Stotka
Konzolom u našim glavama u detinjstvu upravlja radost. To znamo i sami, a i videli smo u čuvenom Diznijevom crtaću.
Foto: 021.rs
Onda kada upravlja sama i kad se bes, tuga i strah ne mešaju, onda stvaramo one retke trenutke čiste i izvorne radosti koje, ako smo rođeni pod srećnom zvezdom, možemo da zapamtimo za ceo život. I nema ih mnogo, ili ih nesvesno mnogo zaboravljamo.
No, ako se u mojoj glavi ikada, kao na primer sada, postavi pitanje "a koji su to trenuci bili koji su vozili malu Hathor punu ludačke pokretačke energije", odgovor se krije u onih petnaestak minuta pred kraj časa Srpskog jezika. Tada, nastavnica Srpskog bi prekinula pisanje sastava i pitala da li je neko završio i želi da nam pročita svoj rad. Sekund nakon što bi to izgovorila, gledajući mene kako joj prstima bodem oči, setila bi se da je zaboravila da doda napomenu: Sem nje.
A kada se niko "sem nje" ne bi javio, morala bi ponovo, kao i svaki put, da njoj da reč. A ona bi tada lansirala sebe sa stolice sa toliko žara dok bi se u njenoj glavi odvijao tornado u kojem, kao u drugom delu Diznijevog crtaća, radost umesto anksioznosti divlja nad konzolom.
Nestrpljenje da što pre sa svima podelim svoje misli pretočene u tekst i istinska radost koju sam osećala dok sam ga pisala najlepše su uspomene i osećanja koje sam imala. Jednom je čak javljeno razrednoj da porazgovara sa mnom jer na časovima kada se pišu sastavi praktično ne sedim - nit mirno, nit uopšte - noga mi bude skroz van klupe na prolazu, da se sapliće nastavnica, stolica van guzice, ponašanje nemirno, obrazi rumeni. Nešto poput Olivera Mandića u video spotu za "Ona voli Kurosavu".
Pisanje je uvek tu, i to je sjajna stvar kod njega - bilo publike ili ne. Još uvek čuvam gomile od korice do korice ispisanih svezaka koje su bile svojevrsni zagrljaj kad je teško, prozor kad ti se viče, psiholog kad je tvoj na odmoru i društvena mreža pre postojanja istih.
I da je neko, tada, rekao maloj smaračici iz prve klupe koja poskakuje da je prozoveš, da će jednog dana njen stoti, da, da, STOTI tekst za portal 021.rs ugledati svetlost plavog ekrana, odskočila bi do susednog kabineta po zasluženi ukor za nedozvoljene kreativne ekspresije.
Sto tekstova zvuči kao baš velika gomila sreće. I verovali ili ne, i jeste. Na bar 95 od tih 100 sam sedela na zamišljenoj stolici, kuckala rumenih obraza, a bogami i pružila nogu na prolaz da se sapliću autoriteti.
Kroz ovih 100 tekstova naučila sam da je za tastaturu, uprkos uvreženom mišljenju o baratanju motornim vozilom, najbolje sesti baš upravo besan, tužan ili čak potpuno neraspoložen i rezigniran – tada radost za konzolom ima nateži, ali i najlepši zadatak. Da me dodatno ispunjava i to što ove "sveske" neko ipak čita makar mu se i ne sviđalo napisano. Da misli izgleda nađu pravi put do "papira” negde između 22:12 i 23:47 kada su već svi sve rekli toga dana te vasioni fali samo još moje mišljenje.
Da nema te jednostavne misli koju neću, iz nekog razloga, pretvoriti u gomiletinu metafora, nepotrebnih poređenja i suvišnih referenci. Da ako nemam reči mogu da ih izmislim. Da svaki novi tekst liči na vožnju na roler-kosteru – gde isprva stvarno ne znam šta me čeka, ali vrlo brzo adrenalin preuzme vožnju i bezbedno me istovari na izlasku iz parka. Da znam da je pravo vreme za kraj teksta kad mi se osmeh pojavi usred rečenice - znak da sam pronašla poentu koju sam tražila ili bar nešto što će nekog nasmejati.
Često se setim koliko je zapravo važno držati te obraze toplim – jer dobro dođu kada grune neka hladna košava. I koliko je važna ta noga koju u zanosu inspiracije pružimo gde ne treba rizikujući da izgubimo sve ali s opcijom da možda dobijemo sve.
Koliko je nekad sjajno tu nogu pružiti gde joj se hoće - i bodriti je u svim daljim namerama da iskorači iz tog savršenog i pod konac reda. Koliko je na kraju važno zadržati radost za konzolom, pošto-poto.
I samo na kratko bih na kraju ovog jubileja iskočila iz kabineta srpskog na binu sa mikrofonom i zahvalila bih se ekipi portala 021.rs na pozornici, najavi, logistici, strpljenju, otvorenosti i beskrajnoj podršci tokom ovih prvih 100 tekstova. I svima koji čitaju (čak i onima koji čitaju krišom!), nadam se da vam je zabavno bar upola kao meni!
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 4
Nada
Saša
Malo je ljudi koji umeju tako dobro rečima preneti visine i dubine u koje misli mogu da odu.
Čestitam Hathor i hvala ti :)
Nenad
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar