Šta su to prave porodične vrednosti?

Neretko će prijatelji uz fotografije moje dece naleteti na opise poput "ova deca što žive kod nas", "deca kojoj plaćamo hranu i smeštaj", "vodite ih odavde" ili "jedva čekam da se isele".
Šta su to prave porodične vrednosti?
Foto: Pixabay

Za mog muža "ovaj lik što nam čisti kupatilo, ide u nabavku i plaća račune". Ovi opisi su takvi da ne bili drugačiji ali najviše su takvi jer su istiniti – mi smo gomila pojedinaca koji žive zajedno, brinu jedni o drugima, donose na sto i ispod stola i iza kauča i po podu i po zidovima, ali i odnose sa tog stola, pružaju podršku (čak i do granica besmisla), ganjaju iskrenost, imaju svoja prava, kao i obaveze, svoj red na sređivanje sudova i igračaka, svoje pravo na "treba mi mir" i sve vreme sveta za čašicu razgovora. 

A ljubav? Pa ono, trpimo se najviše na svetu. 

Pre dva dana planeta je obeležila Internacionalni dan porodice poznatiji kao dan kada slavimo ove uske skupine kojima pripadamo i tolerišemo (s uspehom ili bez). Dan porodice obeležava se od 1994. godine u celom svetu, kažu da su ciljevi obeležavanja postizanje jednakosti između žena i muškaraca u okviru porodice (mada nemam ništa protiv da muškarci budu jednakiji), deljenje kućnih obaveza i dužnosti (ovde isto), kao i zaštita porodice i pomoć pri ispunjavanju odgovornosti prema zajednici (vakcinišemo i školujemo, da da!).
 
Ovih dana smo, rekla bih, više nego ikad izbombardovani pričom o važnosti porodice, njenim vrednostima, apelima kako pojedinaca, tako i grupa o tome kako treba više razgovarati sa decom i kako je ta porodica napadnuta, kako je uništavamo, umesto da je jačamo. Mnogi nam govore kako postoje vrednosti koje moramo da vratimo ili tek da ih uspostavimo. Razmišljajući o tome, čini mi se da tih vrednosti nismo baš svesni, ne znamo tačno na šta se misli i da možda one najbitnije zaboravljamo, dok one koje ne donose suštinski ništa, osim što zvuče kul, veličamo. 
 
A koje su, prema univerzalnim teorijama i stručnim izvorima, te vrednosti koje moramo da vijamo ako želimo da ovi nukleusi u kojima smo, uključujući i njene članove, budu zdravi? Zvuči šašavo, ali u pitanju je gomila besplatnih i vrlo jednostavnih, gotovo dosadnih stvari:
 
Ljubav i podrška: Bilo bi sjajno da svaka porodica neguje emociju najčistijeg trpljenja i tolerancije zvanu ljubav i da svim srcima pruža bezuslovnu podršku svakom svom članu na svim putevima na kojima se nalaze – pa čak i na onom putu kada krišom nameri da dohvati kutiju sa čoko pahuljicama i prospe ih sve da vidi šta će da se desi: i pahuljicama i njemu. Isto, bezuslovna ljubav kada istabana blatnjavim čizmama sveže oriban parket ključan je faktor zdrave porodice.
 
Poverenje i iskrenost: Beskrajno je važno imati onaj krug u kom možeš da kažeš šta misliš, u kome smeš da postaviš pitanje i doneseš zaključak i na koji možeš da se osloniš - bitno je da ljudima s kojima živiš možeš bez problema i s punom slobodom i celih svojih pet godina da kažeš, onako iskreno, "mama, tata, vi mene sada jako nervirate", dok pokušavaju da te nauče kako da nožem sečeš pravilno i bezbedno i dosadno. Nisu bitni prsti, bitna je zabava.
 
Moralne vrednosti:  Opa, napokon nešto ozbiljno i čvrsto ali ne, i dalje samo gomila običnih stvari poput integriteta, poštenja i odgovornosti, poštovanja prema drugima i njihovim različitostima (gle, to spada pod moralne vrednosti, svašta) i ono najbitnije što izgleda sada moramo ispočetka da učimo a to je saosećanje. Porodica valjda treba da bude prvo mesto gde će ga biti u izobilju odakle ga možemo iscrpeti i biti dobri ljudi napolju. To je ono kada u besu vidiš strah pa zagrliš umesto da uzvratiš i rešiš da ti ipak nije teško da stojiš u hodniku i držiš upaljeno svetlo i strah dok osobica ne siđe dole.
 
Zajedništvo: Kao lepak u vidu običaja, tradicija, zajedničkih obroka, zajedničkih aktivnosti i trenutaka, proslava, okupljanja i ostalih izgovora za ono gde stariji drobe mladima šta i kako treba, dok mladi tradicionalno prevrću očima. Smaranje al' slatko nekako. Sposobnost trpljenja ovde dolazi do punog izražaja, legende su oni koji izdrže.
Obrazovanje i razvoj: Jer je porodica prvo mesto gde učimo da učimo, gde se za prve petice potapšu rame, a za kečeve podmetne rame za plakanje. Samokontrola da malog daveža ne nazoveš smotanim zato što mu već šesti put nešto ispada iz ruku jedna je od najbitnijih porodičnih vrednosti - čini vas boljom osobom. Isfrustriranom ali boljom. 
 
Osećaj pripadnosti: Prema psiholozima, pripadnost je primarna potreba, a zadovoljavanje te potrebe pomaže nam da budemo otporniji, samim tim i srećniji. Posebno bitan momenat je onaj kada posle napornog dana prepunog svega pred spavanje zaključam vrata i pomislim "e tako, doviđenja svima do ujutru, ovi što su tu, oni su okej."
 
I naravno, sve su vrednosti podložne promenama i uticajima - unutrašnjim i spoljašnjim ali ono što bi trebalo da bude suština jeste da u tom malom krugu pružamo najboljeg sebe i činimo sve što je u našoj moći da se i drugi osete isto - jedino tako sutra kada svi budemo odrasli možda i uspemo da provedemo praznični ručak bez svađe. Verujem da biti deo ekipe ne sme da se mora, već mora da se želi. Želje stvaramo iz zdravih odnosa, lepih uspomena i onih ramena koja se potapšu ili podmetnu po potrebi. 
 
I na kraju, porodica je svako sklonište u koje možeš da se sakriješ. Imalo ono sedam članova ili samo dva, krvno povezanih ili srcem uvezanih. Porodica je utočište koje pruža toplinu dlana a nekad i šape i koje čuvamo od onih spoljnih neprijatelja dobrim ključem i suvim minimalizmom – ljubav, podrška i poverenje. I ne dajte da vas ubede da je drugačije.
  • Vladan

    18.05.2023 09:51
    @Naprotiv

    Ahahaha, važi, prvo su postojale "porodične vrednosti" pa onda porodica.
  • Naprotiv

    17.05.2023 18:22
    @Ja,
    bas zato sto se ne znaju ili nece da se znaju porodicne vrednosti nema ni porodice.
  • Jedna baka

    17.05.2023 18:08
    To je to
    Pobrojali ste i opisali i moje shvatanje porodičnih vrednosti. Odličan tekst.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Groteskna karikatura

Iznenadna smrt relativno mladog čoveka, starog samo 40 godina, mnogima od početka nije delovala logično i izazvala je sumnje.

Da li će Novosađani slušati Beograd?

Po prvi put od 2016. godine deluje da je opozicija u Novom Sadu koliko-toliko na nogama. Nije sjajno, ali je rezultat koji bi prodrmao aktuelnu vlast bio na vidiku.

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.