo šutnemo zarad najnižih ciljeva, ostavimo ispod nečijeg kolena jer je borba protiv mafije gotovo uvek nepoštena, ali ostaviti dostojanstvo iza vrata institucije koja brine o zdravlju posebno je ponižavajuće. 
 
I razmišljajući o dostojanstvu interesantno je koliko se ono kroz istoriju dvojako shvata i tumači. Najpre mu se kači objektivna forma gde se ono izjednačava sa statusom, ugledom i priznanjem koje osobi dodeljuje, logično, društvo, pa ga ono istim principom i oduzima. U skorije vreme tumači se kao kategorija kojom rukovodimo sami, pronalazeći svoju dozu dostojanstva kojom ga i definišemo. Štaviše, dostojanstvo se po nekim tumačenjima može prebaciti i na kategorije koje su van ljudskog, na životinje ili čak prirodu.
 
Međutim, suština je rečena u univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima u članu 1 gde se kaže: "Sva ljudska bića slobodna su i jednaka u dostojanstvu i pravima". Dakle, u našem postojanju postoji nešto što nas čini vrednim poštovanja. Dostojanstvo dovodimo u vezu sa pojmom čovečnosti. Termine poput "nehumano ponašanje" koristimo da opišemo ponašanje koje nije u skladu sa ljudskom prirodom i humanošću. I konačno, dostojanstvo podrazumeva i zaštitu psihičkog i fizičkog integriteta osobe od neljudskog postupanja. 
 
Nezadovoljni stanovnici Novog Sada i aktivisti koji se protive izgradnji "Novog Sada na vodi", a sa ciljem zaštite prirode i samog grada, uprkos zahtevu da se obrate gradskim odbornicima, nisu imali šansu da iskažu svoje nezadovoljstvo na dostojanstven način. Slika Milorada Ljeskovca kojeg je nagnječilo koleno njuške iz privatne firme angažovane za "fizičke" poslove obišla je celu Srbiju. Iako je samo prisustvom bio deo bunta, glas naroda i zaštitnik prirode, njegovo je telo bilo sravnjeno sa zemljom, kao i njegovo dostojanstvo. Njegova svest, kako je i sam rekao, bila je ko zna gde i nakon svega ostao je ponižen i ugruvan, ali ne samo fizički, već, kako kaže, daleko veću povredu doživeo je kao ljudsko biće. Da li je dostojanstvo i samog grada čiji zaštitinici nisu uspeli da ga odbrane bilo sravnjeno sa zemljom - prepustiću tumačenjima.
 
Milica Filipović bila je primljena u porodilište zbog smanjene količine plodove vode. Iako rutinska, procedura ubrizgavanja plodove vode dovela je najverovatnije do smrti ploda. Nakon toga, trudnoću je bilo neophodno završiti, u ovom slučaju, indukovanim pobačajem. Stavljena na indukciju i nakon dugih i teških bolova, umesto u porođajnu salu, medicinsko osoblje "Narodnog Fronta" u Beogradu, Milicu šalje u toalet. Da pobaci svoju bebu, ako baš neće tu u sobi, pred ostalim trudnicama koje svaki čas iščekuju da rode živo dete. Milica dehumanizovana i ponižena odlazi u toalet gde pobacuje mrtav plod u sopstvene ruke. Kao reči utehe od osoblja dobila je: "Šta dramiš, tolike se žene porodile, a ti dramiš" i "Majko opušteno, biće drugo dete". Kući odlazi praznih ruku, u izlasku prolazeći pored sopstvenog dostojanstva koje je ostavila ispred. 
Pre više od dve decenije desio se genocid, to kaže i Republika Srbija. Narodna skupština usvojila je deklaraciju kojom se "najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvo u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde". A taj "utvrđeni način" kaže da je, samo sekund, da, bio genocid. I ostali su preživeli koji noseći na leđima ogromnu tugu pokušavaju da sačuvaju dostojanstvo nevinih žrtava i sećanje na njih, u miru. I to bi dostojanstvo plutalo tako dok ga more tuge negde ne odnese da ga oni koji ne žele mir ne izvlače svako malo i cede ga, poigravajući se njime kao da je neka lopta. 
 
I na kraju, jesu li ta dostojanstva izgubljena? Kom tumačenju se priklanjamo? Da li je to nešto što smo uspeli da im otmemo? Milorad je rekao da planira krivičnu prijavu, da od nje ne očekuje mnogo ali da bar, kako kaže, toliko duguje sebi. I time je obrisao prašinu sa svojih kolena i vratio sam sebi izgubljeno, pa možda čak i celo dostojanstvo. 
 
Milica se posle izvesnog vremena provedenog na samom dnu podigla, uzela megafon i krenula u odlučnu borbu da povuče što više žena da ispričaju svoju traumatičnu priču iz porodilišta ne bi li uzburkala javnost i pokrenula promenu da niko više ne doživi ono što je ona. Rekla bih da se dostojanstvo vratilo sa ulaza u "Front" u prave ruke. 
 
A dostojanstvu koje je gradonačelniku prestonice ostalo negde pored pristupnice stranci, poručila bih samo: "Ne znam, legendice". Možda da sačekaš tu pored nade, čula sam da umire poslednja.
  • Crna ovca

    27.07.2022 16:26
    Hvala!
    Hvala na divnom tekstu! Dislajkeri, ta di će vam duša, dostojanstvo? Mislite li da je dovoljno tim paricama od botovanja oprati obraz, dostojanstvo? Ili vi ipak mislite drugačije? Eh, da se vaša mati, otac, brat, ili sestra, dete u gore pomenutim okolnostima našlo, bi li ste im mogli vratiti (kupiti) dostojanstvo (život)? Možda i ja nešto ovde ne uočavam..evo ispravite me, ukažite mi da grešim! Možda je sasvim u redu da jedna žena, porodilja na taj način bude tretirana, možda je u redu da ćutiš i ne pitaš se ništa, ne pobuniš za svoj grad, svoju sredinu, možda baš tako mora! Pa i kad te policajac bije, ili sruši sa bicikla i išutira, eto tako, jer si se tu našao, i to je u redu..Možda i treba da te neko strpa u mrak sa još par hiljada drugih i ugasi zauvek, samo eto jer si iz drugog sela, drugačija ti ta kapa na glavi, ne valjaš..Možda nam ne treba ni to dostojanstvo, kad i ovako nemamo ništa drugo! Evo, recite mi, pa možda stvarno zanemim zauvek!
  • Dejan

    27.07.2022 13:37
    Maestralno..ali da nismo videli sve i pre i posle na snimku. Veruje svojim ocima.
  • Nešo Dođoš

    27.07.2022 13:33
    @ Novosadjajin
    A uništavanje uslova za normalan i dostojanstven život da bi neki investitor zgrnuo gomilu novaca i utalio se sa vladajućim strukturama koje će da se ugrade u to nije nasilje? Pitaću vas kad ne budete imali vazduha da dišete jer su posekli svo zelenilo i kada vam prozor bude gledao umesto u nebo u komšiju iz druge zgrade jer se Novi Sad pretvara u betonsku košnicu. Pobuna protiv korumpiranog i nehumanog sistema je stvar samoodbrane, i verujte mi da se to radi čak i za dobro ljudi kojima to očigledno ne dolazi iz du*eta u glavu kakvi ste očigledno i vi.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.