Šta da kažete onima koji neće da glasaju?
Svi dobro znamo da jedan deo Srbije slavi, drugi ide na slavu, a treći je apolitičan.
Foto: 021.rs
Taj treći deo odlikuje bezrezervna nezainteresovanost za politiku čvrsto utemeljena u klasicima poput "Svi su oni isti", "Jednom sam se razočarao u ljubav i bogme više neću" i "Moj glas ne menja ništa".
I ja ih u potpunosti, do srži i do koske razumem – sve što nije zatvaranje očiju, odstupnica i linija manjeg otpora - teško je. A niko, složićete se, ne voli da radi teške stvari. Posebno ako na kraju te tako teške igre nema nagrade, a često je nema.
Reći će vam da ne znaju jer ne gledaju TV, da nisu čuli jer ne slušaju radio, da to što im pričate čuju prvi put jer ih to prosto ne zanima. Reći će vam da, iako žive tu pored vas, u stvari obitavaju u paralelnom univerzumu i pokušaće da vam kažu da im je dobro i da ih se ne tiče, da je ta zemlja na kojoj stojite oboje kod njih verovatno drugačija, vazduh koji udišete nije isti.
Da kompletni sunovrat vrednosti i učmalost sistema osetite samo vi, ne i oni. Tada, ne preostaje ništa drugo no da budete glasni i naporni, to vam dođe kao obaveza, kao breme te mrvice optimizma koju, za razliku od njih, o sudbo kleta, nosite na leđima.
A bez obzira na to koliko je njihova apolitičnost i nezainteresovanost za izbore duboka, nelečena i čvrsta, dok su naši optimizam, energija i mogućnosti na izmaku snaga - strahovito je bitno biti blizu i biti tu. Ne odustajati od onih koji su odustali. Biti im u vidokrugu, biti im na ekranu tog telefona, na ulici, na kafi, na slavi, u sandučetu i, što da ne, frižideru. Zapravo, nije mnogo važno koliko ste blizu i koliko vas glasno čuju, važno je da pravite buku. Bilo kakvu, bilo gde, glasom, slovima, bojom, mimikom ili čak ćutanjem ako je tako glasnije.
A za pravljenje buke najzgodnije je posedovati dve stvari: mikrofon i binu. Oni koji ih imaju pravi su srećnici. Binu, ozvučenje, plato, megafon ili makar brdo sa kog se glas nešto bolje čuje. No, većina nas je u situaciji da stane u najboljem slučaju na šamlicu iako je najverovatnije u opciji samo slavski sto i to ako dođemo do reči. A ne bih ni to bacala.
I dozvolite mi da stanem na ovu moju šamlicu i da vam viknem bez ozvučenja da izađete ne samo na izbore već iz balončića u kojima ne čujete dovoljno glasno da se lekarima traži novac i učlanjenje u nekakvu partiju da bi dobili zasluženi posao. Da se onkološkim bolesnicima traži da pristupe stranci kako bi se mesto na listi čekanja za operaciju pomerilo. Da se maše pred kamerama spiskom dece koju je ubica planirao da smakne a da se posle mesecima ne zna kako je spisak dospeo u javnost. Da se deca izbacuju iz vrtića jer im roditelji nisu članovi stranke. Da se ulice ruše bez rešenja građevinske inspekcije noću daleko od očiju. Da novine unapred vaskrsnu helikopter koji se juče srušio.
Pričajte im i vi, makar dva minuta o dva minuta sa naplatne rampe koji su nestali u sekundi, spomenite im da žive u zemlji lažnih doktorata, lažnih parola i pravih hohštaplera. U zemlji gde istinu pojede mrak iza prvog ćoška i u zemlji gde istinu čuješ po kakvim šamlicama jer je ulaz na medije rezervisan samo za njuške koje istinu ne bi videle ni da ih udari po sred čela.
U zemlji koju vodi Alibaba i 140 afera. Pričajte im da cela Srbija gleda samo ružičastu televiziju i čita samo onu štampu koju silom prilika, i jedinu, može da priušti - onu koja ima zločesti filter i sočni rečnik za sve one koje, po direktivi, treba napljuvati.
Recite im da nisu svi isti, jer neke od njih zaista ne poznajemo ili o njima samo pretpostavljamo; spomenite im da se jednom živi i da je nekad poželjno rizikovati, znate ono, zbog profitiranja. Recite im da ih razumete da su se u ljubav ono jednom smrtno razočarali. I vi ste, ko nije? Ali da njihovo razočarenje ne sme biti ona bezosećajna mačka koja povuče šarene lampice sa jelke, obori je celu, polomi ukrase, napravi požar pa se samo odmakne i dislocira u oblaku apatije nastavljajući da živi u uverenju da ne pravi baš nikakvu štetu.
Razumite ih da se plaše novih ljudi ali objasnite im da su oni stari pravi veliki virtuozi horora koji živimo sada. I ne odustajte od toga da njihovu nogu vidite na pragu biračkog mesta jednog dana - možda ne sad, 17. decembra, ali nekog budućeg makar taj prag prešli u nekim ortopedskim cipelama potpomognuti štapom.
Dočarajte im da njihov glas i te kako znači nešto; njihov glas i glas još jednog istog takvog razočaranog i još nekog njegovog. Da je njihov glas talas, da je vetar, da je domina i da je snažniji nego što misle. Da svaki proces traje dugo, da razumete da je previše i da se nekad prosto ne može više i ne može dalje ali da ne sme bitni nebitno. Bitno je – ako ne njima, bitno je njihovima. Ako ne njihovima, bitno je društvu, bitno je zemlji, bitno je vazduhu, vodi i na kraju bitno je tebi.
Bitno ti je. Da ti sam ne potoneš u apatiju, da ne spustiš mikrofon jer čak i ako publike nema uvek neko čeka da završiš, da zaključa. Pa te usput i čuje. Bitno je da ne potoneš gledajući cirkus predizborne trke kombinujući ga sa anketama naroda iz unutrašnjosti koji sa osmehom na licu iščekuju doživotnu funkciju miljenika. Bitno je razumeti da glasanje nije građansko pravo već dužnost - i da nekome u ovom društvu sigurno dugujemo nešto.
I bitno je ne sići sa šamlice. Eventualno u nedelju do biračkog mesta, pa nazad na nju. A jednom ćemo valjda i sići s nje, odmora ili pobede radi, nije mnogo ni bitno. Ali držim fige da se desi u ovom životu.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 48
NS
Заги
Realista
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar