
Sto kila krivice
Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Foto: 021.rs (AI/Sora)
Kako to najčešće biva, nakon "ovo su najnovije vesti" rubrike prešli smo na one manje bitne: geopolitika, kultura, sport i na kraju posle vremenske prognoze - dijagnoze.
Kroz besmisleno mnogo kvalitetnog smeha provukle smo i sve ono što nas muči suštinski i dubinski i konstatovale kako smo u suštini, kada se ogoli sve, svi nekako "sjebani".
I to ne nas tri, svi. Ono, generacijski. I naravno, negde pred zoru i reprizu "Srećnih ljudi", nezaobilazno pitanje – a ko je nas toliko sjebao? Nakon što prođosmo opet kroz geopolitiku, domaću politiku, prirodu, društvo, kulturu, sport i vreme dođosmo i do njih – roditelja.
Hteli ne hteli sa njima sve počinje i sve se završava - oni su nam jedina sigurica koja je od kile mesa baratala nama, društvom i, dabome, svetom.
Jesu li oni zapravo krivi što se osećamo tako kako se osećamo? Sigurno jesu. A da li su radili sve što su mogli da to spreče? Sigurno jesu. Da li su radili najbolje što su u tom trenutku umeli? Apsolutno verujem u to. A onda shvatim da mi se, dok apsolutno verujem u to i samopouzdano podržavam i nikako ne osuđujem, iza leđa šunja ona uporna i uvek prisutna avet koju izgleda svaka majka kad to postane dobije u paketu sa bebom i postporođajnom depresijom - osećaj krivice.
I opet, uverena sam u potpunosti nema majke koja uz kolica ne šuta i taj osećaj krivice kao neki kofer bez točkića koji mora da vuče jer je njen. Znamo da neće otići a mrzimo što je tu. Ipak, živi pored nas svojim životom, ima svoje mesto u kući, glavi, grudima, nekad sedne i za sto, nekad zalupi vrata od sobe i bulji u ekran ceo dan. Ali je tu.
I što dalje odmičem u ovoj igrariji zvanoj roditeljstvo, to sve više mislim – krivica je dete više, samo ne traži da ga hraniš i da ga zabavljaš, ume to samo. Da li budi? Budi. Da li vrišti, apsolutno. Ne da ti da odmoriš? Ne da. Pokazuje ti svoje najnovije crteže i nacrte o tome koliko si već zajebala sve? Svaki dan. Tu je kad odmaraš, jer zašto odmaraš. Tu je kad im pružaš pažnju, jer zašto to ne radiš češće? Tu je kad radiš, jer previše radiš. Tu je kad ne reaguješ, a itekako kad reaguješ. Tu je da zabode nož kad nešto izgovoriš, ali i da pecne kad se za isto izviniš. A kad ćutiš tu je da te gleda svojim velikim crnim očima.
Ne postoji šansa da budeš prisutan baš onoliko koliko im treba, nema šanse da budeš uvek najpravičniji, najraspoloženiji i da tu rečenicu koju ćeš bupnuti i ostati živ, a koju nikad neće zaboraviti - sprečiš.
Pre nekoliko godina sam shvatila da se ovo moje srednje dete, kako li se zvaše, Nikola valjda, oseća malo tužno. Nije on to rekao, ali sam shvatila da je baš mnogo vremena prošlo od kada smo poslednji put bili sami, baš sami on i ja. U porodicama sa 100 dece to se prosto prečesto dešava. I napravila sam plan, bar dva puta nedeljno ćemo otići negde, samo nas dvoje. Nas dvoje i 100 kilograma krivice na leđima, to se podrazumeva.
U jednoj od naših šetnji hteo je mafin iz pekare, i nakon što ga je smazao izvadila sam vlažne maramice da mu obrišem ruke. Rekao je "Nemoj, može?" Pitala sam ga zašto ne, prljave su mu ruke i lepljive. Rekao je "Hoću da mi mirišu ruke na danas, na našu šetnju". A onda sam zastala, da ispoštujem taj dobro poznati osećaj kada dete niotkuda i nesvesno odvali takvu istinetinu i tako te precizno suoči sa krivicinih novih 50 kila koje sleću na leđa tričetrisad!
Bila sam srećna što smo tu on i ja, što se gledamo i pričamo ali i pretužna što ne mogu ruke da mu mirišu na danas baš svaki dan. Što će morati da se operu i što će se, hteli mi to ili ne, sutra uprljati nečim drugim. A onda gledam ovo prvenče i držim fige da ono jednom kad sam rekla onu glupost nije zapamtio trajno i da ovo treće dete neće ispaštati što me upoznalo već iscrpljenu od krivice na grbači, recimo.
I onda zapravo samo shvatiš - borba je unapred uzaludna. Čak i da zaista uradiš sve kako treba, ona manifestacija tebe koja se nakon vremenske prognoze i litara kafe ipak pojavi na pladnju ispod zvona pa ga konobar svih tajni života otvori pred tobom svečano - ne gine.
Pustimo je da postoji, radimo najbolje što možemo i nadajmo se dvema stvarima: Da će naša deca jednog dana isto onako apsolutno verovati, samopoudano podržavati i nikako osuđivati. I da, najbitnije, da će besmisleno mnogo kvalitetnog smeha ipak nadjačati prognoze vremena u kojima slab do umeren severozapadni sjeb ne duva jako da sruši kuću.
I da, da će dobra vila skinuti kletvu i osećaj krivice sa leđa majki, aman.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
INTERVJU Milan Tripković: Ljudi više nisu u stanju da svare laži
20.10.2025.•
0
Novosadska knjižara Bulevar Books ovog će novembra obeležiti 14 godina rada, a paralelnom sa tim, jednom od osnivača Milanu Tripkoviću biće objavljen novi roman.
Kohan: U Mađarskoj tabloidi više ne prolaze, na vladinim konferencijama za medije nema naručenih pitanja
17.10.2025.•
3
Novinar mađarskog provladinog "Mandinera" Maćaš Kohan (Matyas Kohan) ocenio je u izjavi za UNS da model tabloidnih medija u Mađarskoj više ne funkcioniše.
Jadna SNS maskarada na Detelinari
14.10.2025.•
22
Žandarmerija je u subotu počela da se okuplja malo ispred zgrade, malo pored, malo preko puta, malo tamo niže.
Vučićeva loša priča
07.10.2025.•
9
"Vučić jednostavno kaže – promenite ploču ili se ni vi nećete dobro provesti."
Roditeljima koji deci tutnu telefon u ruke
07.10.2025.•
8
Snimak mog dvanaestogodišnjeg deteta, koji je napravio njegov vršnjak osvanuo je na jednoj Instagram stranici pod nazivom "Blamovi"...
Moldavski scenario u Srbiji: Zašto poruka "raspiši izbore" ne znači mnogo
30.09.2025.•
31
Kada sledeći put kažete u pravedničkom gnevu "Raspiši izbore!", trebalo bi da se setite izbora od nedelje u Moldaviji, da vidite koliko samo raspisivanje izbora - ništa ne znači.
Sankcije NIS-u: Biće loše po nas
26.09.2025.•
37
Posle pola godine neizvesnosti, Srbija će od 1. oktobra biti pod sankcijama.
Drugačije mišljenje
19.09.2025.•
17
Zanimljivo je, i u isto vreme duboko cinično, da je Čarli Kirk postao tema u Srbiji tek onog trenutka kada je ubijen.
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Komentari 4
Aleksandar
Havana
Vesna
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar