"Ma, ne znate vi deco"
Ono što studentni rade prethodnih par meseci kod većine nas izaziva divljenje.
Foto: 021.rs
Svi gledamo slike pešačenja, vožnji, jasnih poruka i nikad jače istrajnosti. Gledamo kako se bore, kako se snalaze, kako su jaki i disciplinovani. Koliko su organizovani, spretni, rečiti, duhoviti, koliko imaju stav i jasan cilj ka kome streme. I zaista, gle, ne odustaju.
Gledamo kako su tako lepo priglili zastavu, himnu i ljubav prema Srbiji preneli na drugi nivo jasno pokazujući da zastavom mogu da mašu i oni kojima ne stoji iza fotelje po službenoj dužnosti.
Stvorili su celu jednu revoluciju očas posla – uzeli je u ruke, podigli na noge, zategli joj kragnu, očešljali kosu, raspodelili obaveze, napravili planove i ne kukaju. Ne zanovetaju, ne trtljaju, ne pridikuju, ne ističu idole, ne prave lidere, odbacuju političke krpelje i svoje ciljeve i zahteve postavljaju vrlo jasno i nedvosmisleno – dok ne učinimo makar ovaj korak za pravedniji život, nećemo odustati.
Usudiću se da konstatujem da ovaj opis nije čisto subjektivan i odvažiću se da ga, s najčvršćim uverenjem klasifikujem kao nešto što je objektivno tako, hteli mi to ili ne.
Ipak! Dešava se to da za istim stolom, skoro u svakom domu – onom užem ili širem, a sudeći po rečima mnogih sa kojima sam imala prilike da duvam u pištaljku proteklih nedelja, sedi taj neko. To mu dođe uvek neka mama, neki tata, neka baka ili deka. Neki stric, neka ujna, neko blizu iz čijih usta i glave izazi nešto što, u kontekstu svega što živimo proteklih par meseci, zvuči neverovatno.
To su neke "sve bih ja to rasterao" ili "oni meni ugrožavaju pravo na kretanje", "to su sve strani plaćenici", ali i "ON bi to mogao da reši očas posla ali neće, pušta ih". Ti studenti su, po mišljenju mnogih starijih oko nas džabalebaroši svoje vrste koji ne poštuju nikog i ništa. Koji ne znaju reda i ne cene ono što im je dato. Koji su bezobrazni, bahati i protiv njih (naših starih i promućurnih) ali pre svega protiv države na koju tapiju ima uvek i samo ili onaj glavni lider sa tv ekrana ili oni - naši stari.
I stvarno se pitam odakle to? Odakle, u svesti onih koji su nas uzeli u ruke, podigli, zategli kragne i očešljali kose svojevremeno i napravili nas u ove (doduše psihički nestabilne i do zla boga nesigurne milenijalce, ali nije to poenta) ljude koji punim srcem žive za nadu da će se neke loše stvari zaista i promeniti, te da toj promeni moramo da doprinesemo i sami. U ove ljude koji ako ne sami na ulicama onda makar punog srca bodre ovu dečurliju koja kida sve ovo?
Da li je gnev prema malim džabalebarošima koji ne žele da uče već samo da se zezaju proizvod toga što su protesti nekada davno bili ređi, manji, ili ono najgore – manje prihvaćeni, lošije organizovani? Da li je skepsa zbog ranijih loših iskustava po pitanju efikasnosti ovakvih vidova pobune glavni razlog onih pogrdnih reči koje neretko upute naši stari posmatrajući kolonu sa transparetima?
Da li je sve to možda strah od nestabilnosti i društvenih nemira i celoživotni vapaj za tišinom, mirom i onim "la la la" dok se drže kažiprsti u ušima? Da li prvi zvižduk pištaljke i prva parola bespogovorno ukazuju na sveopšti haos?
Da li je moguće da režimski mediji ovoliko snažno utiču i tako jasno prenose poruku o malenim potplaćenim "ustašama" i tako jasno komuniciraju da je rušenje režima zapravo rušenje države i da je država on i nikako tvorevina van njega? Da će svet stati ako se neko suprotstavi autoritetu, i da nema te nadstrešnice čiji pad može biti strašniji od pada ove vlasti?
Ili ovde samo prisustvujemo ogromnom generacijskom jazu, suštinskom neprepoznavanju motiva, metoda i potrebe za društvenim promenama? Možda se ta tako sveprisutna filozofija večnog ćutanja da svet ne bi rekao loše, i puštanja i nezameranja jer promena donosi nužno loše zapravo osnova i opravdanje za jednom usađen i nikad odbačen pesimizam?
Možda smo zato, mi, generacije između, upravo zato toliko nesnađene u političkom, društvenom i kosmičkom spektru, ali dovoljno snalažljive da zgrabimo mrvu optimizma i isto toliko shvatanja da samo bolji od nas mogu promeniti svet.
Možda ne možemo izmeniti tu skorelu i tvrdu struju večnih "ne znate vi deco" upirača kažiprstom ali možemo zalivati nadu i ljubav prema onima koji su se "juče ispili", a danas nas i sami vraćaju na noge i nameštaju nam kragne koje su se negde u međuvremenu, dok smo tražili izlaz, opustile i razdrljale.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 26
@Realno
Ne, ja nisam bot, ali Vi jeste i niste profesor. Ili ste bar lažni ex profesor-Ćaci.
Sportski pozdrav i sve najbolje.
Platon
Realno
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar