Dlan kao đon

Kada je predsednik republike zakoračio u skupštinsku salu prošlog četvrtka začuo se gromki aplauz.
Dlan kao đon
Foto: FoNet (Aleksandar Barda)

Onda je aplauz trajao još neko vreme i, konačno, utihnuo. Posle toga, ponovo se aplaudiralo. Potom se nešto pričalo, pa su se opet "gulili dlanovi". 

Očekivali su građani Srbije od predsednika i poslanika u Skupštini informacije o tome šta je na stolu u vezi sa Kosovom i Metohijom, kakvi se predlozi nude i šta su posledice ukoliko se oni odbiju. I bi tako, ali "malo morgen".

Korisnije bi bilo da su poslanici većine ustali i potom dva sata i šest minuta aplaudirali predsedniku Vučiću. Ako ništa drugo, oborili bi Ginisov rekord i tako upisali barem neki podvig vredan njihovih skupštinskih plata. I još važnije, manje bi se brukali.
 
Međutim, stvari su konfuznije zato što namera nije ni bila da budu jasnije. Trebalo je isključivo da se svi podvedu pod jedan tabor, pardon, čopor, na čijem je čelu Vučić. Iako je dobar deo opozicije ukazao na to da se njihove "crvene linije" podudaraju sa vučićevskim, sve se svelo na raspravu o tome da jedan čovek izdaje Kosmet i odbranu čopora da su ga izdali oni pre njega. U toj spirali nacionalnih mitova, optužbi izgovorenih uz privilegiju poslaničkog imuniteta i političke patetike, ispade da u skupštinskim klupama sedi 250 vukova - Brankovića.
 
Mogli su građani da prate kako to izgleda kada se politička sudbina jednog čoveka poistovećuje sa životnom sudbinom nekoliko miliona ljudi. Tako smo iz naprednjačkog tabora saznali šta je rezultat "svake izgovorene reči u Beogradu protiv ove vlasti". 
 
Pitate se, zar ne? U redu, poslanica Danijela Vujičić ima reč: "To završi sa jednim metkom u neko dete na Kosovu i Metohiji. To završi, jer se zapali nečija kuća, to završi na taj način. Svaka vaša reč protiv bilo kog Srbina sa KiM znači ispaljeni metak u neko dete. Ponavljam."
 
I to nije jedino što boli. Živi smo svedoci regresije ideja. U konstantnom vraćanju unazad došli smo do toga da predstavnici građana budu i oni kojima smeta upravo taj izraz - građani. Ista poslanica je u svom skupštinskom masakru verbalnim sredstvima zamerila opoziciji što u javnim obraćanjima koristi izraz "građani sa Kosova i Metohije". 
Potom sleduju reči koje su dokaz toga da se udaljavamo od društva, približavajući se čoporu: "Nismo mi građani sa Kosova i Metohije, mi smo Srbi, Srbi Republike Srbije sa Kosova i Metohije."
 
Nismo mi građani, dragi Svetozare Miletiću, mi smo čopor. Znam, žao mi je, prošlo je više od vek i po od kada si kristalizovao ideju da smo "i Srbi i građani", ali, šta da ti kažem, ovo drugo nam ne treba. Vreme je pokazalo. 
 
Od toga da je jedan čovek država, preko odricanja napora onih pre nas da budemo slobodni građani u sopstvenoj državi, dolazimo do toga da ste se obezbedili onda kada imate dlan kao đon.
 
Obraz vam, podrazumeva se, nije potreban. Aplauz, gospodo!

Podrži 021

021 je pokrenuo svoj gift shop - Shopins.rs, a kupovinom nekog od artikala direktno podržavate rad naše redakcije. Svaki vaš doprinos, ma kako bio velik ili mali, dragocen je. Jer pravo novinarstvo vredi.

Komentari 31

  • Iggy

    06.02.2023 19:44
    Neka
    Otici ce on u penziju,dok dlanom o dlan...samo polako.
  • Sabahudin

    06.02.2023 19:01
    Omerović
    Imaju pravo da aplaudiraju, a imaju i razlog. Sa Predsednikom do pobede
  • Gagin

    06.02.2023 18:57
    Proterivanje
    Ovo što gledamo ne liči na skupštinu, sve poslanike napolje i da vidimo ko če da glasa za njih....ja više ne znam ko su ti ljudi što se zovu poslanici, oni trebaju da budu tu i da se brinu o svojoj zajednici i mestu

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Jedan skoro klasičan razvod

U biblioteci Akademske knjige iz Novog Sada možete pronaći i dela poznatog advokata Tibora Varadija. Među njima nalaze se i priče iz advokatske arhive.

Komunistički postskriptum

Današnji svet karakterističan je po projektima globalizacije, ne puko ekonomske, nego i političke i ideološke.

Kvrc!

Sigurna sam da su vam roditelji bar jednom rekli: "Videćete vi kako je to kada ostarite".

Androginost božanstava

Razumevanje mita pokazaće se kao jedno od najkorisnijih otkrića 20. veka. Zapadnjak više nije gospodar sveta: ispred sebe više nema "domoroce", već sagovornike.

Srećan 8. viber

Bilo je pitanje momenta kada ću neki tekst započeti sa "nekad se lepo znalo" i bojim se da je kucnuo čas za to.

Deset evrovizijskih opravdanja

Neću vas lagati, ali negde tamo u periodu između sredine januara i sredine februara (kada shvatim da je nova godina zapravo počela) pomislim "O ne, nova godina, sve opet ispočetka".

Kada je Ajnštajn putovao

Novosadska Akademska knjiga nedavno je objavila "Putne dnevnike Alberta Ajnštajna", u kojima su zabeleženi utisci o Dalekom istoku, Palestini i Španiji.

Mitovi o poreklu

Razumevanje mita pokazaće se kao jedno od najkorisnijih otkrića 20. veka. Zapadnjak više nije gospodar sveta: ispred sebe više nema "domoroce", već sagovornike.