Ludnica novosadskog dana
Biti dovoljno lud ili primoran da nešto pre osam sedneš u auto i zaputiš se na neku od adresa na drugom kraju grada svojevrsni je oblik hrabrosti ako mene pitate.
Foto: 021.rs
Ova video igrica sa bezbroj prepreka i uvek novim apdejtovima zvana "Novosadski saobraćaj" smatra se jednom od najsavremenijih avantura u kojoj pobeđuje samo najluđi ili onaj sa najboljom terapijom.
Za one koji su pratioci instagram stranice "Janka Čmelika" znaju dobro pod kakvim se stresom konkretno živi u mom komšiluku - sve deluje kao onaj skorašnji tiktok mim gde lik spolja udara svom snagom o prozor vozača, a vozač, dok se vozilo klati pod silinom udaranja, sedi miran i radi šta god mimdžija poželi - e tako napolju po ceo dan čuje se ležanje na sireni jer je neko nekog zagradio, najave o koitusu s majkom i sklanjanje kontejnera najbolje u dimenziju X ukoliko jednim centimetrom zauzmu potencijalno parking mesto – treba da ih nema i da gore u paklu.
Ta grupna tortura prosto udara o staklo svaki dan i odlazak na put poznatiji kao "e, idem samo časkom (haha, časkom!) da obavim nešto do Podbare ili Grbavice ili s drugog kraja na Novo naselje", pretvara se u višesatnu igricu sa gomilom prepreka, iskačućih distraktora što onih pravih, što onih fejk, sudaranje ne samo vozilima, nego i dijagnozama onih koji upravljaju i skoro uvek, ako si vešt u prelasku nivoa – dolazak do kraljice. Ta kraljica može biti tek prepreka pred sam cilj, mada može biti i nešto što te odmah, na samom izlazu iz sigurne zone dočeka.
Oni koji su igricu prešli nekoliko puta znaju stvari bolje i mudro planiraju svaki potez – prelazak preko Temerinske iz poprečne u poprečnu, raskrsnica dva Janka ili sličnih noćnih mora bez semafora jednak je posmatranju života koji ti prolazi pred očima i mudrije je izabrati triput desno nego jednom levo - gubiš uvek, samo je pitanje da li bi pre da izgubiš živce ili vreme. Ali samo uz doooobro poznavanje čepova, ključnih tačaka zastoja, prečica i caka imaš tu čast da izgubiš ono što ti je manje bitno.
Ali uz svu dobru unapred isplaniranu strategiju postoji i ono što je zasigurno slučaj - neka od ulica će biti zatvorena, onako, nenajavljeno, jutros niotkuda, neko naložio ili nekome dunulo. Te se ulice zatvaraju svakodnevno, budu zatvorene i po par srednjih vekova, otvore se tek toliko da se skonta da nismo mi to baš najbolje, ajmo opet. Kopa se u zatvorenim ulicama i u onim koje to nisu, tako da prepreke, gejmeru moj sa strategijom, dolaze sa svih strana, množe se i udružuju, repliciraju i mutiraju, te se svakodnevne strategije smatraju zastarelim već iste sekunde.
Moj je utisak da je vozila po centimetru živaca na novosadskim putevima svake godine sve više, da je strpljenja, parkinga, zelenih talasa i pristojnog ponašanja sve manje. Izgleda da postavljamo prioritete tako da je bitno samo preći igricu, sredstva izistinski ne biramo, makar i na svoju štetu.
Skoro svakodnevno svedoci smo ekstremno različitih doživljaja tuđe bahatosti i reakcija onih mimdžija što samo sede i čekaju da sve to prođe - ogroman broj ni krivih, ni dužnih ne želi da se zamera, te gleda da od budale koja mu nanosi ili mu je nanela što materijalnu, što moralnu štetu pobegne što pre. Imamo i onaj drugi ekstrem – gde onaj koji lupa o prozor to radi jer prosto postojiš.
I eto, juče sam u povratku s posla prišla kolskom prilazu na čijoj se bočnoj sredini nalazi ulaz u zgradu. Na drugom kraju prolaza nalazi se parking. Ovaj amfor karakteriše veoma gust saobraćaj komšiluka na dve noge koji prolaze do jednog ili pak do drugog ulaza na dnu parkinga, dece koja se tu igraju, ponekog psa, ali i automobila – ovo je prostor gde postoje dva nepisana pravila: ako vidiš auto pomeriš se, a ako vidiš pešaka usporiš dok se pomera ili čekaš da prođe.
Jedan budući lupač o staklo stajao je na bočnom ulazu i čekao da mu neko otvori vrata. Ja sam, autom puzeći brzinom minus 20 na sat pored njega ispunjavala svoju rutinu koja se sastoji od bar četiri prolaska kroz taj prostor dnevno, deset godina unazad. Da me sad pitate bila bih sigurna da ovuda mogu proći i zatvorenih očiju. Nakon što sam parkirala i krenula ka ulazu u zgradu shvatila sam da me onaj od malopre držeći ogromnu torbu za sport čeka - pomislih "oh, kakav ljubazan čovek, drži mi vrata!"
"Znate li", reče on meni preneraženo, "da ste mi retrovizorom dodirnuli torbu?" Malo mi je zvučalo šašavo ali sam uljudno odgovorila da se izvinjavam, a brigu o tome da li je dodirnuta torba sada dobro zadržala sam za sebe. "Da li znate", nastavio je, "da ste MOGLI tako i mene da dodirnete? Da li znate ste MOGLI tako i da me udarite?"
I dok je tenzija i štajesvemoglost u njegovim rečima rasla, na sekund da budem napadnuta i to ne samo rečima, niotkuda je naleteo moj muž. Samo njegova pojava koja nije verbalizovala čak ni pozdrav bila je dovoljna da torba sa dve noge pobegne u zgradu i nestane u izmaglici besa.
Moj kra(l)j tog dana bio je čovek koji je vikao na mene jer sam mu dodirnula torbu retrovizorom u mimohodu. Ne onaj dostavljač koji mi je presekao put, te nas je samo moja brza desna na kočnici spasila sigurne katastrofe, niti zatvorene tri ulice, niti celočasovno kruženje Podbarom u potrazi za parkingom, niti kilometarska kolona ispod nadvožnjaka u Partizanskoj.
Strategije se menjaju svakodnevno, pod novim okolnostima: Najbolje je igricu ni ne paliti, posebno ako vam se igra oko osam i posle oko 16 časova. Takođe, odlična terapija pravi sjajnu razliku u odabiru pristupa problemima na putu, izbegavati sve ulice koje mogu biti zatvorene, zaobići kritičnih 14 delova grada, a kad naiđeš na kraljicu: puno sreće, pamet u glavu, lepu reč u gvozdena vrata i obavezno torbu pod mišku pre štrafte.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
1
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
9
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
5
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Komentari 19
Dule
Djomla
Trt
Klasično budalisanje bezobraznih i nepromišljenih. Nisu problem ludaci koji izleću na crveno, nego ljudi koji ne izleću poput munje na žuto; nije problem izgradnja kružnih tokova i tamo gde su potpuno nepotrebni, nego kad se ljudi kojima su bez potrebe nametnuti u njima snalaze za sekund sporije od optimuma; nije problem ludilo mozga da se svuda ide automobilom, nego što svai drugi sadržaj u gradu nismo zamenili hektarima parkinga i garaža.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar