Dlan kao đon

Kada je predsednik republike zakoračio u skupštinsku salu prošlog četvrtka začuo se gromki aplauz.
Dlan kao đon
Foto: FoNet (Aleksandar Barda)

Onda je aplauz trajao još neko vreme i, konačno, utihnuo. Posle toga, ponovo se aplaudiralo. Potom se nešto pričalo, pa su se opet "gulili dlanovi". 

Očekivali su građani Srbije od predsednika i poslanika u Skupštini informacije o tome šta je na stolu u vezi sa Kosovom i Metohijom, kakvi se predlozi nude i šta su posledice ukoliko se oni odbiju. I bi tako, ali "malo morgen".

Korisnije bi bilo da su poslanici većine ustali i potom dva sata i šest minuta aplaudirali predsedniku Vučiću. Ako ništa drugo, oborili bi Ginisov rekord i tako upisali barem neki podvig vredan njihovih skupštinskih plata. I još važnije, manje bi se brukali.
 
Međutim, stvari su konfuznije zato što namera nije ni bila da budu jasnije. Trebalo je isključivo da se svi podvedu pod jedan tabor, pardon, čopor, na čijem je čelu Vučić. Iako je dobar deo opozicije ukazao na to da se njihove "crvene linije" podudaraju sa vučićevskim, sve se svelo na raspravu o tome da jedan čovek izdaje Kosmet i odbranu čopora da su ga izdali oni pre njega. U toj spirali nacionalnih mitova, optužbi izgovorenih uz privilegiju poslaničkog imuniteta i političke patetike, ispade da u skupštinskim klupama sedi 250 vukova - Brankovića.
 
Mogli su građani da prate kako to izgleda kada se politička sudbina jednog čoveka poistovećuje sa životnom sudbinom nekoliko miliona ljudi. Tako smo iz naprednjačkog tabora saznali šta je rezultat "svake izgovorene reči u Beogradu protiv ove vlasti". 
 
Pitate se, zar ne? U redu, poslanica Danijela Vujičić ima reč: "To završi sa jednim metkom u neko dete na Kosovu i Metohiji. To završi, jer se zapali nečija kuća, to završi na taj način. Svaka vaša reč protiv bilo kog Srbina sa KiM znači ispaljeni metak u neko dete. Ponavljam."
 
I to nije jedino što boli. Živi smo svedoci regresije ideja. U konstantnom vraćanju unazad došli smo do toga da predstavnici građana budu i oni kojima smeta upravo taj izraz - građani. Ista poslanica je u svom skupštinskom masakru verbalnim sredstvima zamerila opoziciji što u javnim obraćanjima koristi izraz "građani sa Kosova i Metohije". 
Potom sleduju reči koje su dokaz toga da se udaljavamo od društva, približavajući se čoporu: "Nismo mi građani sa Kosova i Metohije, mi smo Srbi, Srbi Republike Srbije sa Kosova i Metohije."
 
Nismo mi građani, dragi Svetozare Miletiću, mi smo čopor. Znam, žao mi je, prošlo je više od vek i po od kada si kristalizovao ideju da smo "i Srbi i građani", ali, šta da ti kažem, ovo drugo nam ne treba. Vreme je pokazalo. 
 
Od toga da je jedan čovek država, preko odricanja napora onih pre nas da budemo slobodni građani u sopstvenoj državi, dolazimo do toga da ste se obezbedili onda kada imate dlan kao đon.
 
Obraz vam, podrazumeva se, nije potreban. Aplauz, gospodo!

Komentari 31

  • Iggy

    06.02.2023 19:44
    Neka
    Otici ce on u penziju,dok dlanom o dlan...samo polako.
  • Sabahudin

    06.02.2023 19:01
    Omerović
    Imaju pravo da aplaudiraju, a imaju i razlog. Sa Predsednikom do pobede
  • Gagin

    06.02.2023 18:57
    Proterivanje
    Ovo što gledamo ne liči na skupštinu, sve poslanike napolje i da vidimo ko če da glasa za njih....ja više ne znam ko su ti ljudi što se zovu poslanici, oni trebaju da budu tu i da se brinu o svojoj zajednici i mestu

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.