Piše Branko Milanović: Dva scenarija - rat i mir
Knjiga "Kapitalizam, sam" Branka Milanovića, jednog od vodećih savremenih svetskih ekonomista, objavljena je u prevodu na srpski jezik prošle godine, u izdanju Akademske knjige.
Foto: 021.rs (Pixabay, Akademska knjiga)
Uz dozvolu izdavača Akademske knjige, portal 021.rs objavljuje deo iz knjige Branka Milanovića. U delu koji objavljujemo poznati ekonomista razmatra mogućnost nuklearnog rata i šta bi se dogodilo ukoliko bi se on, zaista, desio.
Kapitalizam, sam
U pokušajima mapiranja dalje evolucije globalnog kapitalizma moramo ozbiljno uzeti u razmatranje i mogućnost nuklearnog rata koji možda ne bi uništio život na planeti, ali bi radikalno promenio budućnost sveta u odnosu na očekivano u uslovima mira.
U najmanju ruku, kontinuitet razvoja bio bi prekinut. Ne treba olako prihvatati tvrdnje da bi jedan takav rat bio egzogen u odnosu na sistem kapitalizma. Ovde je korisna analogija sa Prvim svetskim ratom. Kada ga uporedimo sa svakim drugim mogućim scenariom neke razumnije alternativne istorije, Veliki rat je zaista promenio putanju istorije sveta. Direktno je proizveo komunističku revoluciju 1917. i tako doveo do uspostavljanja alternativnog društveno-ekonomskog sistema koji je većim delom dvadesetog veka predstavljao ozbiljnu i kredibilnu alternativu kapitalizmu.
Takođe – posle dvadesetogodišnje pauze, u nastavku poznatom kao Drugi svetski rat – doveo je do rušenja globalnog primata Evrope i uspona Sjedinjenih Američkih Država na poziciju globalnog hegemona. Gotovo izvesno je ubrzao procese dekolonizacije, delom zahvaljujući slabljenju evropskih kolonijalnih sila, a delom zbog delegitimizacije njihove uprave.
Prvi svetski rat nije bio neočekivan: proistekao je iz uslova koji su preovladavali u periodu koji mu je neposredno prethodio. Kao što je tvrdio Džon Hobson (1902), evropski imperijalizam, koji je u krajnjoj instanci i doveo do rata, bio je rezultat ogromne dohodovne i imovinske nejednakosti unutar evropskih zemalja koju je proizveo globalizovani kapitalizam.
Akumulacija velikog dela dohotka u rukama bogatih dovela je do disproporcije između (visokih) iznosa raspoloživih sredstava i dobrih prilika za profitabilno investiranje unutar zemlje. Bogati su se okrenuli investicijama u prekomorskim zemljama kao najboljem načinu da uposle svoje bogatstvo. Nova područja na kojima je globalizovani kapitalizam operisao mogla su se učiniti bezbednim jedino kolonijalnim osvajanjem ili de fakto političkom kontrolom. Za kontrolu prekomorskih poseda nadmetalo se više vodećih država, što je imperijalne sile dovelo u konkurentski odnos. Preneta na teren evropske politike, novonastala situacija je proizvela rat.
Otuda nema sumnje da postoji snažna veza između ekonomskih uslova koji su vladali u periodu pred izbijanje rata i "potrebe" za ratom. Prvi svetski rat možda najočevidnije pobija tezu da je kapitalizmu neophodan mir (ili da ga on bar promoviše) zbog duboke ekonomske međuzavisnosti različitih zemalja. Do 1914. godine svi su verovali u to: zdrav razum je govorio da bi rat imao katastrofalne posledice za zaraćene strane, a opet, kada je stigao trenutak odluke, svi su zajedno zažmurili i zakoračili u ambis.
Ista logika važi i danas. Svima je jasno da bi rat između velikih sila proizveo kataklizmične posledice za sve zemlje, učestvovale one u ratu ili ne. U dvadesetom veku – veku u kom je bilo najviše ubijanja – ratovi su odneli oko 231 milion života; to čini oko 2,6 odsto od 8,9 milijardi ljudi rođenih tokom dvadesetog veka. Rat u dvadeset prvom veku bio bi mnogo pogubniji u apsolutnim, a verovatno i relativnim brojkama.
Tužna je pomisao da je u trenutku svoje najveće globalne ekspanzije i moći kapitalizam uspeo da proizvede najrazorniji sukob u istoriji sveta do tog trenutka. Izgledi da slični unutrašnji mehanizmi dovedu do nekog novog sukoba nisu zanemarljivi.
Takav rat, pod uslovom da ne dovede do potpunog uništenja ljudske vrste, verovatno ne bi poništio tehnološki napredak ostvaren u nekoliko poslednjih stotina godina. Razlog je to što se tehnološko znanje globalizacijom proširilo na sve strane sveta. Čak i ako bi Severna Amerika, Evropa i Rusija bile uništene i učinjene nepodobnim za ljudski život (što bi dovelo do drastičnog pada dohotka po glavi stanovnika i verovatno masovne migracije preživelih u Južnu Ameriku, Afriku i Aziju), tehnološko znanje – od proizvodnje automobila i kompjutera do genetski modifikovane hrane – ne bi bilo izgubljeno.
Relativni odnosi snaga između država iz temelja bi se promenili (kao i posle dva svetska rata u dvadesetom veku), i mada bi to bio veliki udarac za tehnološki napredak, on ne bi bio zaustavljen. Tehnološka dostignuća pro- širila su se na čitav svet upravo zahvaljujući globalnom kapitalizmu, pa bi (u ironijskom obrtu) preživela čak i masovni holokaust na planeti. U ovom mračnom scenariju globalni kapitalizam bio bi uzrok propasti i spasitelj civilizacije. Drugim rečima, Ajnštajnova navodna opaska da bi se četvrti svetski rat vodio kamenicama i motkama bila bi opovrgnuta. Čak i ako bi polovina čovečanstva nestala, tehnološko znanje ne bi bilo izgubljeno.
Možemo zaključiti da se pitanje o mogućnosti izbijanja novog globalnog rata u krajnjem ishodu svodi na pitanja da li je čovečanstvo dostiglo nivo zrelosti potreban da shvati da bi takav događaj obesmislio i sam pojam "pobednika" ili "gubitnika". Ili nam je ipak potrebna praktična demonstracija da to shvatimo?
***
Branko Milanović (1953), jedan od vodećih savremenih srpskih ekonomista. Ekonomski fakultet u Beogradu završio je 1977. godine, a doktorirao na istom fakultetu tezom o ekonomskoj nejednakosti u Jugoslaviji 1987. godine. Od 1990. godine radi u istraživačkom departmanu Svetske banke u Vašingtonu, u odeljenju koje se bavi analizom siromaštva, nejednakosti i anketama o domaćinstvima. Već deset godina predaje kao profesor po pozivu na Univerzitetu Džon Hopkins, a od 2005. i na Univerzitetu Marilend i Karnegijevoj zadužbini za međunarodni mir u Vašingtonu.
Više informaciji o knjizi "Kapitalizam, sam" potražite na sajtu Akademske knjige.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
5
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 1
Puniša
Ozbiljnu i kredibilnu? Kina, SSSR, Serverna Koreja? Nešto se ne otimaju svi da tamo žive. Čak se i čuvena Jugoslavija raspala. Komunizam ne bi doveo do tehnološkog i ekonomskog napretka u svetu, a i da je doveo, ne bi svi imali pristup.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar