Dlan kao đon

Kada je predsednik republike zakoračio u skupštinsku salu prošlog četvrtka začuo se gromki aplauz.
Dlan kao đon
Foto: FoNet (Aleksandar Barda)

Onda je aplauz trajao još neko vreme i, konačno, utihnuo. Posle toga, ponovo se aplaudiralo. Potom se nešto pričalo, pa su se opet "gulili dlanovi". 

Očekivali su građani Srbije od predsednika i poslanika u Skupštini informacije o tome šta je na stolu u vezi sa Kosovom i Metohijom, kakvi se predlozi nude i šta su posledice ukoliko se oni odbiju. I bi tako, ali "malo morgen".

Korisnije bi bilo da su poslanici većine ustali i potom dva sata i šest minuta aplaudirali predsedniku Vučiću. Ako ništa drugo, oborili bi Ginisov rekord i tako upisali barem neki podvig vredan njihovih skupštinskih plata. I još važnije, manje bi se brukali.
 
Međutim, stvari su konfuznije zato što namera nije ni bila da budu jasnije. Trebalo je isključivo da se svi podvedu pod jedan tabor, pardon, čopor, na čijem je čelu Vučić. Iako je dobar deo opozicije ukazao na to da se njihove "crvene linije" podudaraju sa vučićevskim, sve se svelo na raspravu o tome da jedan čovek izdaje Kosmet i odbranu čopora da su ga izdali oni pre njega. U toj spirali nacionalnih mitova, optužbi izgovorenih uz privilegiju poslaničkog imuniteta i političke patetike, ispade da u skupštinskim klupama sedi 250 vukova - Brankovića.
 
Mogli su građani da prate kako to izgleda kada se politička sudbina jednog čoveka poistovećuje sa životnom sudbinom nekoliko miliona ljudi. Tako smo iz naprednjačkog tabora saznali šta je rezultat "svake izgovorene reči u Beogradu protiv ove vlasti". 
 
Pitate se, zar ne? U redu, poslanica Danijela Vujičić ima reč: "To završi sa jednim metkom u neko dete na Kosovu i Metohiji. To završi, jer se zapali nečija kuća, to završi na taj način. Svaka vaša reč protiv bilo kog Srbina sa KiM znači ispaljeni metak u neko dete. Ponavljam."
 
I to nije jedino što boli. Živi smo svedoci regresije ideja. U konstantnom vraćanju unazad došli smo do toga da predstavnici građana budu i oni kojima smeta upravo taj izraz - građani. Ista poslanica je u svom skupštinskom masakru verbalnim sredstvima zamerila opoziciji što u javnim obraćanjima koristi izraz "građani sa Kosova i Metohije". 
Potom sleduju reči koje su dokaz toga da se udaljavamo od društva, približavajući se čoporu: "Nismo mi građani sa Kosova i Metohije, mi smo Srbi, Srbi Republike Srbije sa Kosova i Metohije."
 
Nismo mi građani, dragi Svetozare Miletiću, mi smo čopor. Znam, žao mi je, prošlo je više od vek i po od kada si kristalizovao ideju da smo "i Srbi i građani", ali, šta da ti kažem, ovo drugo nam ne treba. Vreme je pokazalo. 
 
Od toga da je jedan čovek država, preko odricanja napora onih pre nas da budemo slobodni građani u sopstvenoj državi, dolazimo do toga da ste se obezbedili onda kada imate dlan kao đon.
 
Obraz vam, podrazumeva se, nije potreban. Aplauz, gospodo!
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!

Komentari 31

  • Iggy

    06.02.2023 19:44
    Neka
    Otici ce on u penziju,dok dlanom o dlan...samo polako.
  • Sabahudin

    06.02.2023 19:01
    Omerović
    Imaju pravo da aplaudiraju, a imaju i razlog. Sa Predsednikom do pobede
  • Gagin

    06.02.2023 18:57
    Proterivanje
    Ovo što gledamo ne liči na skupštinu, sve poslanike napolje i da vidimo ko če da glasa za njih....ja više ne znam ko su ti ljudi što se zovu poslanici, oni trebaju da budu tu i da se brinu o svojoj zajednici i mestu

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.

Srbija odumire

Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.