Sto kila krivice
Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.
Foto: 021.rs (AI/Sora)
Kako to najčešće biva, nakon "ovo su najnovije vesti" rubrike prešli smo na one manje bitne: geopolitika, kultura, sport i na kraju posle vremenske prognoze - dijagnoze.
Kroz besmisleno mnogo kvalitetnog smeha provukle smo i sve ono što nas muči suštinski i dubinski i konstatovale kako smo u suštini, kada se ogoli sve, svi nekako "sjebani".
I to ne nas tri, svi. Ono, generacijski. I naravno, negde pred zoru i reprizu "Srećnih ljudi", nezaobilazno pitanje – a ko je nas toliko sjebao? Nakon što prođosmo opet kroz geopolitiku, domaću politiku, prirodu, društvo, kulturu, sport i vreme dođosmo i do njih – roditelja.
Hteli ne hteli sa njima sve počinje i sve se završava - oni su nam jedina sigurica koja je od kile mesa baratala nama, društvom i, dabome, svetom.
Jesu li oni zapravo krivi što se osećamo tako kako se osećamo? Sigurno jesu. A da li su radili sve što su mogli da to spreče? Sigurno jesu. Da li su radili najbolje što su u tom trenutku umeli? Apsolutno verujem u to. A onda shvatim da mi se, dok apsolutno verujem u to i samopouzdano podržavam i nikako ne osuđujem, iza leđa šunja ona uporna i uvek prisutna avet koju izgleda svaka majka kad to postane dobije u paketu sa bebom i postporođajnom depresijom - osećaj krivice.
I opet, uverena sam u potpunosti nema majke koja uz kolica ne šuta i taj osećaj krivice kao neki kofer bez točkića koji mora da vuče jer je njen. Znamo da neće otići a mrzimo što je tu. Ipak, živi pored nas svojim životom, ima svoje mesto u kući, glavi, grudima, nekad sedne i za sto, nekad zalupi vrata od sobe i bulji u ekran ceo dan. Ali je tu.
I što dalje odmičem u ovoj igrariji zvanoj roditeljstvo, to sve više mislim – krivica je dete više, samo ne traži da ga hraniš i da ga zabavljaš, ume to samo. Da li budi? Budi. Da li vrišti, apsolutno. Ne da ti da odmoriš? Ne da. Pokazuje ti svoje najnovije crteže i nacrte o tome koliko si već zajebala sve? Svaki dan. Tu je kad odmaraš, jer zašto odmaraš. Tu je kad im pružaš pažnju, jer zašto to ne radiš češće? Tu je kad radiš, jer previše radiš. Tu je kad ne reaguješ, a itekako kad reaguješ. Tu je da zabode nož kad nešto izgovoriš, ali i da pecne kad se za isto izviniš. A kad ćutiš tu je da te gleda svojim velikim crnim očima.
Ne postoji šansa da budeš prisutan baš onoliko koliko im treba, nema šanse da budeš uvek najpravičniji, najraspoloženiji i da tu rečenicu koju ćeš bupnuti i ostati živ, a koju nikad neće zaboraviti - sprečiš.
Pre nekoliko godina sam shvatila da se ovo moje srednje dete, kako li se zvaše, Nikola valjda, oseća malo tužno. Nije on to rekao, ali sam shvatila da je baš mnogo vremena prošlo od kada smo poslednji put bili sami, baš sami on i ja. U porodicama sa 100 dece to se prosto prečesto dešava. I napravila sam plan, bar dva puta nedeljno ćemo otići negde, samo nas dvoje. Nas dvoje i 100 kilograma krivice na leđima, to se podrazumeva.
U jednoj od naših šetnji hteo je mafin iz pekare, i nakon što ga je smazao izvadila sam vlažne maramice da mu obrišem ruke. Rekao je "Nemoj, može?" Pitala sam ga zašto ne, prljave su mu ruke i lepljive. Rekao je "Hoću da mi mirišu ruke na danas, na našu šetnju". A onda sam zastala, da ispoštujem taj dobro poznati osećaj kada dete niotkuda i nesvesno odvali takvu istinetinu i tako te precizno suoči sa krivicinih novih 50 kila koje sleću na leđa tričetrisad!
Bila sam srećna što smo tu on i ja, što se gledamo i pričamo ali i pretužna što ne mogu ruke da mu mirišu na danas baš svaki dan. Što će morati da se operu i što će se, hteli mi to ili ne, sutra uprljati nečim drugim. A onda gledam ovo prvenče i držim fige da ono jednom kad sam rekla onu glupost nije zapamtio trajno i da ovo treće dete neće ispaštati što me upoznalo već iscrpljenu od krivice na grbači, recimo.
I onda zapravo samo shvatiš - borba je unapred uzaludna. Čak i da zaista uradiš sve kako treba, ona manifestacija tebe koja se nakon vremenske prognoze i litara kafe ipak pojavi na pladnju ispod zvona pa ga konobar svih tajni života otvori pred tobom svečano - ne gine.
Pustimo je da postoji, radimo najbolje što možemo i nadajmo se dvema stvarima: Da će naša deca jednog dana isto onako apsolutno verovati, samopoudano podržavati i nikako osuđivati. I da, najbitnije, da će besmisleno mnogo kvalitetnog smeha ipak nadjačati prognoze vremena u kojima slab do umeren severozapadni sjeb ne duva jako da sruši kuću.
I da, da će dobra vila skinuti kletvu i osećaj krivice sa leđa majki, aman.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 4
Aleksandar
Havana
Vesna
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar