Gde nestade bunt?

Promocija knjige "Čovek patka" nas je podsetila na legendarni novosadski sastav, ali i ukazala da su protesti, kako umetnički, tako i masovni, odavno iščezli sa javne scene.

Beše sentimentno i uzbudljivo pre neko veče na Tribini mladih. Nepreteciozna knjiga "Čovek patka" autorke Mirjane Kovačević, supruge Srete, osnivača i gitariste legendarne grupe sa kraja sedamdesetih Pekinška patka, vratila nas je u dane kada je u Novom Sadu alternativna muzika doživljavala krešendo. Osim Patke tu su bili i Laboratorija zvuka, Boris Kovač i nekoliko bendova gotovo epizodne aktivnosti.

Na svoj način
 
Sve je i zabeleženo u pet emisija TV Novi Sad pod zajedničkim naslovom "Na svoj način". Na promociji knjige među publikom je bilo podosta nekadašnje mladeži, danas u ozbiljnim šezdesetim, koja je nekad davno skakala i derala se na prostoru ispred robne kuće "NORK", dok su pankeri iz zastakljenih izloga pljuvali po masi. Prilikom promocije knjige, gudački kvartet TEJJ je izvođenjem obrađene numere "Bolje da sam nosio kratku kosu" i zvukom podsetio na prohujale dane.
 
 
Pretenciozno je iz današnje pozicije naknadne pameti i iskustva isticati kako je to bio protest protiv nadolazećeg surovog liberalizma. Jesmo tih meseci čitali kako se Margaret Tačer ukidajući rudnike, proizodnju brodova, surovo obračunava sa britanskim radnicima ili kako se navijači polako transformišu u ogorčenu i na sve spremnu divlju hordu. Međutim, teško da je iko mogao i pretpostaviti kuda će nas britanski politički zaokret, dobrano ojačan 1980. godine dolaskom na vlast u SAD Ronalda Regana, odvesti.
Čovek kao roba
 
Bilo bi svakako preterano reći da je nastup kultnog benda u izlogu prodavnice ukazivao da "sve, pa i čovek, postaje predmet prodaje". Nesporno je da je svaki nastup Pekinške patke bio promocija bunta protiv krutih propisa i često usiljeno nametnutih pravila ponašanja. Kratko vreme trajanja benda je bilo dovoljno da se ispolji žestina protesta, ali i izbegne uobičajena transformacija u klapu glavnog muzičkog toka. Ovakav preobražaj, dobrim delom usled snažnog uticaja velikih izdavača, često se okončava korenitom promenom zvuka i imidža benda. Čonta, Srele, Cila i ekipa, međutim, povukli su se na vreme i ostali večni pankeri.
 
Promocija "Čoveka patke" i podsećanje na buntovna vremena govori nam i o aktuelnim prilikama. Kako u gradu, tako i globalno. Vremena su teška, tačnije grozna. Puca se u našoj blizini, a preti da zavladaju nestašice i osnovnih potrepština kakve su energija i hrana. Posebno je velika neizvesnost kako će se živeti narednih meseci, ali i narednih godina. Maše se i nuklearnim oružjem.
 
Površnost na sceni
 
Ugrožena je egistencija ljudi, u Evropi možda i više nego u Srbiji, pa ipak većih ili osmišljenijih protesta gotovo da nema. Povremena okupljanja se svode na zahtev da "cene struje i hrane budu takve da se troškovi po ovom osnovu mogu platiti i iz skromnije zarade". Nema ni govora da se postavi pitanje dubljih razloga onespokojavajuće današnjice.
 
Do pre deceniju-dve protesti, kako masovni, tako i umetnički, bili su česti. Povodi su bili nezadovoljstvo opštom situacijom, ali i pojedinim konkretnim problemima, poput gladi u Bijafri ili siromaštvo dece u Africi. Bezmalo svaki problematičan potez vlasti, posebno u evropskim držama, bio je izložen i te kako snažnim izlivima nezadovoljstva.
Tehnike kupovine
 
Međutim, u novom milenijumu kao da društveni angažman gubi na intenzitetu, posebno nakon kraha hrabro i ambiciozno osmišljenog pokreta "Okupiraj Vol Strit". Voters, lider Pink Flojda, gotovo je jedini koji je reagovao na aktuelni rat u Evropi. Time što je osudio i upad Rusije u Ukrajinu i približavanje NATO pakta u dvorište Rusije, doživeo je da ga rastržu na javnoj sceni ne samo čelnici SAD i Evropske unije, već i donedavni obožavaoci, bivši i aktuelni "čupavci".
 
Moćni su, očito, našli tehnike kako da obuzdaju ili preusmere potencijalne nezadovoljnike. Pokazalo se da, slično ulozi velikih izdavača, pacifikujući zadatak imaju takozvani projekti kojima se iz briselske kase finansiraju združene aktivnosti umetničkih grupa iz više različitih zemalja. Jeftin novac, sasvim solidan mobilni za 400-500 ili auto za 12- 13.000 evra bili su dovoljni da utrome standardne kategorije društva. 
 
Danas smo svedoci gde smo stigli bez protesta i bunta kao svojevrsnih kontrolora vlasti, bogatih i moćnih. Vreme je da se, pogotovo nakon novosadske memorije na buntovne osamdesete, upitamo šta bi sa nekadašnjim pankerima i njihovim današnjim naslednicima?
  • Anonimus

    01.10.2022 07:31
    Nizozemac
    Odlazak u inostranstvo je linija manjeg otpora. Uostalom, razloga za nezadovoljstvo ima itekako i širom Evrope, i u Holandiji, pa ipak od protesta ništa...
  • Vlada

    30.09.2022 14:10
    @Konstantin

    E ako je Udba sama priznala, treba biti debil pa ne poverovati... Ovaj, čekaj, u stvari je obrnuto. A posebno je zabavno što poistovećuješ decu funkcionera i profesora, mora da je svako udbaš kad predaje škole koje ti nisi završio.
  • Konstantin

    30.09.2022 11:34
    "Udba isprala mozgove sa turbofolkom"

    Ha ha, zapravo ne. Udba je po sopstvenom priznanju stvorila ovdašnji rokenrol i pogotovo pank. To su sve dece funkcionera, diplomata, profesora.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.