Sve "za našu decu", ali ne i obezbeđenje u školama
Prošlo je baš mnogo godina otkako sam završila "svoje škole" i spakovala sve aktuelnosti i saznanja glede pravila, protokola i dužnosti u neku staru kutiju koju godinama nisam otvarala.
Foto: Freepik
U okruženju dugo nisam imala ni dete školskog uzrasta, ni blisku osobu od koje bih eventualno čula šta se novo dešava u ovoj instituciji, te sam nova saznanja i otpakivanje starih ostavila za "krenulo mi je dete u školu, vreme je da saznam šta je škola sada".
I evo, već četvrta godina kako sam zajedno sa detetom zakoračila u tu novu školsku stvarnost i zaključila: okej, sada postoji školsko obezbeđenje, kao konstanta.
Bez mogućnosti za ispitivanjem, pružajući novac za angažovanje agencije, nisam razmišljala ni o tome da li je obezbeđenje potrebno (neko je sigurno promislio pre mene bolje), niti o tome koliku nadležnost taj simpatični čikica od tri metra i šakom ko dve moje glave ima, niti da li je njegovo angažovanje vredno tih nekoliko stotina dinara koje će mi izbiti iz džepa.
On je nekako srastao sa tom školom, bio deo inventara, veoma raspoloženo i simpatično lice koje je, zastrašujuće, ali već od prvog dana je znalo i ko sam i ko mi je dete i kod koje učiteljice ide. Taj čovek je znao doslovno sve šta se dešava u školi i van nje, ko je ušao, ko izašao, a ko se previše zadržao i s kojim razlogom.
A jednom je vrlo oštro odbrusio dečaku koji umesto da ide kući, jer je prošlo pola devet, noć je i završila se aktivnost koju imaju, dosađuje drugom dečaku. Rekao mu je da prestane i da krene kući što je ovaj odmah učinio.
Pomislila sam tada "Pa, lepo". Ali onako baš, lepo. Postoji taj neki čovek koji sve zna, deca ga vole i najbitnije od svega - slušaju ga. Kreće se, svuda ga ima, ume da podvikne, ume da se našali - ukratko, zvuči šašavo, ali njegovo prisustvo imalo je smisla.
Za mene dovoljno da ne čačkam u sitna crevca koje su mu nadležnosti, šta on konkretno može da uradi ukoliko se desi nešto nepredviđeno, koliko je i da li on nama potreban. Niti gde je pečat.
Međutim, tu su roditelji da istupe, kažu i izglasaju - obezbeđenje nam ne treba. Kažu, imamo policajca, šta će nam još i obezbeđenje? Zar od škole da pravimo zatvor, kažu. Zar da ih teramo da se plaše, kažu.
I pre je bilo nestašluka i koječega, pa nismo imali policiju i obezbeđenje, kažu. Nećemo. Sve te privatne agencije su nečije šeme, kažu. Nek plaća grad ako je potrebno, ali mi nećemo, kažu. Na kraju, otkud mi znamo da li su ti ljudi obrazovani i naučeni da rade s decom. Nećemo.
Iako se iza ovoga možda samo delom krije namera da se oslobode troška i želja da se na neki način pljucne pod prozor represivnim merama sistema koji beskrajno zakazuje, te otpor prema "preteranoj kontroli i zaštiti dece", sigurna sam da je u osnovi mahanje prstom i vikanje na oblake vikanja radi. Da, i pre je bilo nestašluka, ali su se u međuvremenu desile neke stvari koje školu čine iznenada i u odnosu na "nekada je bilo drugačije" ekstremno nebezbednim mestom.
I zaista to mislim. Škola je ove godine doživela poprilično snažan udar na građenje iole pristojnog imidža institucije koja je bezbedna i brine o deci. Osim toga što zaista ne podnosim obasipanje škole policajcima ko konfetama. Njihovo prisustvo ispred škole ne bi trebalo da bude ama baš nikakav faktor u odlučivanju da li će škola imati i dodatno obezbeđenje koje je godinama unazad imala. Posebno što je konfeta tu danas, a sutra je na ko zna kojoj žurci.
Ali razumem roditelje, i sama sam jedna od njih. Oni su frustrirani svim aspektima priče - obezbeđenje plaćamo iz svog džepa što vrlo jasno govori o tome koliko lokalnu samoupravu briga da izdvoji siću za to, dok roditeljima sića itekako čini faktor u odluci, a odluku opravdavaju na drugom polju.
Frustrirani smo što se desio "Ribnikar". "Ribnikar" definitivno nije "i nekad je bilo nestašluka" te se, po inerciji, postavljamo protiv sistema koji ne funkcioniše, bilo to makar i u fascikli izgovora sa nalepnicom "deci ne treba baš toliko zaštite" u trenutku kada im je potrebna zaštita svih vrsta i na svakom nivou.
Frustrirani smo i zato što se frljaju agencijama za obezbeđenje i konfetama sa značkom umesto da vidimo strateški pristup u borbi obrazovne institucije sa konkretnim problemom. Frustrirani smo što stavljamo šminku na tužno i nesrećno lice.
Frustrirani smo što svoj pravi problem ne možemo da uputimo na pravu adresu već problem donosimo "kući" i istovaramo gde ne treba. I frustrirani smo na kraju i time što ni škola, ni grad ne rade ništa na tome da nam pomognu u adresiranju emocije, straha i nemoći.
Kada bi samo gradskoj upravi neko dojavio da postoji način da olakša frustracije makar u domenu troška, sigurna sam da ne bismo na roditeljskim savetima vikali da ćemo bebu razmaziti navikavajući je na ruke.
Uostalom, moguće je da taj čovek s ulaza nije imao nikakva ovlašćenja, ali je, ako ništa drugo, bio ona osoba koja je pre poslednjeg odlaska i gašenja svetla zastala da konstatuje da je i Marko iz IV-4 izašao i krenuo kući, na sigurno. Neraspoloženiji nego juče.
I evo, obezbeđenja više nema u školi, a mi i daje stojiimo ljuti s rukama na bokovima. Šta sad?
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 16
Jedna mama
Zmaj
Keva
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar