Ljudi su nekada spavali u dva dela svake noći - ali je to nestalo, evo zašto

Neprekidan san je moderna navika, a ne evoluciona konstanta - što objašnjava zašto se mnogi od nas probude u tri sata ujutru i pitaju da li nešto nije u redu.
Ljudi su nekada spavali u dva dela svake noći - ali je to nestalo, evo zašto
Foto: Pixabay
Možda će vam pomoći da znate da je to duboko ljudsko iskustvo.
 
Tokom većeg dela ljudske istorije, neprekidno spavanje od osam sati nije bilo uobičajeno. Umesto toga, ljudi su često spavali u dva dela svake noći, poznata kao "prvi san" i "drugi san", piše ScienceAlert.
 
Svaki od ta dva sna trajao je po nekoliko sati i bio razdvojen periodom budnosti koji je trajao sat vremena ili duže, obično usred noći. Istorijski zapisi iz Evrope, Afrike, Azije i drugih delova sveta opisuju kako su porodice išle rano na spavanje nakon što padne mrak, zatim se budile oko ponoći, a potom opet spavale do zore.
Podela noći verovatno je promenila i doživljaj vremena. Tišina usred noći davala je jasnu podelu večeri, što je činilo duge zimske noći podnošljivijim. Taj period budnosti nije bio "mrtvo vreme", već svesno proživljen deo noći, koji je oblikovao iskustvo noći.
 
Neki su ustajali da obave poslove kao što su raspirivanje vatre ili provera stoke. Drugi su ostajali u krevetu da se mole ili razmišljaju o snovima koje su upravo sanjali. Pisma i dnevnici iz predindustrijskog perioda pominju kako su ljudi koristili te tihe sate za čitanje, pisanje ili tiho druženje sa porodicom i komšijama. Mnogi parovi su taj period koristili za intimnost.
 
Literatura još od antičkih vremena, uključujući grčkog pesnika Homera i rimskog pesnika Vergilija, sadrži reference na "sat koji završava prvi san", što pokazuje koliko je dvodelni san bio uobičajen.
Zašto je drugi san nestao?
 
Nestanak ovog obrasca spavanja dogodio se u poslednja dva veka usled velikih društvenih promena.
 
Jedna od glavnih je - veštačko osvetljenje. Tokom 1700-ih i 1800-ih, prvo uljane lampe, zatim gasna svetla, pa na kraju električna rasveta, pretvorile su noć u dodatno vreme za budnost. Ljudi su umesto ranog odlaska na spavanje počeli da ostaju budni do kasno pod veštačkim svetlom.
 
Biološki gledano, svetlo noću pomera naš unutrašnji sat (cirkadijalni ritam) i smanjuje prirodnu potrebu tela da se probudi nakon nekoliko sati sna. Vreme izloženosti svetlu je ključno - čak i obična sobna svetlost pre spavanja odlaže lučenje melatonina i pomera početak sna.
 
Industrijska revolucija nije promenila samo način na koji radimo, već i kako spavamo. Fabrike su nametnule standardizovane rasporede, što je podstaklo spavanje u jednom neprekinutom bloku. Do početka 20. veka, ideja o osam neprekidnih sati sna zamenila je vekovni ritam dva odvojena spavanja.
 
Istraživanja i eksperimenti bez veštačkog svetla
 
U eksperimentima gde su ljudi više nedelja živeli bez satova, električne svetlosti i u dugim zimskim noćima, često su spontano prelazili na model dvodelnog spavanja, sa mirnim periodom budnosti između.
 
Jedno istraživanje iz 2017. u ruralnoj zajednici u Madagaskaru bez struje pokazalo je da ljudi još najčešće spavaju u dva segmenta, ustajući oko ponoći.
 
Svetlo reguliše naš unutrašnji sat i utiče na to kako doživljavamo vreme. Kada ti signali nestanu - bilo tokom zime ili pod veštačkim svetlom - naš osećaj za vreme može da "pluta".
 
U zimskom periodu, slabije i kasnije jutarnje svetlo otežava usklađivanje cirkadijalnih ritmova. Jutarnje svetlo je posebno važno jer sadrži više plave svetlosti, koja stimuliše proizvodnju kortizola i potiskuje melatonin - što nas razbuđuje.
 
U eksperimentima u izolaciji od vremena, čak i u pećinama, gde ljudi žive bez prirodnog svetla ili satova, mnogi su izgubili osećaj za prolazak dana - što pokazuje koliko lako vreme "klizi" bez svetlosnih signala.
 
Slične smetnje se dešavaju tokom polarne zime, kada nema izlaska ni zalaska sunca. Ljudi koji žive u tim krajevima i oni koji se duže zadrže često se bolje prilagođavaju, dok je posetiocima mnogo teže.
 
Jedno istraživanje iz 1993. godine pokazalo je da Islanđani i njihovi potomci koji su emigrirali u Kanadu imaju neobično nisku stopu sezonskog afektivnog poremećaja (SAD), što sugeriše da genetika može igrati ulogu u prilagođavanju na arktičke uslove.
 
Veza između svetla, raspoloženja i doživljaja vremena
 
Istraživanja iz Laboratorije za istraživanje vremenske percepcije i svetla na Univerzitetu Kile pokazala su koliko je snažna veza između svetlosti, raspoloženja i doživljaja vremena.
 
U virtuelnoj stvarnosti ispitanicima su prikazivane scene iz Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva sa istim okruženjem, svetlosnim uslovima i vremenom dana. Učesnici su procenjivali da li scene snimljene uveče ili pri slabijem svetlu traju duže od onih snimljenih danju. Efekat je bio najizraženiji kod osoba koje su prijavile loše raspoloženje.
Šta ovo znači za današnji san?
 
Lekari koji se bave spavanjem ističu da su kratka buđenja tokom noći potpuno normalna, posebno tokom prelaza između faza sna, uključujući REM fazu, koja je povezana sa živopisnim snovima. Najvažnije je kako reagujemo na to.
 
Naš osećaj za vreme je elastičan: anksioznost, dosada ili slabo svetlo mogu učiniti da vreme "teče sporije", dok angažovanost i smirenost čine da proleti.
 
Ako nemate onaj tihi period budnosti usred noći kada ustanete, pročitate nešto ili porazgovarate sa partnerom, buđenje u tri sata ujutru može učiniti da vreme izgleda beskonačno. Tada usmeravamo pažnju na vreme - i svaka minuta deluje kao večnost.
 
Kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (CBT-I) savetuje da, ako ste budni duže od 20 minuta, ustanete iz kreveta, radite nešto tiho pri slabom svetlu (npr. čitanje), i vratite se u krevet kada osetite pospanost.
 
Stručnjaci za san takođe preporučuju da prekrijete sat i prestanete da pratite vreme kada imate problema sa spavanjem. Mirno prihvatanje budnosti, u kombinaciji sa razumevanjem kako naš mozak doživljava vreme, može biti najbolji put da ponovo utonemo u san.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • R

    09.11.2025 10:04
    R
    Moji deda i baba sa sela skoro do kraja 20 veka ovako su spavali.
  • З

    09.11.2025 09:08
    З
    Људи нису имали комфор и сигурност као сада. Многи су дежурали ноћу због дивљих животиња и непријатељских племена и спавали на рате. Када су почели градити своја склоништа од чврстог материјала и опуштеност се продужавала као и сан.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Zdravlje