Roditelji koji su ostali bez dece, ostali su i bez prava na završnu reč
Završeno je suđenje za ubistvo devet učenika i njihovog čuvara u OŠ Vladislav Ribnikar.
Na osnovu predloga tužilaštva, suđenje je zatvoreno za javnost zbog čega je javnost ostala uskraćena za najvažnije činjenice sa suđenja povodom nečuvenog masakra koje je počinio maloletnik, te odgovornosti u postupanju njegovih roditelja.
Ovo suđenje uskraćeno je i za završne reči roditelja ubijene dece.
Slobodan Negić, Sofijin tata, opozvao je ovlašćenja advokatu, čime je stvorio pravnu mogućnost da umesto advokata održi završnu reč. Sudija mu to nije dozvolio i udaljio ga je iz sudnice uz pomoć sudske straže što je bio jasan znak i drugim roditeljima da će im, makar to pravo, zapravo ostati uskraćeno.
Ni na suđenju za ubistva u Duboni i Malom Orašju, roditeljima nije bilo dozvoljeno iznošenje završne reči.
Kako se to zove kada roditeljima ubijene dece, oduzmete i mogućnost da govore?
Kada ih sprečite da kažu svoje mišljenje o svemu onome što su čuli od strane odbrane optuženih i samih optuženih kojima je po zakonu, u svrhu odbrane, dozvoljeno da lažu, da se brane ćutanjem, da odbiju da odgovaraju na pitanja, da izvrću činjenice i manipulišu i da na kraju sve to sublimiraju kroz završne reči koje roditelji ubijene dece mogu samo nemo, u neverici da slušaju dok ih unutrašnji krici, zbog nanetog im zla i nepravde, potpuno razaraju.
Kako očekivati pravdu od suda, ako sud na kraju suđenja ne želi da čuje roditelje ubijenih i njihovu završnu reč, kao jedini pravni i civilizacijski oblik borbe za istinu?
Nijedna tragedija nije za poređenje u smislu strahote, tuge i besmisla, ali tragedija u kojoj je pre samo nekoliko dana u Zagrebu, devetnaestogodišnji mladić, evidentiran psihički bolesnik, upao u osnovnu školu i nožem ubio jednog sedmogodišnjaka, povredio učenike i učiteljicu koja je nastojala da ih zaštiti, ipak ima neuporedivu manju razmeru upravo zbog (ne)veštine ubice i vrste dostupnog oružja, iako se radi o napadu odraslog na malo dete, a ne napadu vršnjaka na vršnjake.
U Beogradu je trinaestogodišnjak, o čijim mentalnim problemima niko nije obavešten, ušao u školu i ubio desetoro duša.
Kao što smo mogli da pročitamo u medijskim izveštajima, sa jedne strane neobučen, psihički oboleo mladić, sa druge strane emotivno nedostupan i pod stalnim pritiskom dečak, obučavan od strane oca za savršeno rukovanje pištoljem upravo iz kog je masakr i izvršio, u čiji je posed došao dva dana pred zločin.
Ubica iz Zagreba ostaje u javnosti potpuno nepoznat, dok su medijske informacije o dečaku ubici iz Beograda dovele do izvitoperenog kulta na svetskom nivou koji za posledicu ima dalju agoniju i uznemiravanje oštećenih porodica, bilo da je u pitanju stvaranje poremećenih sledbenika ubice ili bizarno obožavanje žrtava. Kada se tome dodaju ozbiljne pretnje sa kojima se susreću porodice žrtava, a na kojima rade najviši državni organi, razmere ove tragedije su nesagledive.
Za požar moraju da se ispuni nekoliko preduslova – ako samo jedan nedostaje onda se neće dogoditi. Da ubica nije bio obučen da puca, da mu je oružje bilo nedostupno, da nije bio pod pritiskom roditelja, ili da je bio adekvatno lečen, tragedija se ne bi dogodila. Ili bar ne bi imala ni približne dimenzije. Sa ovakvim postupanjima, tragedija je bila neizbežna.
Iskazi roditelja ubijenih učenika u sudskom procesu koje je bilo otvoreno za javnost, među najpotresnijim su svedočenjima o savremenom društvu u kojem živimo. Dozvola za završne reči na suđenju zatvorenom za javnost i pravična presuda, mogli su da predstavljaju neku vrstu delimične katarze.
Nažalost, posle zabrane roditeljima da imaju završnu reč, ne samo da neće biti nikakve utehe za same roditelje, već neće biti ni katarze za celo društvo, one iz koje se izvlače jasne pouke i trasiraju snažne smernice i prakse koje bi sprečile da se ovakve tragedije ponavljaju.
Tekst Verana Matića prvobitno je objavljen na portalu javniservis.net.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Nezgodna pitanja
02.01.2026.•
3
Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"
INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
22.12.2025.•
9
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Autoimuna bolest
19.12.2025.•
2
Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".
Zauvek izmenjena slika starog jezgra Novog Sada
13.12.2025.•
2
Centar Novog Sada je devastiran do neprepoznatljivosti. Glavna vizura od spomenika Svetozara Miletića do Kompleksa Banovine više ne postoji.
Mangupi u Nemanjinoj
12.12.2025.•
1
Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.
I služba REM-a u službi "blokadera"?
05.12.2025.•
0
Rodoljub Šabiće piše o tome da li je i služba REM-a prešla na stranu "blokadera".
Socijalno odgovorni i razvojni tekst kojim ne upravljaju stranci
28.11.2025.•
1
Znate li kakav je budžet? Bilo koji i za bilo koju godinu – opštinski, gradski, pokrajinski, republički, ko god da je ministar, iz koje god stranke (kažu legende da je bilo drugih stranaka pre SNS-a).
Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva
21.11.2025.•
4
Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.
Možemo li bolje?
11.11.2025.•
9
Ugazila sam sasvim slučajno u kanal TV Pink i videla kako nam se sa velikog ekrana drži lekcija o empatiji.
"Zakon" za rušenje Generalštaba i pravnog poretka
07.11.2025.•
14
Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbije piše o slučaju Generalštaba i o tome kako naprednjaci "zakonom" urušavaju pravni poredak.
INTERVJU Milan Tripković: Ljudi više nisu u stanju da svare laži
20.10.2025.•
8
Novosadska knjižara Bulevar Books ovog će novembra obeležiti 14 godina rada, a paralelnom sa tim, jednom od osnivača Milanu Tripkoviću biće objavljen novi roman.
Kohan: U Mađarskoj tabloidi više ne prolaze, na vladinim konferencijama za medije nema naručenih pitanja
17.10.2025.•
3
Novinar mađarskog provladinog "Mandinera" Maćaš Kohan (Matyas Kohan) ocenio je u izjavi za UNS da model tabloidnih medija u Mađarskoj više ne funkcioniše.
Komentari 22
Novosadjanka
To sto se desilo monstruozno je i nekima je uvek "vlast" kriva za sve, zaboravljajuci da tuzilastvo ima neku vrstu autonomije kao i univerziteti i da ovi nisu menjali skoro pa nista jos od "prethodne vlasti"... Sudija ima i ovakvih i onakvih,a dovoljno je samo to sto za potpuno istu stvar , jedan presudi u korist onog koji je tuzio, drugi presudi potpuno suprotno . Znaci sve zavisi kod kog sudije vas predmet dodje na postupanje...nazalost...
Kad mali kreten ubije svoje drugare, kriva je drzava...
Ma drzava je kriva sto su deca postala zasticena ko beli medvedi,sto smeju da rade sta hoce,da vredjaju starije i slicno bez posledica a kad im se slucajno usprotivis odmah se stvore mame i tate po principu njihovo dete je najbolje... svi pricaju o pravima dece, niko o obavezama.
Ali opet..kakve veze ima drzava sa tim sto je mali kreten uzeo ocevo oruzje i pobio svoje drugare?
Uticaj drustvenih mreza je strahovit, deci treba ograniciti to i beskonacno igranje kojekakvih brutalnih igrica, ali je danasnjim roditeljima ocigledno lakse da im tutnu telefon u ruke i imaju " malo mira"....
BGD 011
Peea
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar